Ima li hrvatska vlast hrabrosti za ekonomsko državotvorstvo?

Što očekivati u 2009. godini? Predviđa se rast BDP-a od oko dva posto, rast osobne potrošnje od 1,6 posto, rast izvoza roba i usluga od 3,1 posto, rast uvoza od 1,4 posto, deficit platne bilance na 9,2 posto BDP-a, inozemni dug od 38,5 milijardi eura ili 89 posto BDP-a, te prosječnu stopu inflacije od 3,5 posto.

Primjerice, ‘ispuhavanje balona’ na tržištima nekretnina i kapitala imalo je negativni ‘welfare’ učinak, odnosno smanjilo imovinu igrača na tržištima koja su bila kolateral za njihove obveze, ali i osnova za daljnja ulaganja. Nakon što su države i središnje banke upumpale sredstva za sanaciju dijela gubitaka, donekle je umanjeno problem manje raspoloživosti i mobilnosti kapitala za financiranje budućeg razvoja.

Nadalje, guverner navodi da je pad cijena na tim tržištima preusmjerio dio spekulativnog kapitala na tržište robe manje elasticnosti i tako potaknuo na početku najprije brzi rast, a zatim volatilnost njihovih cijena. Ona je pogodila tekuće dohotke i usporila realnu potražnju financiranu tim dohocima.

Kombinacija tih dvaju elemenata rezultirala je pojavom stajališta koja prijeti prerastanjem u recesiju s deflacijom. Dakle, financijska kriza radikalizirala je probleme u sferi fundamenata, koji su prije bili relativno prigušeni, i znatno otežala mogućnost te počela socijalnu cijenu njihova rješavanja – zaključio je Rohatinski.

Guverner je potom iznio dosadašnji utjecaj krize na hrvatsko gospodarstvo koji je potkrijepio detaljnim podacima o kretanjima ekonomskih pokazatelja i iznio tri ključna pitanja s kojima se ulazi u 2009. godinu. Ukratko, Rohatinski misli da je ključno osigurati bankarski sustav, zaštiti državu od dugoročan problem.

Pet uvjeta za zadržavanje likvidnosti financijskog sustava uključuju: zadržavanje stabilnosti tečaja – HNB bi umjesto emitiranja povlačio kunsku likvidnost; čuvanje vlastitih financijskih resursa – Vlada bi trebala odgoditi liberalizaciju dijela kapitalnih poslova s inozemstvom, a HNB poduzeti mjere u području poslovanja mirovinskih i investicijskih fondova; sprječavanje efekta istiskivanja poduzeća s financijskih tržišta; efektivne promjene u kreditnoj i kamatnoj politici banaka; doprinos sindikata smanjenju deficita u razmjeni s inozemstvom i pritisaka na likvidnost.

Iako se tekući nominalni rast plasmana banaka stanovništvu i poduzećima usporio s 15 posto u 2007. na 10-ak posto u 2008., prosječna realna razina tih plasmana viša je u ovoj godini u odnosu na prošlu za 4,7 posto, pa rast kredita i dalje pruža znatnu potporu financiranju domaće potrošnje.

Domaća politika cijena, posebno u sektoru usluga, pridonijela je i usporavanju izvozne potražnje. Realan rast izvoza roba i usluga usporio se s 5,7 u 2007. na 3,8 posto u 2008. Istodobno, nešto je usporen i uvoz, ali je rast negativnog salda u razmjeni s inozemstvom u realnom izrazu ubrzan sa 6,1 na 12,1 posto u 2008. godini. Deficit u razmjeni robe povećao se s 8,4 na 9,4 posto, deficit tekućeg računa platne bilance s 8,6 na 10 posto BDP-a – iznosi guverner.

