Intervju s ekonomistom

Sve ukazuje da će rast BDP-a usporiti, ako ga uopće bude. Na skupu u povodu 15. godišnjice izlaženja vašeg časopisa glavna je tema bila inflacija, ali neki su sudionici na raspravi kao veću opasnost izdvojili deflaciju.

Gotovo trideset godina se pumpa financijski balon koji je nastao kao divergencija realne i financijske ekonomije. Sve je počelo još 1970-ih, u doba naftne krize i velikih rezervi petrodolara koje su izvoznici naftne morali negdje ulagati. Svi su napuštali realnu i preselili se u financijsku ekonomiju. Zato u realnoj ekonomiji i nije moglo biti inflacije jer se sav višak kapitala slijevao u financijski sektor, gdje su prinosi bili visoki. Zbog toga je financijski sektor naglo rastao i bio je čak tri puta veći od realnog sektora, što je bilo neodrživo. Bila je to fatamorgana, i ne samo slikovito.

Kad financijska tržišta više nisu mogla rasti, prešlo se na robna tržišta. Počeli su se kupovati terminski ugovori za naftu, kukuruz, sirovine i to u trenutku kad se kao sve veći potrošač sirovina pojavila Kina i ostale velike zemlje u razvoju. Zbog toga je došlo do rasta cijena sirovina koje su input proizvodnji i to je pokrenulo inflacijsku spiralu. Kako se pokrenula inflacijska spiralna, očekivanja realne ekonomije počela su se smanjivati, što se odrazilo i na financijska tržišta, koja su počela padati. To je, pak, uzrokovalo daljnji pad optimizma u realnoj ekonomiji i tako je kriza iz psihološke došla u realnu zonu. Danas su procjene da će trebati 10.000 milijardi dolara za sanaciju, a mislim da će i to biti premalo. Sada kad je pala proizvodnja, zalihe su počele probijati cijene na dolje i odjednom se dogodio pad cijena, a to vam je deflacija. Početkom ove godine procijenio sam da će inflacija do kraja godine biti veća od 10 posto. U kolovozu je inflacija bila 8,4 posto i da nije bilo loma na relaciji financijska-realna tržišta, mi bismo sigurno došli do inflacije veće od 12 posto.

Inflacija je tu i neće nas napustiti, kao što nas nije napustila od 1993. godine. Ona će biti to manja što će deficit platne bilance biti veći. Sada uvozimo naglašenu deflaciju iz svijeta kao što smo dosad uvozili inflaciju. Svjetska recesija će ozbiljno ugroziti naš dugogodišnje mali izvoz. Ako se recesija produbi, turizam će ostvariti lošije rezultate, što će povećati deficit platne bilance. Sve ukazuje na to da će se rast BDP-a usporiti, ako ga uopće bude. Očito je temeljni problem što učiniti da se poveća privredna aktivnost.

Dobra je vijest da europske države neće dozvoliti da njihove banke propadnu, a te su banke u najvećoj mjeri vlasnice hrvatskih banaka. Prema tome, ako ne propadne matična banka, neće propasti niti njena banka kći. To je velika stvar. Druga je pozitivna stvar da je vlada vrlo brzo povećala garantirane depozite na 400.000 kuna. Mogli smo kao Slovenija osigurati sve depozite, ali i ovo je odlično. Sada treba zaštititi mali i srednja poduzeća koja zapošljavaju mnogo ljudi.

Država bi također trebala smanjiti svoju participaciju u finalnoj raspodjeli BDP-a. Hrvatska država je nakon Domovinskog rata samo marginalno smanjila svoj udio. Porezni sustav je utemeljen na fiskalnoj izdašnosti i jedan je od najvećih dobitnika temeljem ostvarenog deficita platne bilance: što je veći deficit, to su porezni prihodi države veći. Na 5.000 kuna poslodavac mora platiti oko 3.500 kuna poreza i doprinosa, a i od tih 5.000 kuna kroz porez na potrošnju državi ide još oko 1.000 kuna. Treba napraviti takav porezni sustav u kojem će država živjeti u jednakom blagostanju kao i njeni građani. Dakle država mora ozbiljno smanjiti svoje proračunske rashode. Drugo, treba se odvojiti tekući od kapitalnog budžeta tako da se vidi koliko ide u investicije i u što država ulaže. Zamislite da smo sredstva uložena u autoceste uložili u brodogradnju ili prehrambenu industriju.

Akademik Ivo Perišin je dobro usporedio Hrvatsku s orahovom ljuskom na uzburkanom moru. To je jedna od najsetnijih usporedbi koje sam čuo. Hrvatska je mala i lagana s obzirom na ekonomsku razvijenost. Valovi se dižu i ljuska pluta na njima. Problem je ako val poklopit orahovu ljusku. Hrvatska još uvijek ima resurse i ozbiljnim zaokretom u ekonomskoj politici, priznanjem gdje je pogriješila, analizom pogrešaka i izvlačenjem zaključaka iz tog iskustva još uvijek može postati lider na ovom području. Stjepan Radić je najbolje odredio koncepciju i strategiju razvoja Hrvatske kada je rekao: ‘U radiše svega biše, u štediše još i više’. Ne bi bilo loše ako bismo svi zajedno u interesu bolje Hrvatske razmislili o toj Radićevoj izjavi.