Stanko Tkalčić, vlasnik tvrtke Level Sport

Da bi povećao svoju konkurentnost u odnosu na uvoznike, Tkalčić se prihvatio stvaranja klastera organizirane proizvodnje sportskih podova, kojemu su se zasad priključili parketari.

Kad bi se sve koji sudjeluju u gradnji i opremanju sportske dvorane pitalo koji je njezin najvažniji dio ili što dvoranu čini sportskom, vjerojatno bi se dobilo nekoliko različitih odgovora. Za Stanka Tkalčića iz Čakovca, inovatora, konstruktera i proizvođača sportskih podova te vlasnika brenda Level i tvrtke Level sport d.o.o., bez dvojbi i oklijevanja sportski je pod temeljni i najvažniji dio, duša svake sportske dvorane, osim, vjerojatno, one s bazenom.

Za razliku od uobičajenih parketarskih i podpolagačkih radova u različitim stambenim i poslovnim prostorima, sportski su podovi kompleksni proizvodi, počevši od konstrukcije do usklađenja s brojnim tehničkim zahtjevima i normama, koji tek ako su zadovoljeni svi traženi parametri mogu svojim funkcionalnim i tehničkim svojstvima omogućiti neometano odvijanje sportskih aktivnosti kojima su namijenjeni. Danas se na svjetskom tržištu nudi, kaže Tkalčić, 60 vrsta sportskih podova, od kojih je svaki poseban, ali mnogi od njih moraju imati sličnosti s obzirom na funkcionalna i tehnička svojstva.

• Moji se podovi znatno razlikuju od drugih i imaju veliku prednost u odnosu na njih što se već u postavljanju mogu posebnim inovativnim sustavom namještati i nivelirati. Besprijekorna je ravnina poda prema najnovijim normama jedan od najvažnijih elemenata kvalitete sportskog poda – kaže Tkalčić, inače po zanimanju građevinski i penološki tehničar.

Upravo to svojstvo njegovih podova temelji se na tehničkoj inovaciji – riječ je o specijalnim čeličnim vijcima kojima se vrlo precizno niveliraju rešetke nosive drvene konstrukcije sportskih podova velikih površina.

U praksi je u upotrebi, kaže Tkaličić, i termin ‘elastični pod’, kojim se želi naglasiti razlika u odnosu na fiksne, krute podove. To znači da takvi sportski podovi moraju biti izrađeni od tri sloja: elastičnog, razdjelnog i površinskog, što je najčešće drvena obloga, odnosno parket, ili PVC. Nakon 13 godina razvoja i testiranja, Tkaličićev Level sport razvio je program od pet modela sportskih podova s ispitanim svojstvima u skladu s vrijedecom harmoniziranom normom EN 14904:2006 za sportske podove, vezanom izravno uz Smjernicu 89/106 EEC. To znači da takvi sportski podovi radi sigurnosti sportaša moraju zadovoljiti niz složenih tehničkih zahtjeva: apsorpciju udarca, trenje, vertikalne deformacije, odbijanje lopte u zadanim parametrima, da ne stvaraju zrcalni odraz i sjaj, što ometa sportaše, da podnose opterećenja pri kotrljanju, da su otporni na trošenje, moraju pokazati određenu otpornost na vatru, udubljivanje i udare, ne smiju ispuštati otrovne tvari poput formaldehida i pentaklorofenola te, naposljetku, moraju biti posve ravni.

• Prvi sportski pod u Hrvatskoj napravio sam za Gorana Ivaniševića 1998. u dvorani splitskog hotela. Goranu je trebao vizualno krut pod, ali elastičan, jer je tada imao problema s ligamentima. Pozvao me da izvedem to rješenje uza suglasnost s liječnikom Kajom Bućanom. Upravo zbog takvih svojstava poda Ivanišević je mogao trenirati bez opasnosti od povoljne ozljede. Zatim se počelo graditi podove u raznim dvoranama, tako da sam do danas sa svojom ekipom, u kojoj, ovisno o površini i rokovima, nema više od 20-ak ljudi, u Hrvatskoj postavio sportski pod u 95 dvorana. Međutim, silni su problemi dobiti posao na hrvatskom tržištu – kaže Tkaličić.

