Pravosuđe

Da skupljamo tzv. robu s buvljaka koja ima sentimentalnu vrijednost, ali koja se uklapa u cijeli ambijent i našu priču. Bomboni 505 s crtom u meni bude jedan osjećaj, a u gostu možda sasvim drugi, ali on u njima vidi neku svoju vrijednost, nešto što ga dirne i vrati u prošlost. Često nam gosti i sami donose nešto što čuvaju, a nije im potrebno. Stvarali smo atmosferu koja bi bila najbliža atmosferi kod kuće, nešto kao Kafić uzdravlje ili mjesto gdje se okupljaju likovi iz serije Prijatelji – ispričao je Rene.

Iako ljudi često biraju svoje stalne kafiće jer znaju točno što ih u njima čeka, Retro je po tome specifičan. Rene pušta glazbu najčešće prema vlastitom raspoloženju, ali ako se stvori dobra atmosfera, često netko drugi preuzme ulogu DJ-a, gostima se podijeli poneki instrument i svi zajedno sudjeluju u igri, spontano zaplešu bez obzira što se nikad nisu u životu vidjeli. Konobari Marko i Zlaja koji put znaju zapjevati, dobaciti nešto, nasmijati i komentirati.

• Kad smo tražili konobara koji bi odgovarao našoj priči, glavni uvjet je bio da to bude normalan čovjek. Nismo tražili profesionalca, surogat bez stava i spontanih reakcija. Konobar mora imati osobnost i sposobnost da sam procijeni kad se uključiti u atmosferu, bez pretjerivanja – priča Rene.

Nijedan stolac u Retru ne izgleda isto, mjesto je vrlo fotogenično i u njemu se već okušalo dosta fotografija koji rade za časopise ili agencije. Vlasnicima bi, naravno, bilo draže da se lokal nalazi u središtu grada, ali zato pokušavaju centar dovesti u Retro.

• U ovom poslu ideje su važne jednako kao i profit i kad čovjek tako vodi posao, onda ima i novac i društvenu korist. Osnovna stvar je da nam se gost vraća. Njih 30 posto možda neće, ali uvijek će se naći netko kome će se svidjeti jer si drukčiji – dodaje Saša.

Vlasnici Retra u budućnosti planiraju proširiti prostor koji je u njihovom vlasništvu, napraviti nekonvencionalni klub u produžetku koji će raditi do dva sata iza ponoći, s raznim glazbenim sadržajima.

Iza posebnoga kafića mora stajati posebna osoba koja je vrlo uporna i koja može računati na profitabilnost nakon dvije do tri godine. Od prodanog proizvoda, nakon plaćanja svih davanja, vlasniku kafića ostaje oko 18 posto neto profita. U ovakvoj gospodarskoj situaciji u opremanju kafića može se mnogo uštedjeti na interijeru, čija ekskluzivnost ne jamči i kvalitetan sadržaj.

Retro i Sedmica lokacijski su prično odvojeni od konkurencije, ali da vlasnik može uspješno poslovati i u najkonkurentskijem okruženju držeći se svojih principa, pokazuje primjer kafića Funk u Tkaličićevoj ulici, koji su prije pet i pol godina otvorila dvojica partnera iz Pakraca. Valentino Božić, voditelj poslovanja Funka, kaže da je svim spomenutim kafićima jednako to da što ne podliježu trendovima i novcu te da ležeran pristup poslu i posebnost osiguraju dugoročnost poslovanja. Funk je jedan od pedesetak kafića u Tkaličićevoj, a izdvaja se iako u njegov interijer nije ulagano gotovo ništa.

• Konkurencija ne postoji ako imaš svoj film i to nam daje određenu slobodu. Svakog dana, osim nedjeljom i ponedjeljkom, glazbu pušta oko šest DJ-eva koji se brinu za dobru atmosferu. Kafić je nekoć imao dozvolu za rad do četiri ujutro, ali smo mi inzistirali na tome da to bude do jedan jer svatko od nas želi i komad privatnog života. Od ovog posla može se dobro živjeti na način da novac kapa, a ne da curi – objašnjava Valentino, koji misli da će generaciju ‘narodnjaka’ vrlo brzo zamijeniti neka druga, koja će od kafića poput Funka, Bachusa, Sedmice ili Cice stvoriti trend kakav su danas kafići u kojima se pušta narodna glazba.

Tijekom razgovora promatrali smo detalje na zidu Funka, posebice novinske naslove koji su izvučeni iz konteksta i obješeni radi interne zabave. U moru naslova iskočio je jedan Polančec. Pitali smo Tina što Polančec radi u društvu ostalih, a on nam je odgovorio da je Polančec zapravo njihov naziv za jedno pivo koje dvoje ljudi dijeli popola.

Birtije s dušom dio su hrvatske svakodnevice, u njima nastaju novi vicevi, šaljivi nazivi, trendovi i oni postaju duša grada. S obzirom na to da je Zagreb nakon Bruxellesa proglašen najdosadnijim gradom u Europi, svi spomenuti zagrebački kafići i oni slični u ostalim gradovima poslovat će dobro dokle god bude intelektualaca i individualaca u potrazi za inspiracijom.