Home / Biznis i politika / Kriza utječe na vrijednost zemljišta, a ne pjesama

Kriza utječe na vrijednost zemljišta, a ne pjesama

Još prije dvije godine partneri su sjeli za stol i pokušali se dogovoriti o strateškom razvoju AVA-e. Huljić je bio za opciju širenja, postajanje dioničkim društvom, kupnju konkurencije te razdvajanje vlasničke i upravljačke strukture, s čime se Majetić nije složio.

Nakon što je javnost obaviještena da će uspješna poduzetnička priča Tončija Huljića i Romana Majetića svoj epilog doživjeti na sudu tako što će Huljić sudskim putem tražiti Majetićev izlazak iz vlasničke strukture AVA-e, dogodio se dramaturški obrat. Huljić je taj koji pakira kofere i odlazi iz sapuniciarskog biznisa. Ili bar biznisa u kombinaciji s Majetićem.

Na nedavnom razgovoru za Lider poznati je hitmejer i splitski poduzetnik Tonči Huljić potvrdio svoj odlazak iz AVA-e, a premda nije htio komentirati što je presudilo odluci o tome da neće tužiti Majetića, rekao je da je bit njegova odlaska razilaženje u vezi s razvojem te najmoćnije produkcijske kuće u Hrvata.

  • Parnice dolaze na red kad se ne uspiju riješiti poslovna razmimolaženja. Srećom, Majetić i ja uspjeli smo se dogovoriti, stoga vjerujem da parnica neće biti nužna. Budući da se moj odlazak prihvatio kao konačno stajalište, ne bih želio pričati o AVA-i – rekao je Huljić i dodao da su još prije dvije godine partneri sjeli za stol i pokušali se dogovoriti o strateškom razvoju tvrtke.

Pritom je bio uvjeren da se u jednom trenutku treba razdvojiti vlasnička i upravljačka struktura, s čime se Majetić nije složio.

  • Roman je uključen u kreativne procese i želio bi da to ostane njegovo područje. No ja pristupam poslu s tezom da je vođenje kao vožnja biciklom: kad jedanput prestaneš vrtjeti pedale – padaš. Dakle, naš je biznis došao do točke kad je trebalo širiti kapacitete i postaviti drukčiju strukturu, jer prožimanje vlasništva i upravljanja donekle funkcionira u malim ili srednjim tvrtkama. I dok je Majetić bio skloniji pod kontrolom držati kreativu, ja sam bio za opciju širenja, postajanja dioničkim društvom, a i mislio sam da se konkurencije rješava tako da je se kupi. Naravno, to iziskuje i drugačiju razinu ulaganja. Bit je priče da on tvrtki pristupa emotivno, a ja pragmatično. Odlučili smo krenuti svatko na svoju stranu, protiv čega ja načelno nemam ništa – poručuje Huljić.

Izlazak iz AVA-e ne znači da će se Huljić prestatiti baviti televizijskom produkcijom, nego da će, kao što sam tvrdi, kreativne zamisliti realizirati u sklopu tvrtke čiji je vlasnik, poput Tonike. Ako je suditi prema njegovim dosadašnjim poslovnim pohvatima, ali i pristupu biznisu te kapitalu i utjecajnim ljudima, nema razloga da i njegove buduće poduzetničke avanture ne urode plodom. Zapravo, moguće je da start u jednom biznisu odu u nasvim drugom, isplativijem smjeru, što je bio i slučaj s AVA-om.

Naime, produkcijsku kuću Audio-vizualne atrakcije osnovali su Croatia Records, čiji je Huljić tada bio većinski vlasnik, i tvrtka specijalizirana za odnose s javnošću Mimesis, čiji je vlasnik bio Majetić. Prva ideja bila je osnažiti Croatia Records proizvodnjom glazbenog sadržaja, a kako je to krenulo u smjeru proizvodnje televizijskoga, tvrtka je prebačena na Majetića i Huljića kao privatne vlasnike.

