Za šest mjeseci mogla bi se ugasi investicijskim fondovima, a pet

Među hrvatskim proizvođačima koji su na udaru krivotvoritelja najviše štete, upravo zbog krivotvorina Vegete, trpi Podravka. Plaćaju za štetu što su je kupci pretrpjeli zbog toga što kupljeni proizvodi nisu jamčili stopostotnu sigurnost pri uporabi, a zbog toga se na novim proizvodima upozorenja pomno preciziraju. Inovacije koje povećavaju sigurnost stavljaju se na prvo mjesto, a proizvođači potpuno preuzimaju odgovornost za stvarnu i anticipiranu štetu. Rastući zahtjevi za preuzimanje potpune odgovornosti za proizvod vrhunske kvalitete na tržište dovode nove proizvode, one koji inače nikada ne bi ugledali svjetlo dana, a takvi su primjeri zračni jastuci, spremnici goriva otporni na eksplozije, neprobojna stakla i slično.

Navedeni sustav preuzimanja odgovornosti za proizvod vrhunske kvalitete je vrlo skup, a dio je alata koji se koriste da bi se sačuvala tradicija brenda i povjerenje potrošača u kvalitetu proizvoda. Dobro ime, naime, kao i u životu, i na tržištu zlata vrijedi. Brend jamči kvalitetu, ali daruje i identitet, čini jedinstvenost, originalnost, upada u oči, izdiže od konkurencije, diverzificira, a svime time posjeduje prodaju i omogućuje razvoj. U mnogim branšama kao što su hrana, parfemi, pića ili automobili, brendiranje je nezaobilazno. Niz je robe namijenjene širokoj potrošnji gdje je kreacija imena marke zlatno pravilo.

Odgovornost za eliminaciju svakog nedostatka podrazumijeva niz koraka, a među ostalim testirati proizvod pod najnepovoljnijim okolnostima i dokumentirati rezultate testiranja. Međutim, tog se pravila ne drže svi tržišni igrači. Pitanje sigurnosti ili bolje rečeno nesigurnost već je ocijenjeno kao najveći problem kineskih automobila, ali to neke od 130 kineskih proizvođača ne brine previše. U njihovom fokusu ambiciozan plan da jako niskom cijenom osvoji svjetska tržišta, a analitičari prepoznaju opasnost od prevelikog laskanja potencijalnim kupcima. Tako se procjenjuje da će se mnogim potrošačima svidjeti mogućnost da dobiju gradski automobil za 7.000 US dolara, limuzinu ili terenac za 25.000 ili reprezentativni SUV za 35.000 dolara. Neki od njih imaju motore provjerenih marki kao što je Mitsubishi, ali dizajn je uglavnom kopija poznatih Mercedesovih, BMW-ovih, Toyotinih, Hondinih, Opelovih i drugih modela.

Mnoge će kupce očarati podatak da će za mali novac moći sjediti u automobilu potpuno istom kao Mercedes CLK, Smart i drugi, ali to će pitanje na pojedinim tržištima prvo riješiti sud. Mercedes i BMW podigli su tužbe i nastoje sačuvati svoj imidž te spriječiti prodaju kopiranih modela na području Njemačke. BMW-u je stao na žulj kineski proizvođač ShuanHuang proizvodnjom modela SCEO, koji je u nekim dijelovima identičan poznatom X5. Isti proizvođač proizvodi i Noble, presliku Mercedesovog Smarta. U nesmiljenoj borbi za tržišta neki analitičari zaključuju da će se proizvođači koji vode sudske bitke protiv kopija morati početi miriti ako žele poslovati, primjerice, na mnogoljudnom tržištu Kine.

Dogovoreno je izravno angažiranje vlada na kreditiranju posrulnih financijskih institucija, u razdoblju do pet godina, čime će dopuniti mjere Središnje europske banke za odleđivanje međubankovnog pozajmljivanja. Britanska se Vlada obvezala na inicijalnu pomoć tešku 37 milijardi funti trima bankama, što znači djelomičnu nacionalizaciju Royal Bank of Scotland, HBOS-a i Lloyds TSB-a, dok će Nijemci omogućiti svojim bankama oko 500 milijardi dolara garancija za zajmove kako bi stimulirali međubankovno pozajmljivanje i dodatnih 108 milijardi za stabilizaciju bankovnog sustava. Osim toga, središnje banke Engleske, Švicarske i EU dogovorile su aukcijsko osiguravanje neograničenih dolarskih fondova likvidnosti uz potporu američkih saveznih rezervi, dok su još prije koordiniranim naporom središnjih banaka diljem svijeta srezane kamatne stope za pola posto. Redovi se zbijaju, a to je prepoznala većina burzi reagiravši naglim skokovima, među istaknutijima upravo Zagrebačka.

