Promjena zakonskog okvira kojom se prvi put uvode neposredni izbori i na lokalnoj razini bit će dodatni poticaj daljnjoj personalizaciji politike u Hrvatskoj. Iako prisutna još od vremena predsjedničkih izbora 2000. godine, kada je upravo svojim pristupom predsjednika – građanina Stjepana Mesića uvjerljivo osvojio prvi predsjednički mandat, na personalizaciju se gledalo više kao na osobni odabir samog kandidata, a ne kao nužan i neizbježan dio svake moderne političke kampanje.
Što uopće nazivamo personalizacijom? Dr. Marijana Grbeša je opisuje kao povećani interes medija za kandidate i stranačke ideologije, te na njihovu sve važniju ulogu unutar stranačkih struktura, kabineta i izbornih kampanja, što je prije svega posljedica slabljenja ideoloških rascjepa, razvoja novih medijskih tehnologija i munjevitog širenja medijskog tržišta.
Takav trend pogoduje pojavljivanju nove vrste kandidata tzv. političkih poduzetnika – novoj vrsti političara koji se izdižu na valu razočaranja tradicionalnom politikom (prema istraživanju Eurobarometra povjerenje u političare u Hrvatskoj je najniže u Europi). Anonimni u svijetu politike, ali potvrđeni u svijetu biznisa, politički poduzetnici tvrde da predstavljaju ‘običnog čovjeka’ čiji se glas izgubio u hodnicima političkih interes, da je političku moć prisvojila nesposobna i korumpirana elita kojoj je cilj zadovoljiti vlastite pohlepne interese te da su oni ti koji mogu uspostaviti porušene mostove između građana i vlasti. Politički poduzetnici oslanjaju se na filozofiju ‘osobnog povjerenja’, koriste populističku retoriku, obraćajući se biračima izravno, zaobilazeći tradicionalne političke institucije i oslanjajući se na medije i medijski spektakl.
Od političkih se poduzetnika uopće ne traži da budu visoko moralni. Naime, logika i iskustvo građanima kazuju da političari nisu ništa moralniji, ali su nesposobniji i ako već moraju nekoga izabrati, neka to bude netko probitačan i uspješan, makar se na svom putu oslanjao i na ‘inteligenciju ulice’. Na čemu će birači temeljiti svoju odluku na lokalnim izborima 2009. godine? Stranačkoj identifikaciji? Osobnosti? Konkretnoj temi ili problemu? Nema jednoznačnog odgovora jer svaku kampanju treba staviti u kontekst sredine u kojoj djeluje. Od onih velikih u kojima su sve karte otvorene i sve opcije moguće (poput Istre gdje je vrlo izgledna bitka poduzetnika Cuccurina vs. župana Jakovčića, Splita gdje poduzetnik Kerum ide protiv Ostojića iz SDP-a i tko zna koga još, dok je u Zagrebu jedino jasno da je izazivač Bandić – protivnici su još nepoznati) do srednjih poput Zadra (bez naznake ikakvih velikih promjena) i malih poput Hvara ili Visa, gdje tek nekoliko stotina glasova odlučuje o tome tko će biti gradonačelnik.