Početak milenija bio je, izgleda, pravi trenutak za pokretanje domaćih televizijskih produkcija jer je ona, proizašla iz AVA-ine radionice, otvorila prostor drugim poduzetnicima da se, motivirani dobrom reakcijom gledatelja na Villu Mariju i Ljubav u zaleđu, ubace u produkcijski biznis. Sastavni logično, ograničen broj kupaca i relativno stabilan marketinški budžet učinili su sljedeće projekte rizičnijima, a tržište tješnijim, što je i okupilo produkcijske igrače. Primjerice, Core Media i Ring Multimedia integrirane su pod kapu Digitel komunikacija, a navodno se pregovaralo i o tome da im se pridruži upravo AVA. Huljić pritom nije htio otkriti s kim je tvrtka pregovarala, ali potvrdio je da je ponuda za spajanja bilo i da će on nastaviti pregovarati, ali ne, naravno, putem AVA-e, nego putem svoje tvrtke, ovisno o tome hoće li procijeniti da će mu se televizijski biznis isplatiti.

  • Izgledno je i da će doći do neravnoteže moći između pojedinih produkcijskih kuća. To je bio odlučan posao kad ste bili sami, odnosno začetnici te industrije. Javnost često zavedu brojke, tako da je ispalo da je dovoljno kupiti kameru i zarađivati basnoslovne cifre. Također, javna je televizija raspisivanjem javnog natječaja snizila cijenu 30-ak posto a da pritom nije dobila ništa na kvaliteti. S obzirom na to da ni prijašnja situacija nije omogućavala profit veći od tri do pet posto, danas je izgledno da će se početi bježati iz te industrije. Zbog toga i pozdravljam okupljanje, ali i regionalnu produkciju, koja će u perspektivi jedina moći zadovoljavajuće funkcionirati – misli Huljić, koji je ovih mjeseci dio regionalnog projekta Operacija triumf u kojem zajedno s ostalim članovima žirija sudjeluje u pronalasku nove pjevačke zvijezde na području bivše države.

A potraga za zvijezdama zapravo je i osnovna djelatnost Tončija Huljića, kojeg su mediji prozvali i ‘gazdom hrvatske estrade’. Njegova glazbena priča počela je u bendu Dalmatinski magazin, prema imenu splitske robne kuće, da bi se pravi prodor na glazbeno tržište dogodio 1983., kad je Ljiljana Nikolovska s Magazinom zapjevala Kokola na Splitskom festivalu. Uza sitne žanrovske izmjene i nekoliko plavokosih pjevačkih aduta Huljićev se bend prometnuo u najjači bend na ovim prostorima koji je punio sportske dvorane i postizao, za današnje vrijeme, nezamislive naknade.

Njegov stil primijetio je britanski producent Mel Bush, s kojim je pokrenuo nakladu Hush Music, zaslužnu za uspjeh ženskog kvarteta Bond. Prije nekoliko dana Huljić je završio pregovore sa splitskim građevinarom Konstruktorom o prodaji 50 posto udjela u tvrtki Uvala Žnjan, čiji je suvlasnik. Prema njegovim riječima, ideja je bila da sa svojim partnerima na projektu gradnje luksuznih stanova nastupi ne samo kao investitor nego i kao ‘developer’. Nakon početne faze izvedbeni je dio odlučio prepustiti tvrtki koja se time bavi, zbog čega je u priču uletio Željko Žderić, direktor Konstruktor, koji je kupnjom udjela postao novi Huljićev partner.

I sâm kaže da je zarada od prava poput taksimetra koji neprestano odbrojava i da zahvaljujući njima može u Toniki, koja posluje s 10 posto kapaciteta, postizati zadovoljavajuće prihode.

