Specijal ne kvalitetnom turizmu, koji se još uvijek suočava s brojnim izazovima koji uključuju nedostatak kvalitetnih hotela, ograničenu turističku ponudu prema principu ‘sunce, more i pjesak’, što više nije dovoljno za ispunjenje sve profinjenijih zahtjeva turista u globalnom okruženju 21. stoljeća.
Održivi razvoj turizma u Hrvatskoj podrazumijeva usmjeravanje prema višoj kategoriji gostiju kako bi se s jedne strane povećala prošječna potrošnja turista, koja je u odnosu na druge europske zemlje niska, a s druge smanjilo opterećenje velike navale turista tijekom ljetnih mjeseci.
Za takav pristup, dodao je, potrebna su inozemna ulaganja i financiranje banaka, koji su zbog tretnutačnih uvjeta na globalnom financijskom tržištu otežani. Naime, napomenuo je da je najviše opterećenja koja se javljaju u turizmu vezano uz veliku koncentraciju turista u ljetnim mjesecima, budući da velika većina gostiju dolazi u srpnju i kolovozu i boravi u ograničenom broju mjesta na obali. Jedan od izazova s kojima se susreću hotelijeri, naglasio je Vitézy, odnosi se na radnu snagu.
Naime, Vitézy je istaknuo da hotelijerima teškoću u poslovanju predstavlja nedostatak strukovno obrazovanih radnika te dodao da su u pogledu poslovanja hotela u Hrvatskoj hotelijeri suočeni s velikim izazovima za visoke plaće i doprinose zaposlenicima tijekom cijele godine, dok se prihodi, kaže, ostvaruju samo tijekom tri mjeseca ljeti. U svom se izlaganju osvrnuo i na globalna gospodarska kretanja.
Mnogi gospodarski sektori mogli bi doživjeti stagnaciju i neke teškoće, ali u pogledu hrvatskog turizma mi u Adriatiq Islands Groupu vrlo smo optimistični. Ne očekujemo jači pad posjeta gostiju za iduću sezonu, a našu dobru vjeru u ono što nas očekuje iduće godine potkrepljuju i naše analize – poručio je Támas Vitézy, predsjednik mađarske turističke kompanije Adriatiq Islands Group.
László Pinter iz kanadskoga Međunarodnog instituta za održivi razvoj osvrnuo se na pitanje održivog turizma te je rekao da je riječ o industriji koja je ranjiva, zbog čega država u suradnji s turističkim sektorom treba strategijski pristupiti razvoju. Prema podacima koje je iznio, od 1950. godine kad je počelo mjerenje turističkih trendova u svijetu, bilježi se strelovit porast turističkih putovanja.
Broj turista u pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća rastao je polagano, da bi potkraj stoljeća počeo rasti naglo, a negli se rast nastavljao i danas. Paradoks je što pojavom masovnog turizma i s velikim brojem gostiju dolaze i veći problemi zaštite okoliša i općenito opterećenja infrastruktura. Pitanje je kako uspostaviti tu ravnotežu pogotovu u slučaju Hrvatske, gdje infrastruktura mora biti spremna prihvatiti sve turiste na vrhuncu sezone, a to je skupo jer vrhunac kratko traje, a kasnije ti kapaciteti nisu popunjeni – objasnio je Pinter.
Neke su države prevelik broj turista u određenom dijelu godine pokušale riješiti ograničenjem broja turista koji svakoga dana mogu prijeći državnu granicu, a među njima je i himalajsko kraljevstvo Butan.
Rješenje ekoloških, gospodarskih i socijalnih aspekata održivog turizma leži u mjerama koje će državna vlast u suradnji s turističkim sektorom donijeti danas.
Ako se u budućnosti ne krene stazom održivog turizma, nastat će mnogi problemi, zbog klimatskih promjena bit će teže privući turiste i zaraditi novac, problem bi mogli predstavljati i nedostatak pitke vode te uništavanje okoliša. Većina ljudi ide na godišnje odmore u isto vrijeme, pa se stvaraju velike gužve i poguban utjecaj na okoliš. Rješenje sa nalazi u kontroliranju gradnji, očuvanju kulturnog naslijeđa i u očuvanju posebnosti koje određenu destinaciju razlikuju od ostalih. Bitno je da lokalna zajednica prepozna dobitke održivog razvoja, očuvanja kulturnih posebnosti i da preuzme aktivnu ulogu u planiranju razvoja – istaknuo je Pinter.
Dobar dio društava odnosno zemalja u svijetu uopće se ne bavi problemom održivog razvoja, ni u kakvom smislu. Neke države čak ignoriraju činjenicu da se događa globalno zatopljenje. Ipak, postoje države koje pokušavaju svoje društvo usmjeriti na put održivog razvoja, a među njima prednjači Norveška. U toj se zemlji i državni vrh snažno zalaže za održivi razvoj.
Osim dugova u novcu koji će vraćati naša djeca i unuci, ista će se stvar dogoditi s našim dugom prema okolišu, odnosno morat će se platiti za onečišćenje koje danas stvaramo. Posljedice će osjećati naša djeca i unuci – objasnio je Pinter.