Ovogodišnji laureat za ekonomiju nagradu je dobio za rad na području međunarodne trgovine i ekonomske geografije, točnije za analizu utjecaja ekonomije razmjera na trgovačke putove i lokaciju gospodarske aktivnosti. A riječ je i o stručnjaku koji je u svojoj novinskoj kolumni među prvima predvidio krizu sekundarnih hipotekarnih kredita u Americi.
Na svom blogu koji vodi na internetskoj podstranici američkog dnevnika The New York Times Paul Krugman u ponedjeljak je zapisao samo jednu rečenicu: ‘A funny thing happen to me this morning…’ Njemu se tog jutra doista dogodila nesvakidašnja stvar – dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju. Taj pedesetpetogodišnji profesor sa Sveučilišta Princeton tomu se nije nadao pa je cijeli ponedjeljak, kad mu je sretna vijest javljena, pokušavao stići na sastanke koje je već prije dogovorio, ali i odgovoriti na sve pozive čestitara i novinara. Krugman je nagradu dobio za rad na području međunarodne trgovine i ekonomske geografije, točnije za analizu utjecaja ekonomije razmjera na trgovačke putove i lokaciju gospodarske aktivnosti.
Razvio je ekonomske modele koji objašnjavaju trgovinske uzorke između zemalja kao i to koja se dobra gdje proizvode i zašto baš tamo. Tradicionalna teorija trgovinske razmjene kreće od pretpostavke da je svaka zemlja različita i da će države među sobom trgovati različitom robom. No, Krugmanova se teorija prvi put objasnila zašto svjetskom trgovinom dominira tek nekoliko država koje su međusobno slične, a ne različite, te zašto neke zemlje uvoze određena dobra iako su istodobno i njihovi izvoznici.
Riječ je o stručnjaku koji je u svojoj novinskoj kolumni među prvima predvidio krizu sekundarnih hipotekarnih kredita u Americi i procijenio da će cijene nekretnina u Americi pasti za barem četvrtinu, ako ne i upola, a posebno na lokacijama poput Majamija i Los Angelesa. To se vrlo brzo pokazalo istinitim te pokrenulo lavinu problema i financijsku krizu koja ovih dana snažno potresa Ameriku, a prelije se i u Europu. Krugman je ipak priznao kako je znao da će jednoga dana dobiti Nobelovu nagradu, ali nije mislio da je već došao taj trenutak.
- Znam ljude koji cijeli život žive samo za takav telefonski poziv i to nije dobro za njihovu dušu. Zato sam to namjerno smetnuo s uma i razmišljao uvijek o nečem drugom, a ne o tomu hoću li dobiti nagradu – rekao je tim povodom Krugman.
Tomu u prilog govori i činjenica da nije znao kojeg točno dana Švedska akademija znanosti i umjetnosti proglašava pobjednika za ekonomiju, sve dok mu sveučilišni kolega to nije napomenuo nekoliko dana prije. Nikada nije htio sudjelovati u okładama u vezi s tim tko će biti pobjednik i ta ga tema, doista, nikada nije previše zanimala.
‘Spojio ranije odvojena istraživačka područja međunarodne trgovine i ekonomske geografije’, navodi Nobelov odbor u pojašnjenju nagrade. Osim počasti, nagrada uključuje i novčani iznos od približno 1,4 milijuna američkih dolara, a s obzirom na to da je Krugman ovaj put jedini dobitnik, cjelokupan iznos pripada njemu. Njegovi najnoviji radovi i trenutačan fokus interesa usmjereni su na područje valutnih kriza.
Ovogodišnji laureat vrlo je aktivan i produktivni profesor ekonomije i međunarodnih odnosa na američkom Princeton Universityju. No, osim tog osnovnog posla, obavlja i dva dodatna – predaje na London School of Economics te već godinama, svaka dva tjedna, objavljuje ekonomsku i političku kolumnu u etabliranim dnevnim novinama The New York Times. Prema projektu Research Papers in Economics ubraja se među 50 najutjecajnijih ekonomista današnjice, a za razliku od brojnih kolega veliki doprinos daje akademskoj zajednici i educiranju mladih kolega putem predavanja i stotinama stručnih članaka.
Rođen je u židovskoj obitelji te je odrastao na Long Islandu. U braku je s Robin Wells, koja mu je druga supruga te također radi kao profesorica na Sveučilištu Princeton. Nema djece, ali zato, kako sam kaže, ima dvije mačke. Diplomu je stekao na Yale Universityju 1974. godine, dok je doktorat savladao na MIT-u tri godine poslije, 1977. godine. Doktorsku disertaciju napisao je iz područja međunarodnih financija, a svom profesoru s MIT-a Rudigeru Dornbuschu zahvaljuje što ga je pogurao u pravcu međunarodne trgovine te ga za to područje zainteresirao još u zimu 1978. godine. Do sada je, osim na Princetonu, predavao na još nekoliko sveučilišta: Yaleu, MIT-u i Stanfordu. Na početku, prije Stanforda, bio je viši međunarodni ekonomist u predsjedniku Vijeća ekonomskih savjetnika, za vrijeme mandata Ronalda Reagana.
To još uvijek smatraju neobičnim s obzirom na to da Reagan nije bio liberal, već konzervativac. No, on nije bio jedini predsjednik zainteresiran za Krugmana. Kad je Bill Clinton počeo svoj mandat 1993. godine, također je htio Krugmana za vodeću ekonomsku poziciju. Nakon što je po njega poslan avion kako bi došao na sastanak u Arkansas, njegova je direktna i otvorena komunikacija bila glavni razlog zašto mu na kraju ipak nije ponuđen posao. Krugman je tada izjavio Newsweeku da ionako ne bi bio zainteresiran za takvo što zato što je i sam svjestan da nije podoban za takvu poziciju jer nije u stanju šutjeti kada ljudi pričaju gluposti. U posljednje vrijeme pojavile su se glasine da mu je Hillary Clinton nudila poziciju u njezinu timu, ali on to na svom blogu demantira tvrdeći da je karakterom i dalje nepodoban za politiku.
Kao kolumnist The New York Timesa surađuje već gotovo deset godina, točnije od 1999. Tvrdi da nagrada ništa važno neće promijeniti, osim što će možda poneki čitatelj više pozornosti obraćati na baš njegovu kolumnu te smatra da njegovi kritičari neće zbog dobivene nagrade biti išta blaži.
- Mi ekonomisti znamo tko na čemu radi i ovo je samo potvrda i pohvala, ali ne i neka velika novost – realan je Krugman.
I nakon toga vrijednog priznanja nastavit će predavati na Princetonu. Ovoga semestra predaje na dodiplomskom studiju, jedan manji kolegij na temu međunarodne monetarne politike, pokrivajući uvijek aktualne teme kao što je međunarodna kriza likvidnosti. Posljednjih godina držao je i kolegije o socijalnoj državi te međunarodnoj trgovini kao i razne početničke seminare za brutoše, koji tek otkrivaju svijet ekonomskih zakonitosti.