Očigledno, dubina i dinamika krize mnogo su ozbiljnije nego što se procjenjivalo. Zato će trebati mnogo energičnijih i bolnijih rezova da se stavi pod kontrolu, a posebno da bi se umanjili negativni učinci na realni sektor. Ipak, te se učinke neće moći izbjeći i posljedice krize bit će teške ovisno i neusporedivo brže od realne ekonomije.
Poticaj bujanju financija svakako je davala i prevladavajuća tržišna doktrina da je financijsko tržište samo regulirajući mehanizam i da ne može otići u ekstreme. Rast financijskog sektora i njegovu globalizaciju omogućava je dinamična deregulacija, razvoj ‘tvrdih’ tehnologija – informatike i telekomunikacije, kao i razvoj ‘mekih’ tehnologija – sve brojnijih financijskih inovacija. Financijsko tržište postalo je globalno, razvili su se gigantski financijski subjekti, banke i ostali koji su postali ‘preveliki da bi propali’ (to big to fail). Usporedbom s rastom financijskog tržišta razvijali su se i sustavi nadzora i regulacije, ali oni su u većoj mjeri ostali nacionalnog karaktera. Mnogi inovativni financijski proizvodi, posebno u sektoru investicijskog bankarstva, funkcionirali su izvan sustava nadzora.
Dominantan novčani medij za razvoj financijskog sektora bio je američki dolar. Zahvaljujući poziciji svjetske rezervne valute, dolar je omogućavao SAD-u da prima a ne daje, da kreditira a ne odriče se. Koristeći dominantnu poziciju dolara SAD je financirao svoju ekspanziju, uključujući i ratove. Američki budžetski deficit je nakon Reaganove, ali i Bushove administracije dosegnuo gigantske razmjere. Uz to, američki FED je vodio politiku niske kamatne stope. Manipuliranjem primarnom kamatom održava se prividna ravnoteža i izbjegavale su se krize, koje su se razvijale devedesetih godina. Američka prime rate snižena je sa 6,5 na 3,5 posto u roku od svega nekoliko mjeseci nakon 2000. godine, a poslije napada na tornjeve u New Yorku na samo jedan posto godišnje. Naredna 33 mjeseca FED je održavao negativnu realnu kamatnu stopu. Na tim temeljima ekspandiralo je kreditiranje. Novac je bio jeftin i dostupan.
Posljedice ekspanzije kumulirale su se na tržištu nekretnina. Na tom segmentu balon se najbrže razvijao, ali počeo je i pucati. Mehanizam nastanka financijskog balona bio je vrlo jednostavan: banke su masovno odobrivale kredite bez solidne procjene rizika i bez odgovarajućih kolateral. Najčešće je bila dovoljna procjena da će cijene nekretnina dalje rasti. Kredite za kuće dobivale su i osobe bez.
U ekspanziji kreditiranja i pohlepa je igrala veliku ulogu. Banke su zaradivale goleme profite, a njihove uprave visoke bonuse. Stanovništvo je jednostavno dolazilo do kredita, a poslovna javnost bila je zadovoljna rastom cijena bankarskih dijonica i uloga u fondove. Financijsko tržište njihalo se u zanosnom ritmu, slično lakom pijanstvu, za koje vrijedi stara izreka: Čovjek se sve bolje osjeća, a organizam propada.
Vesela glazba svirala je sve do prvih vidljivijih znakova krize: 6. kolovoza 2007. bankrotirala je American Home Morgage kao prva žrtva američkog tržišta nekretnina; 9. kolovoza BNP Paris je suspendirao svoja tri investicijska fonda vrijedna dvije milijarde eura radi toga jer je njihovo tržište ‘nestalo’; Europska središnja banka upumpala je prvih 95 milijardi eura u bankarski sustav, a slično su postupili FED i Japanska središnja banka. Negativni slijed nastavljen je: 10. kolovoza, 13. kolovoza, 16. kolovoza… I dalje redom sve do Bear Stearnsa, Lehman Brothersa, AIG-a i drugih posrnuća. A odatle do širenja krize na Europu i cijeli svijet nije bilo daleko.
