Za bolji multimedijski dozivljaj

Prvog po redu Adriatic Boat Showa u Šibeniku, tijekom kojeg je najavio nove velike investicije i potpisivanje partnerskih ugovora. S američkom tvrtkom Island Global Yachting (IGY) i turskom tvrtkom Douge Group, koju nismo uspjeli pronaći na internetu, a navodno je treća po veličini građevinska tvrtka u Turskoj, Prgin će graditi marinu za megajahete u Mandalini i turistički resort u Kulinama. U tvrtki NCP Hoteli Prgin će imati trećinu vlasništva, a ostalom biznisu, marinama, brodogradilištu i čarteru navodno će ostati većinski vlasnik. Najveće tvrtke NCP grupe su NCP Remontno brodogradilište Šibenik, koje Prginu donosi 75 posto prihoda, zatim NCP-Marina Mandalina i NCP-Charter.

Prgina se smatra jednim od najvećih biznismena šibenskog područja, koji stoji uz bok Vladi Čoviću i Josipu Stojanoviću. U posljednjih nekoliko godina stvorio je zavidnu čartersku flotu i remontno brodogradilište, koje je prije četiri godine bilo u stečaju, doveo do procvata. Nedavno je obznano i interes za ulazak u brodogradilište Kraljevicu i Brodogradilište specijalnih objekata, o čemu mu predstoje razgovori s Vladom RH.

NCP nekoć je bio skraćeni naziv tvrtke Nautic Centar Primošten, ali kad je marinu Kremik umjesto Prgina preuzela mađarska investitorska grupa, tvrtku je preimenovao u Nautic Centar Prgina. Njegovi suradnici vjeruju da je sposoban ostvariti svoju viziju – prvu marinu za megajahete u Hrvatskoj i vrhunsku remontnu postaju za njihove popravke. Prema nekim procjenama, sitni popravci za megajahete na godinu koštaju između 150 i 300 tisuća eura i ako marina bude prilagođena za pristajanje 38 takvih jahti, onda je riječ o unesnoj zaradi.

Partneri i suradnici koji Prgina poznaju čitav život okarakterizirali su ga kao čovjeka koji svoje vijesti pretvara u djela radi osebujnog načina poslanja, kao široku i toplu osobu preciznu u poslu i vrlo direktnu. Neposredan i nekonvencionalan – najčešće su spominjane karakteristike Gorana Prgina, koji mrzi kravate, administraciju i duge poslovne pregovore. Strogoću zamjenjuje psihološkom procjenom suradnika i njihova sinergetskog spajanja za postizanje zajedničkih ciljeva. Voli biti duhovit i u najobzirnijim poslovnim pregovorima da bi razbio monotoniju i ozbiljnost, što smo i sami zaključili u razgovoru.

Pripada studentskoj generaciji ‘pokreta otpora’, u kojem je bio jako aktivan 1971. godine, otkad živi u Zagrebu sa svojom suprugom, kćeri i dva sina i svi članovi obitelji rade u njegovih desetak tvrtki, osim mladež sina koji ima šest godina. Rođeni Šibenčanin kojeg su nadimkom zvali Mali Pivac, podrijetlom je Primoštenac i sve više vremena provodi u Šibeniku, a za sebe kaže da je više vremena proveo u automobilu nego u krevetu, što je razlog zbog kojeg automobil mijenja svake tri godine.

Diplomirani je inženjer elektrotehničke i prvi njegov posao bilo je stažiranje u tvrtki Rade Končar, gdje je radio u Odjelu projektiranja. Nakon staža u Končaru, zaposlio se kao šef predstavništva tvrtke Elektroosijek u Zagrebu, a zatim je preuzeo samoborski obrt i nazvao ga PRGGIN, gdje je izrađivao tzv. kante u kojima se okreće bubanj perlice rublja i tanjure za javnu rasvjetu te stvorio prvu privatnu tvrtku koja se bavila emajliranjem u bivšoj Jugoslaviji. Danas je na čelu samoborske tvrtke njegov stariji sin i u njoj se izrađuje kompletna blagdanska rasvjeta za Zagreb.

S pedesetak radnika Prgina je bio jedan od najvećih obrtnika Samobora, gdje upoznao Franju Lukovića, s kojim je često ribario i preko kojeg je došao u Nadzorni odbor Zagrebačke banke na četiri godine. Na toj poziciji je, kako sam kaže, stekao najbolja poznanstva i poslovno iskustvo koje mu je kasnije koristilo.

