Rasprava o mogućnostima izvoza

Kakve su mogućnosti za hrvatski izvoz u vrijeme krize, bilo je glavno pitanje o kojem se raspravljalo 7. studenog na poslovnom skupu koji se u organizaciji udruge Hrvatski izvoznici (HIZ) održavao u prepunoj Kristalnoj dvorani zagrebačkog hotela Westin. Nekoliko stotina izvoznika, predstavnika državnih institucija i poslovnih banaka okupilo se ne bi li čulo prognoze i rješenja za nezavidnu situaciju u kojoj se nakon prelijevanja krize sa svjetskih tržišta našlo i domaće gospodarstvo. Kako je u uvodnom dijelu konferencije naglasio predsjednik HIZ-a Darinko Bago, organizatori su prošle godine zamislili da će na jesenskom skupu biti govora o tome kako je kriza prošla, ali, nažalost, negativna gospodarska kretanja tek su počela ostavljati traga na poslovanje izvoznika.

Upravo zbog toga što je današnji skup drugačije intoniran, pozvali smo guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog i predstavnika Ministarstva financija državnog tajnika Zdravka Marića koji će govoriti o mjerama za sprječavanje negativnog utjecaja krize na poslovanje izvoznika – nastavio je Bago i dodao da se čini kao da je iz boce izašao zao duh koji stvara uistinu nepovoljnu situaciju za hrvatsko gospodarstvo koja za izvoznike ima teške posljedice.

Naglasio je i da se zbog krize propituju osnovni postulati tržišne ekonomije. Primjerice, poduzetnike se učilo da je državni intervencionizam neprihvatljiv, a danas upravo država svojim intervencijama spašava bankarski sektor. S druge strane, postavlja se pitanje i zašto se silni novac ulijeva u saniranje banaka, a ne u džepove milijuna potrošača koji više ne mogu otplaćivati kredite.

Iz svega se nameće zaključak da se moramo okrenuti realnoj ekonomiji. Broj narudžbi iz inozemstva pada, izvoznici imaju potrebu da se mijenjaju u plasmanom svojih proizvoda, a zabrinjava nas i hoće li se mijenjati politika HBOR-a, odnosno kakvu će ulogu ta institucija imati u svladavanju krize – nabrojao je Darinko Bago, čije je izlaganje nastavio Ante Babić, potpredsjednik HIZ-a koji je iznio svjetske prognoze rasta. Prema Babićevim riječima, svjetsko će gospodarstvo u sljedećoj godini rasti prema prosječnoj stopi od tri posto, zemlje u razvoju između pet i šest posto, a razvijene prema nultoj stopi.

U svom opsežnom govoru guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski naveo je i niz pokazatelja koji se odnose na dosadašnju utjecaj krize na hrvatsko gospodarstvo, izdvojio ključne izazove u 2009. te predložio moguća rješenja koja može ponuditi HNB, ali i državne institucije. Za početak, Rohatinski je kao posljedicu krize izdvojio rast ulaznih troškova na osnovi poskupljenja energenata i sirovina za prehrambenu industriju iz uvoza. Budući da su se na to nadovezali domaći čimbenici u sferi ponude, ali i potražnje potaknute povećanjem raspoloživog dohotka u vrijeme prije i neposredno poslije parlamentarnih izbora, sve je rezultiralo povećanjem stopa inflacije od 0,7 posto na mjesec u drugoj polovini 2007. i prvoj 2008.

To je bilo dvostruko više nego u eurozoni, i to ne samo u agregatu na koji utječu razlike u strukturi potrošačkih košarica već i kod većine pojedinačnih proizvoda i usluga. Taj je trend sada zaustavljen, pa se ocjenjuje da će godišnja stopa inflacije u prosincu biti ‘samo’ otprilike 4,2 posto, ali prosječna je godišnja stopa povećana s 2,9 na 6,2 posto – kaže Rohatinski. Spomenuta kretanja dovela su do realne stagnacije prosječne plaće kao osnovne komponente raspoloživog dohotka stanovništva, a kako su istodobno smanjeni kapitalni prihodi, osobna potrošnja usporava rast sa 6,2 u 2007. na samo 2,1 posto u 2008.

