HNB neće više pomagati državi i bankama u vraćanju vanjskoga duga

Na povećanje rashoda na računu dohotka najviše je utjecalo povećanje dobiti tvrtki u stranom vlasništvu. Pliva je isplatila izvanrednu dividendu od 1,6 milijardi kuna, a većina je otišla američkom Barru.

Višak gotovine koju T-HT ima u bilanci već je mjesecima predmet spekulacija i analiza, a glavno pitanje na koje se pokušava naći odgovor jest kako će HT potrošiti taj novac. Tri su moguća scenarija: preuzimanje telekomunikacijskih tvrtki u Hrvatskoj i regiji, pojačana tehnološka ulaganja ili isplata dioničarima u obliku izvanredne dividende. Iz Uprave kompanije nema naznaka što bi mogla biti preferirana opcija većinskog vlasnika Deutsche telekoma, ali svi se mali dioničari nadaju izvanrednoj dividendi.

Većina banaka ove godine jačala rezerve. Isplata redovnih i izvanrednih dividendi nekoliko velikih tvrtki u vlasništvu inozemnih poduzeća jedan je od razloga pograničanja dohodovnog dijela tekućeg računa platne bilance. U drugom je tromjesečju odljev kapitala u kategoriji dohotka iznosio 1,15 milijardi eura, što je najveći kvartalni minus u posljednjih 10 godina, pokazuju nedavno objavljeni podaci Hrvatske narodne banke. Uz priljev od 364 milijuna eura, konačni je saldo bio negativnih 791 milijun eura, također višegodišnji rekord. Najzaslužnija za nagli skok bila je velika izvanredna dividenda Plive u ukupnom iznosu od 1,6 milijardi kuna, a većina je otišla američkom Barru. Dividenda je isplaćena iz zadržane dobiti 2002. godine, a iznosila je 81,25 kuna za dionicu. Još nekoliko velikih kompanija u stranom vlasništvu ove je godine isplatilo redovne i izvanredne dividende iako u iznosima približno jednakim lanjskim.

HT je isplatio dividendu u iznosu 29,56 kuna za dionicu pa je Deutsche Telekomu (51 posto dionica) pripalo 1,23 milijarde kuna. Lani je kompanija isplatila 2,41 milijardu kuna izvanredne dividende iz zadržane dobiti ostvarene u prethodnim poslovnim godinama. Izvanrednu dividendu većinom iz neraspoređene dobiti 2005. i 2006. godine je ove godine isplatio Ericsson Nikola Tesla i to u iznosu 270 kuna za dionicu, odnosno ukupno 359 milijuna kuna. Lani je dividenda iznosila 320 kuna za dionicu. Drugo tromjesečje je i inače jedno od ‘najlošijih’ za dohodak platne bilance Hrvatske jer se tada održava većina godišnjih skupština poduzeća i donose odluke o eventualnoj isplati dividende. Kad je vlasnik poduzeća iz inozemstva, njegova dividenda odlazi izvan Hrvatske. Ove godine to posebno došlo do izražaja.

Na povećanje rashoda na računu dohotka najviše je utjecalo povećanje dobiti tvrtki u Hrvatskoj koje su u stranom vlasništvu. Takva kretanja ne iznenađuju i uobičajena su za ostale zemlje u regiji koje su prijašnjih godina zabilježile znatan priljev inozemnih izravnih ulaganja, poput primjerice Mađarske. Međutim, dio te ostvarene dobiti zadržava se u Hrvatskoj radi ponovnog investiranja u tvrtke, što se onda ogleda kroz rast inozemnih izravnih ulaganja. Navedeni udjel dobiti koja se zadržava u Hrvatskoj razmjerno je visok, posebno u bankovnom sustavu – smatra Zdeslav Šantić, direktor Direkcije za ekonomska istraživanja Raiffeisen Consultinga.

Većina banaka ove godine zaista nije isplaćivala dobit u dividende, već su je zadržavale ili spremale u rezerve. PBZ je 931,7 milijuna kuna dobiti za 2007. rasporedio u zadržanu dobit, rezerve i nagrade menadžmentu, Zaba je 1,1 milijardu kuna preraspodijelila u zadržanu dobit, rezerve i dividendu, ali samo na povlaštene dionice, dok je Société Générale Splitska banka cijelu prošlogodišnju dobit od 287,9 milijuna kuna prebacila u rezerve. Jedino je Erste&Steiermärkische banka isplatila dividendu od 17,63 kune za dionicu. Međutim, upravo bi vodeće banke sljedeće godine mogle promijeniti svoju dosadašnju politiku zadržavanja dobiti jer bi zbog posljedica svjetske financijske krize matične banke mogle odlučiti povući što više sredstava iz banaka kći radi vlastite likvidnosti. Na sličnu strategiju mogli bi se odlučiti i strani vlasnici domaćih kompanija.

