Zbog certifikata EMAS, koji se odnosi na cjelovito upravljanje okolišem, ekomenadžeri će uskoro biti još važniji. Nakon ulaska u EU bez njega se neće moći izvoziti.
Za relativno novom i u Hrvatskoj poprilično nepoznatom profesijom – ekomenadžerima – potražnja je sve veća. Naime, na sjednici Vlade potkraj rujna donesena je Uredba o postupku utvrđivanja objedinih uvjeta zaštite okoliša i Uredba o uključivanju u sustav okolišnog upravljanja (EMAS) prema kojima će tvrtke imati sve više obveza u zaštiti okoliša.
Kako kaže Nikola Ružinski, državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, veliki proizvođači morat će imati plan upravljanja okolišem.
- Djelotvornijak velikih tvrtki u Hrvatskoj morat će pribaviti IPPC dozvolu (integrirano sprječavanje i kontrola onečišćenja), koju će se izdavati na pet godina, i redovito izvještavati o utjecaju poslovanja na okoliš. Ključno je da se tvrtka pridržava svih uvjeta zaštite okoliša jer u suprotnom može izgubiti dozvolu za rad – kaže Ružinski.
Upravo zato tvrtke će trebati kadar koji se bavi upravljanjem okolišem, jer propisi se odnose ne samo na velika industrijska postrojenja nego postoje i visoki standardi za pogone koji onečišćavaju okoliš poput odlagališta otpada, spalionica, velikih energetskih postrojenja i životinjskih farmi.
Ružinski kaže da je nakon donošenja Uredbe sljedeći korak da tvrtke do kraja 2009. predaju plan prilagodbe IPPC smjernici, nakon čega će Ministarstvo zaštite okoliša početi izdavati dozvole.
- Možda je ‘ekomenadžer’ prejak izraz. Riječ je o ljudima koji bi trebali upravljati okolišem u sklopu pojedinih industrijskih objekata i, primjerice, na razini lokalnih zajednica, županija i gradova brinuti se o upravljanju tim sustavom. To je složen sustav koji uključuje niz čimbenika, stoga su za upravljanje njime potrebni posebno školovani ljudi. Ipak, ne bi trebalo obrazovati univerzalan kadar, to bi više trebala biti nadogradnja – objašnjava Ružinski i dodaje da se mnogo struka može specijalizirati u zaštiti okoliša.
Riječ je o kadru koji bi trebao imati šire znanje, poznatavati zakone i tehnologiju da bi mogao procjenjivati učinke na okoliš i rizike te optimizirati proizvodne procese, no, kao što kaže Ružinski, uz dodatnu specijalizaciju taj posao može obavljati to je god završio prirodne i tehničke znanosti, poput kemijskih, strojar- skih, građevinskih ili šumarskih inženjera.
