Home / Financije / Life coach

Life coach

Na naš vrijednosni sustav nerijetko utječu i vrijednosti društva koje nas okružuje. Potreba za drugim ljudima i za time da budemo prihvaćeni često potisnu ono važno.

Živimo u vremenu kad je teško biti pošten, koliko se god trudili. Nastojim poštano zarađiti svoj kruh i prehraniti obitelj, ne pokušavam protekcijama i prečicama rješavati probleme, iskrena sam i odana. No, doživljavam mnoga razočaranja. Čini mi se da i dalje oni nepošteni ljepše i lakše žive, imaju novca, uspjeha, ugleda. Sve mi se to gadi, ali i ruši mi vjeru u to da se poštenje isplati. Trudim se, ali opterećena onim što me okružuje često klonom duhom i obuzme me tuga. Pitam se je li biti pošten vrijedno truda? I, možda još važnije: kako izdržati, kako ne odustati?

Vaša je moralna dilema razumljiva svakoj osobi koja živi u materijalistički usmjerenom svijetu koji nas trenutačno okružuje. Tamo gdje je novac mjera vrijednosti, teško se uspješnom može smatrati osoba koja ne trči baš za tim vrijednostima. No, čovjek vrijedi onoliko koliko vrijedi njegov sustav vrijednosti. U tom i takvom svijetu tražiti da se poštenje isplati, jednako je iluzorno kao i želja pojedinca da mu se sve isplati, kao i onome koji vrednuje neke druge vrijednosti.

Ako je vrijednost za koju ste spremini uložiti poštenje osobno i duhovno ispunjenje, osjećaj mira pa i miran san – možda vam se neće isplati u iznosima kojima se (naoko) isplati onima koji su spremini ubiti, uništiti tuđi život, napraviti bilo što samo da bi se domogli, primjerice, nove jahte, najluksuznijih predmeta pa i moći i slave. Osobu kojoj je novac Bog, teško će privući potreba da empatijom pomogne drugom ljudskom biću, osobito ako u tome ne vidi korist ili barem iskupljenje grijeha i sanjenje tereta griješne savjesti, ako mu ona na trenutak ne olakša put ostvarenja novih materijalnih bogatstava. Srećom, u takvim je slučajevima alat kojim se služi život (univerzum, prirodni zakoni, bog, kosmos… nazovite to u skladu sa svojim sustavom vjerovanja) – kriza!

Kriza pogađa svakoga tko ode malo predaleko od puta koji ga u svom krajnjem obliku vodi svjesnosti, shvaćanju, rastu, prosvjetljenju. Problem je u tome što neki i te krize shvaćaju kao privremenu prepreku ostvarenju svih svojih ‘prava’ koja je moguće kupiti ili prevarom ostvariti. Pitajte stoga sebe u što iskreno vjerujete, što vam je najvažnije u životu, što vas motivira da svakog jutra ustanete i svake noći mirno usnete? Tada ćete doznati isplati li se biti pošten? Poredate li taj sustav vrijednosti po prioritetima dobit ćete i odgovor na pitanje o tome kako ne odustati.

I to je cijela mudrost. Nažalost, na naš vrijednosni sustav nerijetko utječu i vrijednosti društva koje nas okružuje. Naša potreba za drugim ljudima i potreba da budemo prihvaćeni često nam zamagle naš pogled ili potisnu ono što nam je stvarno važno te smo spremni (privremeno) zamijeniti ono što je nama važno, onime što bi nam moglo omogućiti da drugome mi budemo važni. Kažem privremeno, jer nas dugoročno ne mogu učiniti sretnima i ispunjenima ostvarivanje ciljeva drugih i za druge. Tada se počinju rušiti naš mir i osjećaj zadovoljstva, a negativne nam emocije koje osjećamo, kao i nemir u nama govore da to kako živimo nije – to. Da to nije put do sreće!

Oni koji se trgnu i počnu preispitivati svoj vrijednosni sustav i potom to usklade s onime što svakodnevno čine i s načinom na koji ispunjavaju svoj život – pronađu sreću. Iskustvo mi govori i da tada otvaramo vrata koja se može smatrati ulaskom u svijet čuda. Kao nekim čudom tada počinje funkcionirati princip ‘protekcije’ nečega višeg od nas samih, a ja to volim nazvati prirodnim zakonom života koji nas podržava u svakoj pozitivnoj aktivnosti kojom se približavamo vlastitom ispunjenju.

I sama prakticiram tu filozofiju, čak i onda kad u nekom području ne ostvarujem svoje životne ciljeve. Osvijestim što je situacija, promijenim odnos prema tom području života, pripremim se za učenje (čitaj: teškoće). Iskustvo koje tada stječem nepovratno me mijenja na bolje.

No, postoji još jedna silno važna ‘sitnica’ (još jedan paradoks). Ja, naime, čvrsto vjerujem da će sve biti baš onako kako treba, a isto tako vjerujem kako svojim pozitivnim djelovanjem ‘zaslužujem’ baš to da mi se sve želje u životu ispune – i stvar ide. Tada zaključim da se poštenje i te kako isplati.