Dapače, ispada da su Sjedinjene Američke Države, koje čine 30 posto svjetskog BDP-a, na rubu recesije, a zbog zdrave proizvodnje iz dana u dan sve je veća mogućnost daljnjeg rasta – napominje Babić i nastavlja da ova kriza nije ista kao i ona iz 1987. godine zato što je u to vrijeme američko gospodarstvo imalo veći udjel u svjetskom gospodarstvu, i to od 45 posto, a europsko tržište nije bilo toliko integrirano i razvijeno koliko je danas.

Ne treba zanemariti ni dolazak novih igrača na svjetsko tržište koji su se počeli pojavljivati početkom devedesetih, poput Kine, Japana i nekih južnoameričkih zemalja, koji su u neku ruku pokretači gospodarskih kretanja. Drugim riječima, za razliku od kraja osamdesetih, kad je svjetsko blagostanje u većoj mjeri ovisilo o kretanjima na američkom tržištu, danas su novi igrači protuteža i sprječavaju situaciju u kojoj bi kriza mogla prijeći u globalnu recesiju.

Upravo su njegove prognoze s nestrpljenjem očekivali sudionici konferencije, posebno izvoznici, koji su se nadali da će čelni čovjek HNB-a potvrdno odgovoriti na ključna pitanja o kojima bi ovisilo njihovo daljnje poslovanje ili, pak, ugodan izlazak iz krize. Nažalost, Rohatinski je na početku svog izlaganja ipak poručio da HNB neće politikom realne deprecijacije poticati izvoz i ograničavati uvoz, zatim da neće selektivno tretirati kredite za izvoz i isključiti ih iz općih ograničenja rasta plasmana, a neće ni stvoriti uvjete za selektivno smanjenje kamatnih stopa na takve kredite.

Mala, otvorena, visoko eurizirana, ali i visoko zadužena te porezima opterećena zemlja ne može si priuštiti takvu vrstu selektivnosti niti bi od nje bilo neke koristi. Umjesto da vidimo što drugi mogu učiniti za nas, moramo vidjeti što mi možemo učiniti da popravimo stvar. Pritom ne treba to činiti iz domoljubnih poriva, nego iz čistog egoizma, jer svi dijelimo istu sudbinu. Jedino usklađenim djelovanjem možemo utjecati na rješavanje problema – rekao je Rohatinski i ovu godinu ipak usporedio s kriznom 1929. godinom, nakon koje više ništa nije bilo isto, iako s tim usporedbama ne treba ići predaleko.

Rohatinski pritom misli da financijska kriza ne samo da je pomela investicijsko bankarstvo i oslabila financijski sektor već je srušila ključnu polugu cijelog obrasca financiranja ekonomske ekspanzije u posljednjih dvadesetak godina koji je sve više poprimao obilježja financijskog inženjerija neovisno o ekonomskim fundamentima.

Kombinacija tih dvaju elemenata rezultirala je pojavom stajališta koje prijeti prerastanjem u recesiju s deflacijom. Dakle, financijska kriza radikalizirala je probleme u sferi fundamenata, koji su prije bili relativno prigušeni, i znatno otežala mogućnost te počela socijalnu cijenu njihova rješavanja – zaključio je Rohatinski. Guverner je potom iznio dosadašnji utjecaj krize na hrvatsko gospodarstvo koji je potkrijepio detaljnim podacima o kretanjima ekonomskih pokazatelja i iznio tri ključna pitanja s kojima se ulazi u 2009. godinu.

Ukratko, Rohatinski misli da je ključno osigurati bankarski sustav, zaštiti državu od dugoročnog problema, zadržati likvidnost financijskog sustava, spriječiti efekt istiskivanja poduzeća s financijskih tržišta i doprinijeti smanjenju deficita u razmjeni s inozemstvom i pritisaka na likvidnost.

U 2009. imat ćemo problema s likvidnošću jer da na naplatu dolazi 27 posto više duga nego u 2008. U uvjetima financijske krize u svijetu mogućnost pribavljanja tih kreditnih sredstava više će nego ikad ovisiti ne samo o njihovoj raspoloživosti na svjetskim financijskim tržištima nego i o vjerodostojnosti zemlje dužnika da servisira svoje obveze – poručuje Rohatinski.