  • Danas se u svijetu vodi bitka za pravom nad pravima. Drago mi je što su banke danas shvatile da je to intelektualno vlasništvo jednako važno poput vlasništva nad, primjerice, zemljištem. Dapače, globalna kriza utječe na vrijednost zemljišta, ali ne i pjesama – kaže Huljić i svoje teze potvrđuje činjenicom da je svjetska diskografija ostvarila 30 posto veće prihode u prošloj godini unatoč padu prodaje po komadu.

Drugim riječima, iako prodaja nosača zvuka odumire, zaradu mogu ostvariti jedino veliki diskografi.

  • Diskografija je poput lakmus-papira. S obzirom na to da je glazba kulturna nadogradnja, svaka promjena u kulturi preslikava se na glazbeni biznis. Slikovito rečeno, kao što oni na stotom katu najjače osjeća potrese, tako i diskografija osjeti promjene u okruženju. Mislim da autori neće moći živjeti od prava, nego od koncerata, a veliki će diskografi moći poslovati samo ako združe prava i okupne – predviđa Huljić, čija je Tonika lani ostvarila 1,1 milijun eura prihoda, što je rast od rekordnih 488 posto.

Na pitanje čemu može zahvaliti toliki priljev kapitala, Huljić odgovara da je tu, zapravo, bila riječ o novcu ostvarenom od prodaje nekretnina, još jednom biznisu u koji se ubacio.

Prema njegovim riječima, zaradu od glazbe ulagao je u nekretnine, a dosad je realizirao dva građevinska projekta. U Zagrebu, točnije na Jarunskom jezeru, investitor je u gradnji dvaju stambenih objekata, a u Uvali Žnjan nastupio je kao ‘developer’ s partnerima iz istoimene tvrtke u gradnji novodnev luksuznih stanova.

  • Ne bih ih ja nazvao luksuznim, nego kvalitetnim. Unatoč kretanjima u svjetskoj ekonomiji u Splitu je još veća potražnja nego ponuda, pogotovo za tom lokacijom. Zasad planiramo realizirati dva objekta iako ta lokacija ima potencijala za 11 – nastavlja Huljić.

Izlet u biznis s nekretninama povezao ga je sa Zagorčevim nekretninama za koje je, navodno, bio zainteresiran s poduzetnikom Ivorom Vučelićem. Vučelić i Huljić spominjali su se i u kontekstu preuzimanja lokalnih televizijskih kuća, a stara je stvar da iza potonjeg stoji njegov dugogodišnji ‘pajdo’ Ivica Pašalić.

Pašalić je, pisali su mediji, preko Huljića htio kontrolu nad Novom TV, Croatia Recordsom, pa čak odnedavno i EPH-om, čija Uprava, navodno, samo čeka Huljićevu ponudu.

Potonje je nedavno demantirao direktor EPH Stipe Orešković riječima da ih žele kupiti i Niko Kovač, pa i njegov brat Robert također.

Čini se da je Huljić postao imun na svu silu medijskih napisima, koje naziva čistim reketarenjem.

  • Ja se svojih prijatelja ne sramim. Svaka moja veza s Pašalićem u prvom je redu prijateljska, a ne interesna. A imam dojam da me većina medija reketa me svojim napisima. Očito je da ćete, ako ne pristanete na ujcene, to morati trpjjeti cijeli život. Kod nas je biznis sumnjiv, a vani je savim normalna stvar – poručuje Huljić.

I dok neki Huljića nazivaju osobom koja živi u strahu da će izgubiti novac koji je dosad stekao, njegova poduzetnička priča ipak govori drugačije. Katkad se čini da ima ili snažnu intuitivu ili svojevrsnog dušnika koji mu signalizira u kojem bi se trenutku trebao ubaciti u određeni biznis i kad je pravo vrijeme da iz njega izade, kao što je to dosad činio s, primjerice, Croatia Recordsom ili AVA-om. On pritom romantičarski zaključuje da je glazba njegova jedina stalna ljubav, a ostalo dolazi prema intuiticiji.

  • Osjećam se slobodnim da radim što želim i u tome dosad nisam pogriješio – kaže, reklo bi se sretnik, Tonči Huljić.