Guverner kojemu ljudi vjeruju

Dr. Željko Rohatinski godinama je išao bankarima na živce jer je uporno ograničavao rast kredita. Danas ga vjerojatno blagosiljaju. A to čine i državni dužnosnici kojima je donedavno bio trn u oku i optuživali su ga da koči razvoj.

Rohatinski piše i govori na tipičan način ekonomista. Moglo bi se čak reći da govori hermetički, koristeći sve moguće strane riječi i stručne izraze, pri čemu ne ulaže ni najmanji napor da čitatelju li slušatelju prevede ili objasni barem neku od fraza koje čine svojevrsni tajni bankarski jezik.

Pa ipak – svi ga razumiju.

Rohatinski se, također, rijetko, možda i nikad, ne pojavljuje u javnosti da bi priopćio neku dobru vijest ili da bi se, možda, s nečime požalio. Kad navečer u Dnevniku vide svog protestantskog skromnoga guvernera Narodne banke, gledatelji znaju da će čuti nešto što će im pokvariti večeru.

Pa ipak, svi ga žele čuti.

Za mnoge, a posebno za one duboko razočarane načinom i razinom komunikacije na našoj javnoj sceni, proglasište dr. Željka Rohatinskog komunikatorom godine bilo je svojevrsno iznenađenje. Ali ne zbog njega, već zbog onih koji su mu dodijelili to priznanje. Hrvatska udruga za odnose s javnošću zaobišla je, naime, sve takozvane slavne ličnosti, sve političare koji se usrdno ulagaju medijima i javnosti, kao i raznorazne opsjenare i mahere koji se, s više ili manje uspjeha, šuljaju po novinskim stranicama, ekranima, frekvencijama i megahercima. Time je otprive i s najvišom ocjenom položila teški ispit na koji je postavila samu sebe, odlučivši da od ove godine dodjeljuje Grand Prix za komunikatora godine. Pogriješila je jedino u obrazloženju, u kojem se, među ostalim, kaže da njegov način komunikacije dokazuje ‘… kako se složene i važne informacije mogu prenijeti jednostavno.’

Vjerojatno je to posljedica robovanja dogmama profesije i onome što se uči po školama PR-a.

Dobro je uvijek – jednostavno

Ako je komunikacija dobra, mora biti jednostavna. Iznimke, međutim, katkad potvrđuju pravilo. Kod dr. Rohatinskog sve je razumljivo, ali ništa nije jednostavno.

Kako je to moguće? Što je zamijenilo jednostavnost? Zamijenila ju je uvjerljivost. Rohatinskog ljudi vjeruju. Vjeruju mu zato, što je, očito, osoba izvan svih uobičajenih šablona. Te šablone, inače, nisu neka naša specifičnost. ‘U mone-tarnim pitanjima – jednako kao i u diplomaciji – za postizanje osobnog uspjeha važniji su simpatična konformistička narav, dobar krojač i sposobnost da se vješto artikuliraju trenutačno pomodni financijski klišei, nego pretjerano radoznali istraživački duh’, pisao je glasoviti američki ekonomist (i otac bivšega američkog veleposlanika u Zagrebu) John Kenneth Galbraith.

Od svega toga Rohatinski ima samo dobrog krojača. Nedostaju mu i konformistička narav i sklonost pomodnim ekonomskim modelima, posebno onima prema kojima se blagostanje stvara nekontroliranim zaduživanjem. Bankarima je godinama išao na živce, jer je uporno ograničavao rast kredita. Zato su ga stalno optuživali kako će zbog njegovih mjera poskupiti krediti – i istodobno izgravirali ograničenja plasirajući kredite pod firmom leasinga ili izravno putem matičnih banaka u inozemstvu. Danas ga, vjerojatno, blagosiljaju. A to čine i državni dužnosnici kojima je donedavno bio trn u oku i koji su ga optuživali da koči razvoj.

Stručnost, principijelnost i poštenje

Nijedna od tih optužbi nije utjecala na javnost. Ljudi su vidjeli da pred sobom imaju principijelnog čovjeka, koji stoji iza svojih odluka, pa mu nisu prestajali vjerovati. Za razliku od raznoraznih estradnih i političkih ‘zvijezda’, Rohatinski se nije otimao za mjesto u medijima. Pažljivo je prosuđivao kada mora sam nastupiti, a najčešće je taj posao prepuštio suradnicima. To, međutim, ne znači da je odbijao novinare. Sasvim suprotno, u pravilu ih je osobno primao i otvoreno odgovarao na sva njihova pitanja. Nije tašta, ni osvetoljubiv, kažu novinari. Ne očekuje da se o ustanovi kojoj je na čelu pišu laude, ne svada se s medijima i ne ratuje ispravkama i demantijima. Od njega se nikad nije čuo onaj klasičan političarski alibi kako mu je nešto izvučeno iz konteksta. Vidi se da sâm čita novine i da se ne informira putem tzv. press-clippinga.

Ali najvažnije od svega jest da je javnost shvatila kako nije riječ samo o stručnom i principijelnom već i o iznimno poštenom čovjeku. O javnom djelatniku koji se na svom poslu brine jedino o javnom, a ne i o svom privatnom interesu. Nedavno je novinar Novog lista Branko Mijić, u svojoj redovnoj kolumni, došao do zaključka da dr. Željko Rohatinski ima najviše vrlina koje se traže od nasljednika Stjepana Mesića na Pantovčaku. Dr. Rohatinski ne pripada nijednoj stranki i, naravno, nije ničiji kandidat. Pa ipak, indikativno je da je Mijićev prijedlog naišao na veliko zanimanje i isto takvo odobravanje.