-
Kako bi se u krizi trebala ponašati odgovorna izvršna vlast? Svima se čini da niste imali pravog partnera. – Za nas je mnogo određenija suradnja s Vladom bila na pitanjima usporavanja inflacije. Počelo je sa stanovitim razlikama u stavovima, no te su se razlike postupno smanjivale. Vjerujem da sada na sličan način gledamo na situaciju.
-
Kojom bi još mjerom Vlada mogla ublažiti posljedice krize? – Vlada prije svega mora voditi odgovornu finansnu politiku, uključujući i deficit. Uvjerem sam da je Vlada toga svjesna. Što se tiče nekih drugih mjera, za njih sada u Hrvatskoj nema potrebe. Dakle, neće biti potrebno dokapitalizirati banke niti država treba garantirati za neke plasmane banaka.
-
Država ipak mora refinancirati inozemni dug, a kapital je skuplji, što je dodatan teret za proračun. – Zna se kakve su obveze države i raspored otplate. Posebno je osjetljiv prvi kvartal 2009. kada dospijevaju euroobveznice, samuraj obveznice, Pariski i Londonski klub. To je ukupno 700 milijuna eura. Ove je godine bilo moguće u suradnji Vlade, banaka i HNB-a da se za taj iznos država zaduži kod domaćih banaka, zbog čega smo im smanjili minimalno potrebna devizna potraživanja s 32 na 28,5 posto. Time smo im oslobodili 750 milijuna eura koje su banke plasirale državi. Bojim se da pojavljanje takvog scenarija u 2009. nije moguće, ne samo zato što HNB ne može u skončanost relaksirati takvu prudencijalnu mjeru nego i zato što su devizna sredstva koje banke drže na računima u inozemstvu u velikoj mjeri kolateral za neke plasmane inozemnih banaka u Hrvatskoj i onda nisu raspoloživa za kreditiranje države. To je problem koji moraju riješiti država i banke.
-
Mnoge je iznenadilo to što niste previše zabrinuti zbog burze, jer se poduzeća ondje ne financiraju. Može li ovaj nagli pad posljednjih tjedana ipak imati dublje posljedice? – Ne treba podcjenjivati važnost burze u smislu izvora financiranja potrebnih investicija. Što se tiče poduzeća koja kotiraju na burzi, udio kapitala za redovnu djelatnost još je uvijek malen, zato i ne vidim izravne posljedice za poduzeća. Postoje drugi problemi, a jedan je od njih i mogućnost da su u uvjetima pada cijena dionica poduzeća u većoj mjeri izložena riziku neprijateljskog preuzimanja, ali to je sastavni dio rizika izlaska na burzu i vjerujem da su toga svjesni.
-
Suštinski je problem svih sudionika tržišta likvidnost. Kako balansirati između likvidnosti i inflacije? I jedno i drugo je opasno. – S ukidanjem GOP-a i s mogućim uvođenjem repo poslova na bazi državnih obveznica kao kolateral, emisijska će aktivnost HNB-a biti znatno usporenija nego prijašnjih godina. Rast novčane mase iznosit će sedam posto na godinu, što je upola sporije nego prijašnjih godina. Istodobno sva ograničenja rasta plasmana ostaju na snazi. Vjerujemo da balansirajući između izvora sredstava i njihovog plasiranja možemo održati nisku stopu inflacije. Očekujem da će u takvim uvjetima, posebno ako izostane povećanje plaća, do kraja godine s 8,4 posto u kolovozu inflacija usporiti možda i ispod pet posto u prosincu.
**”HNB neće više pomagati državi i bankama u vraćanju vanjskoga duga”**
Koliko bi onda bila godišnja inflacija? – Između šest i 6,5 posto.
S obzirom na to da cijena naftne pada, bi li se iduće godine inflacija mogla dodatno usporiti? – Prve projekcije pokazuju da bi prosječna stopa inflacije u 2009. godini mogla biti oko 4,5 posto.
Bit će i drugih problema osim inflacije. Već sada pada potražnja u Europi, što znači da ćemo imati manji izvoz, slabiju proizvodnju. Koliko će rasti BDP? – Naša je ocjena da bi ove godine stopa rasta BDP-a mogla iznositi oko 3,5 posto, što je znatno niže nego što se očekivalo, ali još uvijek znatno više nego što raste potražnja na našim najvažnijim tržištima u EU. Očekujemo da će takva stopa biti i 2009. godine.
Kako bi u kriznim vremenima trebao izgledati državni proračun? Kako će u njemu država dokazati da se prilagodi krizi? – Mislim da prevladava mišljenje da u takvim uvjetima proračun u 2009. godini ne bi trebao imati deficit.
Može li se posredno izloženost vlasnika odraziti na naše banke? – Mogućnost prelijevanja problema s banaka majki na banke kćeri ne treba isključiti, ali spremnost zemalja EU da pripomognu u rješavanju tih problema bitno smanjuje opasnost prelijevanja tih učinaka. Uostalom, prosječna je adekvatnost kapitala naših banaka 15 posto, gotovo dvostruko više nego u zemljama eurozone.
Može li se spriječiti povlačenje depozita iz naših banaka u banke vlasnike koje imaju problema s likvidnošću? – Još nemamo takvih naznaka, ali ako bismo ih imali, HNB će reagirati brzo i vrlo energično.
Kojim mjerama? – Imamo ih u ladici.
Države su se kao nikad dosad angažirale oko krize. Hoće li se nešto morati mijenjati u financijskom sustavu? – Sve što se događalo u posljednjih 20 godina sve je više poprimalo obilježja financijskog inženjeringa. Sada su svi svjesni da je tomu morao doći kraj.
Krizu su potaknuli financijski derivati. Je li krivnja u njima ili u ljudima koji su hazardski trgovali njima? – Derivati su samo tehničko sredstvo za realizaciju nekoga financijskog cilja, a odgovornost je uvijek na ljudima i načinu na koji oni koriste ta sredstva.
Znači li to da niste protiv uvođenja derivata? – O tom-potom.
Bankama ste zamjerili i to što nisu likvidnost ubacile u svoje fondove. Kako bi to tehnički izvele? – Na dva načina – povećavajući udjele ili odobravajući kredite fondovima kad su se našli u problemima s likvidnošću. Iz bankarskih su krugova dolazile izjave da su im plasmani ograničeni, pa to ne mogu učiniti. No ograničavanje plasmana banaka od strane HNB-a nije bila tehnička zapreka da banke povećaju kredite investicijskim fondovima, ako to žele i ako imaju sredstva.