Da bi financirala trgovinski deficit uz dospjeli otplatu glavnice inozemnoga duga od 7,3 milijarde eura u kamatama od 1,5 milijardi kuna, osim izravnih stranih ulaganja, Hrvatska je u 2008. ukupno koristila inozemne kreditne izvore u iznosu od 12,1 milijardu eura, povećala svoj neto inozemni dug s 33,3 na 37 milijardi eura. S aspekta utjecaja svjetske gospodarske krize, inflacija se može tretirati kao kratkoročna epizoda, dok vanjskotrgovinska neravnoteža i visoka ovisnost o inozemnim izvorima financiranja predstavljaju dugoročne strukturne probleme koji bitno određuju ekonomsku ranjivost zemlje i koje aktualna financijska kriza u svijetu radikalno potencira, smatra guverner HNB-a.

U 2009. imat ćemo problema s likvidnošću jer na naplatu dolazi 27 posto više duga nego u 2008. U uvjetima financijske krize u svijetu, mogućnost pribavljanja tih kreditnih sredstava više će nego ikad ovisiti ne samo o njihovoj raspoloživosti na svjetskim financijskim tržištima nego i o vjerodostojnosti zemlje dužnice da servisira svoje obveze – poručuje Rohatinski.

Situacijama država je ključna i ona svojom politikom može ublažiti posljedice krize – zaključuje Babić, čije je izlaganje nastavio Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke.

Upravo su njegove prognoze s nestrpljenjem očekivali sudionici konferencije, posebno izvoznici, koji su se nadali da će čelni čovjek HNB-a potvrdno odgovoriti na ključna pitanja o kojima bi ovisilo njihovo daljnje poslovanje ili, pak, ugodan izlazak iz krize. Nažalost, Rohatinski je na početku svog izlaganja ipak poručio da HNB neće politikom realne deprecijacije poticati izvoz i ograničavati uvoz, zatim da neće selektivno tretirati kredite za izvoz i isključiti ih iz općih ograničenja rasta plasmana, a neće ni stvoriti uvjete za selektivno smanjenje kamatnih stopa na takve kredite.

Mala, otvorena, visoko eurizirana, ali i visoko zadužena te porezima opterećena zemlja ne može si priuštiti takvu vrstu selektivnosti niti bi od nje bilo neke koristi. Umjesto da vidimo što drugi mogu učiniti za nas, moramo vidjeti što mi možemo učiniti da popravimo stvar. Pritom ne treba to činiti iz domoljubnih poriva, nego iz čistog egoizma, jer svi dijelimo istu sudbinu. Jedino usklađenim djelovanjem možemo utjecati na rješavanje problema – rekao je Rohatinski i ovu godinu ipak usporedio s kriznom 1929. godinom, nakon koje više ništa nije bilo isto, iako s tim usporedbama ne treba ići predaleko.

Rohatinski pritom misli da financijska kriza ne samo da je pomela investicijsko bankarstvo i oslabila financijski sektor, već je srušila ključnu polugu cijelog obrasca financiranja ekonomske ekspanzije u posljednjih dvadesetak godina koji je sve više poprimao obilježja financijskog inženjerstva neovisno o ekonomskim fundamentima.

Diskreditirana je i neoliberalistička ideologija, koja je u međuvremenu postala globalna, pa su i problemi postali globalni. Te će promjene imati dugoročan učinak, kako u materijalno-financijskom i regulatornom, tako i u psihološkom smislu – kaže Rohatinski i nastavlja da je i niz neposrednih efekata krize koji će pogoditi domaće tržište.

Prelije na potrošačke cijene, a kako je domaće tržište povezano sa svjetskim, aktualno je pitanje kako će se kretati do kraja ove i tijekom sljedeće godine. Prema procjenama MMF-a, Hrvatska može očekivati rast od 3,8 posto u ovoj godini, dok je prema Europskoj komisiji on nešto niži i iznosi 3,5 posto. Nadalje, u 2009. MMF predviđa rast od 3,7 posto, Europska komisija od tri posto s čime se slažu i neki domaći analitičari koji jednako procjenjuju stopu.

Usporavanje rasta vodi jačanju državne potrošnje kojom bi se spriječio pad investicija, odnosno ukupne potrošnje.