Brownov plan, koji je poslužio kao temelj članica eurozone, sastoji se od nekoliko točaka. U adresiranju krize Brownov kabinet vodio se s tri osnovna problema koja treba riješiti – likvidnost, kapital i financiranje. Prvo, britanska će Vlada ubrzati oko 37 milijardi funti u tri banke kako bi podmazala protok kapitala, a zauzvrat će imati tri direktora u prvoj i dva u spoju druge dvije te će uzeti preferencijalne dionice. Drugo, Središnja banka će udvostručiti svoj ‘fond za likvidnost’ na najmanje 200 milijardi funti dostupnih bankama za zamjenu njihovih manje likvidnih sredstava te kao treće, država će jamčiti, pod komercijalnim uvjetima, do 250 milijardi funti za novo bankovno zaduživanje. Nadalje, bijesni Europoljani odmah su lupili po džepu neštašne menadžere, pa će tako u uvjetima državne pomoći biti i brisanje direktorskih bonusa za ovu godinu.

Razvoj događaja posljednjih tjedana približio je svijet recesiji, ali situacija nije svugdje ista i najviše se, trenutačno, trese upravo razvijeni svijet, koji je posljednjih desetljeća izgubio daleko više nego što se mislilo. Nije samo stvar u odbijegloj proizvodnji, već općem gubitku smjera moderne ekonomije, koja se u potpunosti okrenula virtualnom svijetu nepostojećeg novca i upala u opću regulatornu letargiju i indiferentnost koja je dovela do divljanja financijskog tržišta. Tu su, među ostalim, poplava jeftinog novca iz ekonomije u razvoju, zastajala regulativa, nekompetentna politika i neadekvatan nadzor. Osim toga, krah je pokazao svu manjkavost anglo-američkog modela kapitalizma, koji se izgleda hranio isključivo u odnosu na modernizirane rafinerije.

Kriza kao šansa za željeznicu – Mislim da je ova kriza šansa za željeznicu – u velikoj smo prednosti pred konkurencijom. Vlada poduzima potrebne mjere kako bi ublažila krizu, no izvori ponajprije dolaze izvana i teško ih je u potpunosti kontrolirati. Mjere koje bi Vlada trebala poduzimati ovisit će i o daljnjem obujmu krize.

Već radimo na rezanju troškova – Smanjiti ćemo stopu zaduženosti i do 2010. trebali bi smo vratiti sve kredite. Već radimo na rezanju troškova. Želimo što bolje ugovarati, a što manje trošiti. Eskalacija troškova je enormna, a ne pomaže nam niti slab dolar, koji nam je osnovno sredstvo plaćanja.

Očekujemo tešku turističku godinu – Izrazito smo zabrinuti za odvijanje poslovanja u 2009. Ne dođe li do bitnih i brzih promjena, možemo očekivati tešku turističku godinu. Trenutačno izrađujemo interni dokument kojim ćemo pokušati umanjiti negativne posljedice globalnih događanja.

Odgoditi kapitalne državne investicije – Kriza će usporiti rast, ali mi ionako preferiramo zdrav i realan rast na tržišnim osnovama. Dugoročno Vlada treba odgoditi kapitalne investicije koje nisu od strateške važnosti i konkretizirati strategiju gospodarskog razvoja s naglaskom na izvoz, korištenjem komparativnih prednosti Hrvatske.

Za šest mjeseci mogla bi se ugasiti dva, tri društva za upravljanje investicijskim fondovima, a pet fondova spojiti ili likvidirati. Analitičari pozdravljaju formiranje Interventnog fonda s inicijalnim kapitalom od 150 milijuna kuna. Prema nekim najavama fondovi bi nelikvidne papire prodavali Interventnom fondu prema dogovorenoj cijeni, a taj bi ih poslije prodavao zarađujući na razlici u cijeni.

Što se događa u Zagrebu? – pitali su se investitori u ponedjeljak kad je Crobex skočio 15,9 posto i doživio najveći rast od svih burzovnih indeksa, iako su i svjetski indeksi doživjeli povijesni porast. Doduše, euforija koja je početkom tjedna zahvatila Zagrebačku burzu jednako je nerealna kao i dotadašnji strmoglavi pad pa je vrlo nezahvalno predvidati što bi se moglo dogoditi u bliskoj budućnosti i je li riječ o trenutačnom bljesku ili o početku oporavka. Panika pa euforija u svakom slučaju nisu signali koji ukazuju na zrelost tržišta, a problemi koje će donijeti očekivana recesija daleko su od kraja.