Na osnovi mnogih negativnih iskustava Tkaličić ističe da se unatoč povećanju gradnje sportskih dvorana diljem Hrvatske radi poboljšanja uvjeta za provođenje nastavnih i izvanastavnih sportskih aktivnosti ne poštuje zakonska regulativa i neopravdano favorizira uvoz u odnosu na jeftiniji i kvalitetom više nego konkurentan domaći sportski pod.

Tkaličić kao član Tehničkog odbora Hrvatskog zavoda za norme tvrdi da unatoč harmoniziranju europske normi EN 14904 u zakonskim i podzakonskim aktima nema pisanog tehničko-pravnog dokumenta kojim se egzaktno reguliraju svojstva sportskog poda bez obzira na proizvođača, osim što je sadašnja regulativa postavljena kao opća obveza. Tako je, dodaje, otvoren prostor za subjektivno tumačenje svojstava sportskog poda, što u končnici na natječajima neopravdano eliminira Levelove sportske podove, a posao dobivaju strani proizvođači i izvođači radova. Unatoč pozitivnome mišljenju resornog ministarstva o kvantiteti Levelovih sportskih podova i nagradama sa sajma TEGRA ’08, Tkaličić tvrdi da u mnogim objektima situaciju diktiraju projektanti koji su u najmanju ruku u velikom sukobu interesa jer ne dopuštaju ugradnju Levelovih sportskih podova, a istodobno rade i kao zastupnici stranih proizvođača čije podove, iako za mnogo višu cijenu i upitnu kvalitetu, nameću kao konačno rješenje. U Pravilniku o ocjenjivanju sukladnosti građevnog proizvoda nema, upozorava Tkaličić, pojma ‘sportski pod’, a trebalo bi ga uvrstiti, pa zato popis građevnih proizvoda ne sadrži ‘sportski pod’ kao mogući predmet ispitivanja.

• Nedopustivo je i da iz Zakona o gradnji nije izveden tehnički propis kojim bi tehnička specifikacija, odnosno norma, bila obvezna. Kod nas misle da je sve pokriveno spomene li se norma DIN. Riječ je o normi uspostavljenoj za Njemačku, koja protežira proizvođače s tog područja jer su oni financirali i projekt normizacije. Mi Hrvati, ako nam netko kaže da je nešto po DIN-u, padamo u nesvijest od ushita umjesto da svojim normama i njihovim primjenom na domaćem tržištu štitimo domaće proizvođače – kaže Tkaličić.

Da bi smanjio svoju izloženost utjecajima poglavito uvoznog lobija, Tkaličić se kao konstruktor sportskih podova i nositelj certificirane dokumentacije prihvatio stvaranje klastera organizirane proizvodnje sportskih podova kojemu su se za sad priključili parketari kao njegovi komplementarni partneri: Požgaj parketi iz Velikog Bukovca, vinkovačka Spačva i Pan parket iz Orahovice. Taj klaster pod zajedničkim brendom Sportski podovi Level želi udružen proizvoditi i pod Tkaličićevom koordinacijom u sportske dvorane postavljati sportske podove hrvatske proizvodnje. Već sada na tržištu se nudi pet osnovnih tipova podova Level. Osim zajedničkoga svojstva regulacije visine poda, razlikuju se po vrstama parketa i konstrukciji, a u posebne izvedbe uključeni su i Tkaličićevi inovativni sustavi podnoga grijanja, koji se osim efikasnošću ističu i velikom uštedom energije.

• S obzirom na to da je parket zapravo najskuplji dio sportskog poda, trebao bi im biti interes da uz pomoć sportskoga poda nadograđe svoju proizvodnju i dosadašnje tržište. Moj je dio u tome samo konstrukcija, razvoj i postavljanje podova, a rezultat svega treba biti i zapošljavanje velikog broja ljudi u članicama klastera i izvozni posao. Nadamo se samo da trenutačna financijska kriza neće predugo potrajati i demotivirati investitore – zaključio je Stanko Tkaličić, koji upravo ulazi u pet milijuna kuna vrijedan posao gradnje nove hale u Šelnici pod kraj Čakovca.