U situaciji u kojoj sve pada, postavlja se pitanje mogu li se stvoriti uvjeti da barem dio strukture raste. Rohatinski je u tom smislu govorio o efektima deflacije i o likvidnosti. On je, prije svega, rekao da je novac neutralan i da promjena samo tečajne politike nikomu neće donijeti korist. Snažan pad cijena također bi mogao izazvati krizu, a kad je riječ o likvidnosti i dodatnom tiskanju novca, pogotovo kod izvoznika, Rohatinski je tu bio nepopustljiv, i to na duhovit način, rekavši da ‘nam je dopušteno tiskati kune, ali ne i eure’, izazvavši tako smijeh u Kristalnoj dvorani hotela Westin.

Rohatinski je podsjetio da Hrvatska ima 15 milijardi eura deviznih rezervi, rekavši da to izgleda mnogo za malu zemlju poput Hrvatske. No upozorio je da je to mnogo samo u normalnim uvjetima poslovanja i da toliko devizne rezerve nisu jamstvo mirnog sna. Bude li se na bilo koji način nešto netočno protumačilo, a primjerice, uvjerenje je da je deprecijacija neizbježna, te stekne li se uvjerenje da štednja u banci nije sigurna, sve nam te rezerve jedino poručuju da ćemo samo kratko držati glavu iznad vode.

Opsežan, a i pomalo pesimističan govor guvernera Hrvatske narodne banke nastavio je Zdravko Marić, državni tajnik u Ministarstvu financija, koji na poslovnom skupu, na žalost sudionika, nije mogao govoriti o detaljima proračuna za 2009. godinu. Umjesto toga iznio je viđenje recentne krize te sudionicima prenio mišljenja Ministarstva financija. Prema njegovim riječima dosadašnje svjetske krize u neku se ruku mogu usporavati, ali s usporedbama ne treba pretjerivati.

Sličnost se u prvom redu ogleda u tome da su krize i prije imale epicentar u SAD-u. Nakon što je u 2007. godini američka ekonomija osjetila prve znakove potresa, trebalo je proći tek godinu dana da se oni počnu osjećati i u ostatku svijeta. U 2008. godini kriza je, prema Mariću, eskalirala i prelila se na tržište Europske unije, pa i na tržišta u nastajanju ili tako zvana ‘emerging markets’.

Akteri nisu samo monetarna i fiskalna vlast nego svi mi zajedno. Predviđanja o nultom rastu zemalja članica EU jednim su dijelom i rezultat psiholoških efekata krize, odnosno nesigurnosti koje je ona ulila u poslovni sektor i građanstvo – rekao je Marić i dodao da će Vlada i resorno ministarstvo u 2009. godini i dalje fokus usmjeriti na smanjenje fiskalnog deficita sukladno sa srpskim projektijama. Deficit bi tako trebao biti oko 0,8 posto BDP-a ili dvije milijarde kuna, a s obzirom na skroman rast BDP-a računa se da će prihodi proračuna rasti četiri do pet posto.

Podupiremo ekonomske analitičare koji smatraju da država treba djelovati anticiklički, odnosno povećavati potrošnju, ali moram priznati da nismo kategorični u odluci da se tako i ponašamo. Zapravo, imamo čvrste argumente u tezi da taj koncept nije prihvatljiv. Naime, zbog smanjenja likvidnosti postavlja se pitanje kako bi se u tom slučaju mogao financirati fiskalni deficit, koji nam je prioritet. Svjesni smo i da proračun mora zrcaliti realnu situaciju i u tom smislu mora djelovati stabilizirajuće. Također, nastavit ćemo s planiranim projektima u 2009. godini – poručuje Marić.

Budući da su izvoznici razmišljali i o budućoj ulozi HBOR-a, Marić odgovara kako će ta institucija i dalje funkcionirati kao i dosad, ali i voditi računa o trenutačnim mogućnostima financiranja. Budući da je, kao što je spomenuto, prerano govoriti o proračunu, izdvojio je samo podatak da u novom nacrtu postoje pretpristupni fondovi usmjereni na izvoznike koji su svakako zanimljivi.

Država ne promatra sebe izdvojenu iz cijeloga gospodarstva, a proračunom planiramo pridobijeti stabilizacijske situacije – zaključuje državni tajnik.