Nema loših gerilskih kampanja, već samo lošeg menadžmenta koji kreće u takvu vrstu kampanje i povuče je s tržišta prerano, prije nego što je stigla djelovati na potrošače.
Potrajao siječnja 2007. godine američki su policijski službenici zaprimili dojave zabrinutih građana o bombama diljem Bostona. Upušteni stanovnici pomisli su, naime, za male elektroničke naprave koje su vidali po čitavom gradu da su eksplozivne. Nakon sveopće panike ispostavilo se da je riječ o napravi- cama na baterije s LED oglasima koji su prikazivali slike mooninitea, likova iz crtića, i bile su dio gerilske marketinške kampanje za Aqua Teen Hunger Force Colon, film baziran na animiranim TV serijama na Cartoon Networku. Tri su tjedna zasloni bili postavljeni u deset gradova, ali na znakovima nije bilo nikakvog teksta ili poziva na akciju, već samo lik izvanzemalica s nepristojnom gestom. I dok u većini gradova nije bilo nikakve posebne reakcije, stanovnici Bostona zamijenili su baterije i žice koje su virile iz tih neobičnih oglasa za terorističke eksplozivne naprave, o čemu su obavijestili policiju. U brzoj akciji angažirane su i posebne pirotehničke postrojbe, a Turner Broadcasting, vlasnik Cartoon Networka, morao se ispričati te je uplatio milijun dolara gradu Bostonu te isto toliko na račun sigurnosti u zemlji.
No, da je mnogo uspješnih gerilskih strategija potvrđuje i primjer neprofitne udruge Pete, koja se može pohvaliti da samo jednim oglasom puni naslovnice svih novina. Ta je organizacija gerilsku strategiju počela primjenjivati prije 15 godina kad su objavljeni prvi plakati s golom zvijezdom iz showbusinessa koja zagovara nenošenje krzna.
Nedavna kampanja te udruge za zaštitu prava životinja rezultirala je povećanjem broja članova za 800 tisuća te je dokazala da je gerilski marketing iznimno uspješan u privlačenju pozornosti potrošača kad je riječ o kampanjama neprofitnih organizacija. Sličan primjer je i Unicefova kampanja koja je prije dvije godine pokrenuta u suradnji s robnim lancem C&A. U trgovinama lanca postavljene su police s odjevnim predmetima izrađenim od pakistanskih novina da bi se skrenula pozornost na loše uvjete u kojima žive djeca u Pakistanu i prikupila sredstva za pomoć žrtvama potresa. Slogan kampanje, obješen na vješalice s odjećom od papira, glasio je: Je li to jedino što će pakistanski beskućnici nositi ove zime? I dok se nekima takav način oglašavanja sviđa više, a nekima manje, ‘gerilcima’ se ipak mora priznati da izazivaju pozornost i reakcije potrošača stvarajući tako brendu toliko željeni buzz i sve to uz manje sredstava nego što je potrebno za nacionalnu televizijsku kampanju.