Paralelno je za vrijeme rata s partnerima iz inozemstva dogovorio uvoz automata za pikado i u dvije godine osnovao 240 pikado klubova diljem Hrvatske. Sav zarađeni novac uložio je u nautički biznis 1995. godine, kupio je četiri motorna broda na kredit preko Hypo banke i stvorio prvu čartersku kompaniju s motornim brodovima. Nakon studija dobio je ponudu za posao u Ruderu Boškoviću, ali ekonomija ga je uvijek više ‘vukla’ od znanosti. Potekao je iz siromašnije obitelji, kao podstanar je sa sinom živio u Zagrebu, mogao je, kaže i dobiti stan, ali ga je sam želio kupiti iako u to vrijeme nije imao ni za kavu. Kupio je odmah na kredit trosobni stan i isplatio ga u godinu dana.

Kao što i sam zahtijeva slobodu, tako je daje i drugima. Ponekad, kako sam kaže, i previše. Mnogi su njegovi kolege čvršći od njega, ali on je uspio poluprijateljskim odnosom prema suradnicima postići to da su za njega spremni mnogo toga napraviti.

Među prvima je investitorima koji su 1998. godine kupovali dionice na burzi kako bi vratio kapital za vraćanje kredita, ali dolaskom tadašnje krize izgubio je sve, da bi se s čarterom počeo vraćati na poslovnu scenu i kupio brodogradilište. Voli zapošljavati mlade ljude, organizaciju nautičkog sajma prepustio je kćeri Ivani i mladoj ekipi, u kojoj gotovo nitko nema više od 33 godine. Mlađe generacije smatraju ga poslovnim uzorom, daje im veliko povjerenje i slobodu, ali i zahtijeva odgovornost i dobre rezultate poslovanja. Vole njegov talent da ‘namiriš’ nešto što još nitko nije radio, bez obzira na ‘skakanje’ iz jedne u drugu djelatnost koristi istu logiku i matematiku i njemu je vođenje tvrtke jednostavna računica. Kod pregovora je, navode partneri, prilično fleksibilan i s njim se otvoreno može razgovarati o svim poslovnim pitanjima. Iako od mladosti ima iznadprosječan životni standard i može se svrstati uz bok hrvatskih bogataša, susjedi o njemu govore kao o vrlo nenametljivom tipu koji nikoga ne promatra s višine i ne veže se za materijalna bogatstva.

Ljudi na višim pozicijama koji u šibenskom brodogradilištu rade dulje od Prgina kažu da je stavio prave ljude na prava mjesta, da je uspio sačuvati većinu kvalitetnih radnika, meštara u brodogradilištu. Kad je došao u brodogradilište, Prgin je zatekao 220 radnika, a danas u cijeloj Grupi ima 410 zaposlenih, od kojih više od 300 radi u brodogradilištu. U početku su ga ljudi optuživali za neiskustvo i prikupljanje lokalnih političkih bodova. Prgin se, naime, prije tri godine zaželio okušati u politici pa je kao nezavisni kandidat izašao na izbore u Primoštenu. Tim pokušajem stao je na žulj lokalnoj vlasti koja ga optužuje da za Mandalinu nema potrebne dozvole i da iz njega stoje političke strukture. Nekad je to navodno bio Slavko Linić, a danas Miomir Žužul. U Ministarstvu mora potvrdili su da je Mandalina prošle godine dobila sve potrebne dozvole, koncesiju na pomorskom dobru, status marine i da je uvrštena u prostorne i detaljne urbanističke planove.

Danas zaposlenici o njemu govore sve najbolje upravo radi pristupa koji ima prema radnicima. Čim je došao, podigao im je plaće sto do dvjesto posto, potpisao s njima kolektivni ugovor, isplaćuje im regrese, putne troškove i slično.

• Ljudi kažu da imam devetu najveću jahtu u Hrvatskoj. Ona je, kao i ostalih 26, u leasingu i sama sebe otplaćuje. Na toj jahti sam u tri sezone boravio ukupno tri dana. No, zato više od mjesec dana na godinu provedem na svojem ribarskom brodu od 15 metara i nedavno sam prvi put u životu ulovio dvije tune. Jedan sam od troje vlasnika kuće na Kornatima veličine 16 četvornih metara, imam dvije kuće u Primoštenu koje sam kupio još u vrijeme inflacije potkraj osamdesetih. Svih deset tvrtki i još mnogo poslova kojima bih se želio baviti ne smatram megalomanstvom. Biznis je za mene igra u kojoj uživam – objašnjava Prgin.

Ne voli administraciju, ali zato voli pisanje i često na putovanjima u malu knjižicu upisuje ideje za pisanje knjiga u mirovini. Svake godine putuje na sajmove u Kinu, a privlači ga i Japan, u kojem bi želio usavršiti vještinu japanskog mačevanja jaido.