Piše: Gerald Lambert, Deloitte

Trenutačna financijska kriza i usporavanje gospodarskog rasta na globalnoj i na lokalnoj razini motivirat će većinu tvrtki za revidiranje svojih financijskih i poslovnih planova. Uprave tvrtki pod golemim su pritiskom da troškove svedu na najmanju mjeru, da se usredotoče na najvažnije te da povećaju opću učinkovitost poduzeća. Budući da s priličnom vjerojatnošću mogu predvidjeti teškoće u pribavljanju zajmova, upravama postaje sve važnija najveća iskorištenost novčanih tokova.

Područje koje se često zanemaruje, a koje, ako se njime pravilno upravlja, može kvalitetno pridonijeti smanjenju troškova i poboljšanju novčanih tokova jest oporezivanje. Veliki se iznosi novca često isplaćuju kao određena vrsta poreza, bilo kao PDV, carine, predujmovi poreza na dobit bilo kao porezi na dohodak i tako dalje. Pomno praćenje s time povezanih novčanih odljeva vjerojatno će se pokazati korisnim upravo zato što se fokusiranjem na takve stavke mogu stvoriti određene mogućnosti poreznog planiranja koje bi mogle potpuno neutralizirati porezne rashode ili ih barem svesti na najmanju mjeru ili odgoditi. Sve to donosi prednost s obzirom na novčane tokove.

Primjerice, trgovačka društva u Hrvatskoj dužna su plaćati predujma poreza na dobit za tekuću godinu koji se određuje na temelju porezne obveze za prethodnu godinu. Predujma se raspoređuje na obroke koji se plaćaju svaki mjesec. Ako se pri procjeni porezne obveze za tekuću godinu može procijeniti da će društvo u tekućoj godini vjerojatno imati nižu poreznu osnovicu nego u prethodnoj godini, bilo bi dobro poreznoj upravi uputiti pisani zahtjev za odobrenje plaćanja nižih mjesečnih predujmovi poreza na dobit umjesto da se nastavi plaćati predujma u preostalom razdoblju do kraja godine. To bi trenutačno poboljšalo novčane tokove umjesto da se čeka povrat poreza nakon podnošenja godišnje porezne prijave, odnosno do travnja iduće godine.

Spomenuti primjer također naglašava važnost poreznog planiranja u preostalim mjesečima do kraja tekuće godine, ponajprije da bi se obveza poreza na dobit za tu godinu svela na najniži iznos, što će se onda dogoditi i s iznosom predujma za iduću godinu. U tom kontekstu porezno planiranje obuhvaća i razmatranje eventualnih dodatnih stavki koje smanjuju poreznu osnovicu, a tvrtka bi ih mogla realizirati, kao što su poticaji za istraživanje i razvoj te poticaji za obrazovanje. Pritom valja uzeti u obzir da postoje sve nužne podloge i isprave koje bi poduprle takve stavke.

Pomno vođenje prikladne dokumentacije važno je da bi se potkrijepili svakodnevni troškovi koji mogu biti porezno priznati. Posljednje što trgovačkim društvima treba jest da gotov novac upotrebljavaju za plaćanje nepotrebnih dodatnih poreza jer im je zbog nekvalitetno vođenih isprava uskraćeno pravo na priznavanje inače legitimnih troškova. Dobro vođenje dokumentacije veoma je važno, i svi napori u tom smjeru utjecat će na lijep iznos dividende.

Kao i kod poreza na dobit, i planiranje poreza na dodanu vrijednost pruža velike mogućnosti koje bi trgovačka društva mogla razmotriti radi ostvarivanja najvećeg učinka svojih novčanih tokova. U tom je smislu najbolje žurno zatražiti povrat PDV-a i poreznoj upravi ne ostavljati nikakve neproduktivne iznose. Valja imati na umu da porezni obveznik koji ima potraživanja od porezne uprave na osnovi više plaćenih poreza, odnosno povrata poreza, kao što je to slučaj s PDV-om, može od porezne uprave zatražiti prijeboj potraživanja s drugom poreznom obvezom, primjerice porezom na dobit.

Porezni obveznik u pravilu kontrolira vrijeme isporuke, zahvaljujući čemu može dobro planirati vrijeme u kojem treba obračunati i u kojačnici platiti PDV, što je također jedna od mogućnosti planiranja. Primjerice, ako porezni obveznik izvrši isporuku vrijednu 1.000 kuna posljednji dan u mjesecu listopadu, PDV u iznosu od 220 kuna poreznoj je upravi dužan platiti do 30. studenoga. No ako je isporuka izvršena 1. studenoga, PDV treba biti plaćen tek do 31. prosinca. Možda i nije riječ o velikoj pogodnosti, no svaka sitnica može biti dragoćena. Riječ je o planiranju koje bi se moglo pokazati osobito korisnim kod velikih iznosa ili jednokratnih transakcija. U pravilu, tvrtke obbijaju od 25 do 40 posto pretoreza kasnije nego što to imaju pravo učiniti. Ubrzavanje odbijanja pretoreza donosi očite prednosti, a može se postići suradnjom s dobavljačima, odnosno ažurnijim fakturiranjem.

Revidiranje politike nagradevanja također može pružiti priliku za optimizaciju novčanih tokova. Među popularnijim je primjerima i ustupanje automobila radniku kao naknada plaće, što, ako je pravilno strukturirano, također pridonosi poboljšanju novčanih tokova. Drugi primjer bio bi radniku omogućiti dodatne dane godišnjeg odmora umjesto povećanja plaće, naravno, ako to odgovara i radniku i poslodavcu.

Trgovačka društva u sastavu koncerna mogu pomnim upravljanjem transfernim cijenama kvalitetnije iskoristiti novčane tokove, ali i u tom slučaju vođenjem odgovarajućih isprava, uključujući usporedbne analize, kojima mogu potkrijepiti cijene među povezanim društvima.

Naposljetku, porezni obveznici svakako trebaju izbjegavati bacanje novca plaćajući kazne poreznim vlastima zbog kašnjenja u podnošenju poreznih prijava i zakasnjenog plaćanja poreza. U tom će kontekstu uvođenje odgovarajućih sustava i nadgledanje njihove učinkovitosti uvelike pomoći.

U tim će okolnostima uprave mnogo pozornosti posvećivati načinima poslovanja. Uvid u način rada uvijek je dragocjen, što u istoj mjeri vrijedi i za uvid u sustave i postupke vezane uz upravljanje porezima, a ni koristi od toga nipošto nisu zanemarive.