Ipak, najave izdašnih državnih pomoći europskim i američkim bankama trebale bi napokon vratiti povjerenje u paralizirani svjetski financijski sustav i na taj način eliminirati negativan utjecaj ‘uvezenog straha’ i na hrvatsko tržište. Da bi se situacija dodatno stabilizirala i vratio optimizam na domaće tržište kapitala potrebne su se Hrvatska narodna banka, Vlada i Hanfa s odlukama o ukidanju granične obvezne pričuve, osiguranju štednih depozita na 400 tisuća kuna te osnivanju interventnog fonda. Analitičari smatraju da su te mjere dobre (vjerovatno i dovoljne) da se smiri strah i vrati povjerenje ulagača, no njihov će pravi efekt ovisiti o tome kada će i kako zaživjeti u praksi. Zbog nedostatka povjerenja svi su na tržištu bili u paničnoj potrazi za likvidnošću, a možda su najveći gubitnici bili investicijski fondovi, koji su trpjeli velik pad vrijednosti udjela pod pristiskom udjelničara za isplatu njihovih udjela. Prema podacima Hanfe za rujan industrija investicijskih fondova smanjila se 15,6 posto, pritom se najviše smanjila u dioničkim (23,3 posto) i mješovitim fondovima (19,2 posto), no zanimljivo je da je istodobno pala i imovina novčanih fondova, koji su zbog konstantnih pozitivnih prinosa trebali biti sigurni. Objašnjenje za to može se naći jedino u činjenici da je zavedala sveopća panika pa su ljudi povlačili novac i iz novčanih fondova vodeći se logikom da su tu manje izgubili.

S druge strane, dok su mali ulagači i fondovi bjesomučno prodavali dionice, strani ulagači u Hrvatskoj strpljivo su ih kupovali. Proizlazi to iz statističkih podataka SDA prema kojima su strani vlasnici u razdoblju od kraja 2007. godine do kraja kolovoza ove godine povećali svoj udjel u vrijednosnim papirima u Hrvatskoj s 26,7 na 27,8 posto. Analitičari pozdravljaju formiranje interventnog fonda koji bi, prema dogovoru četiriju mirovinskih i četiriju investicijskih fondova trebao imati inicijalni kapital od 150 milijuna kuna, a neslužbeno se može čuti da se oni koji su cijelu situaciju i zakuhašili sada pokušavaju izvući. Što će fond točno donijeti teško je procijeniti jer još postoje različite verzije kako bi trebao izgledati. Prema nekim fondovima koji imaju nelikvidnu imovinu trebali bi te papire prema dogovorenoj cijeni prodavati interventnom fondu i poslije ih prodavati zarađujući na razlici u cijeni.

Ideju o osnivanju interventnoga investicijskog fonda treba pozdraviti, pitanje je kako će se ta ideja u ovoj situaciji moći provesti: hoće li se fondovi moći usuglasiti i odakle će nabaviti novac. Banke su vlasnici nekih od vodećih društava za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima, ali njima je njihova likvidnost sada mnogo važnija – smatra prof. Ivan Lovrinović s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. S njime se slaže i predsjednik Uprave KD Investmenta Hrvoje Japunčić dodajući da je osnivanje fonda korak ka ponovnoj uspostavi povjerenja u industriju.

Sami osnivači interventnog fonda u svom portfelju imaju nelikvidne imovine, posebno u Srbiji, no oni su u manjim problemima (s obzirom na svoju veličinu i vrijednost druge likvidne imovine) od manjih fondova čiji su fond menadžeri zaigrali na visokorizične, nelikvidne vrijednosnice na hrvatskom i istočnim tržištima. Prema okvirnim procjenama u roku od šest mjeseci mogla bi se ugasiti dva, tri društva za upravljanje investicijskim fondovima, a pet fondova spojiti ili likvidirati.

Pozdravljamo ideju o osnivanju interventnog fonda jer smatramo kako se ne smije dogoditi da udjelničari zbog nelikvidnih ulaganja fond-menadžera ostanu bez novca. To bi moglo biti pogubno za vlastitom pohlepom, dok je ‘stara dama’ pokazala da zna učiti iz povijesti. Koliko god rasprave o razini državne intervencije ili uopće o njoj opravdanosti bile aktualne, činjenica je da je država apsolutni pobjednik i da samo pravodobna reakcija nacionalnih vlada može spriječiti raspad. Gospodarske prozore pokazuju osjetno smanjenje rasta i velika je vjerojatnost pada u predstojećoj godini. Ne treba se zavaravati da su recentne intervencije stvar riješile, one su ekonomiju tek spasile od općeg potopa. Ipak, nije mali broj analitičara koji primjećuju stanovitu otpornost kineske ekonomije na događaje posljednjih tjedana, a najgori bi mogao proći Japan kao glavni američki saveznik u regiji. Predviđanja svjetskog rasta govore o brojkama ispod tri posto, što mnogima neugodno vuče na recesiju. Malo tko sumnja u nužnost državne intervencije, barem u nekoj mjeri, a neki strani mediji u sjećanje prizivaju švedski slučaj iz 1990. kada je vlast rekapitalizirala svoje banke i brzo isplivala iz crvenog, dok se Japan mučio cijelo desetljeće zbog spore reakcije. Pojedinačni pristup, koji je žestoko zastupala njemačka kancelarka Merkel na početku europskog ljudstva, doživio je poraz. Sada je jedino zajedničkim naporima moguće zauzeti krizu i u tom kontekstu središnje će banke.