Financijska kriza na globalnoj razini te usporavanje svjetskoga gospodarstva mogli bi nepovoljno utjecati na razinu dobiti koju će strani vlasnici u nadolazećem razdoblju odlučiti zadržati odnosno refinancirati u tvrtkama u tranzicijskim zemljama – smatra Zdeslav Šantić.

Vlasnici zakonski teško mogu izvući tekuću dobit zbog sadašnje financijske krize i usporenog ekonomskog rasta. Uobičajeni način na koji vlasnik ‘izvlači’ dobit iz poduzeća jest redovna dividenda, a ona se određuje na godišnjoj skupštini. Većina godišnjih skupština za 2007. već je održana, a za 2008. mogu se održati tek sljedeće godine kada budu poznati poslovni rezultati. Postoji mogućnost isplate izvanredne dividende odnosno zadržane dobiti i neobveznih rezervi ako uprava procijeni da su nestali rizici zbog kojih su rezerve stvarane. Međutim, odluku o izvanrednoj dividendi također donosi skupština dioničara, glavna ili izvanredna. Isplata dobiti ostvarene u tekućoj godini zakonski nije moguća. Predujam dobiti je moguće isplatiti tek nakon završetka poslovne godine, a prije održavanja godišnje skupštine. Tako se može isplatiti najviše 50 posto dobiti nakon odbitka poreza i ostalih davanja i to uz suglasnost nadzornog odbora. Naravno, postoje i neizravni načini ‘izvlačenja’ novca tijekom godine, poput transakcija s matičnom kompanijom ili s njom povezanim tvrtkama. Banke, recimo, mogu odobravati kratkoročne kredite bankama u čijem su vlasništvu. Navodno u domaćim bankarskim krugovima postoji i ideja da banke prebacuju svoje obvezne pričuve na račune u stranim bankama koje su im vlasnici te im tako pomognu povećati likvidnost. Naime, hrvatske banke mogu dio obveznih pričuva držati na računima u inozemstvu. Deficit tekućeg računa platne bilance je potkraj lipnja dosegnuo 10,5 posto, ponajprije zbog slabe pokrivenosti uvoza izvozom. Na računu dohotka postoji osim dividendi i još jedan čimbenik koji je utjecao na pogoršanje, a to su, objašnjava Zdeslav Šantić, rastući troškovi zaduživanja u inozemstvu. Rast visine inozemnog duga, uz ovogodišnje povećanje troškova financiranja odnosno rasta kamatnih stopa na međunarodnim tržištima kapitala, pridonio je izraženijem povećanju rashoda na računu dohotka. Unatoč pozitivnom zaokretu na svjetskim financijskim tržištima, nesigurnost je i dalje prisutna u ekonomiji, što bi moglo utjecati na daljnje povećanje odljeva dohotka iz Hrvatske, bilo kroz dividende ili kroz povećane kamate na inozemne kredite.

Rasta u IT sektoru iduće godine – predviđa Mandić, dok Ivan Gabrić, predsjednik Uprave Combisa, kaže da se kriza za sada reflektira samo na proces planiranja i budžetiranja za 2009. Zbog toga za sljedeće razdoblje razrađuju više scenarija, od onoga da će utjecaj krize biti minimalan do onoga da će biti znatan, a uz to će u nadolazećem razdoblju opreznije kretati u nove investicije i voditi računa o povećanom riziku poslovanja.

Alma Curl, predsjednica Uprave HGspota, planira također, između ostalog, suzdržati se od velikih investicija, optimizirati nabavu i pooštriti naplatu potraživanja, Microsoft se namjerava usredotočiti na faktore koje može kontrolirati te iskoristiti prednosti tehnologije kako bi korisnicima omogućio veće uštede nad operativnim troškovima, dok je M-SAN u upravni tim postavio savjetnika za kontrolu troškova i poslovnih procesa. Span, kaže predsjednik Uprave Nikola Dujmović, za sada osjeća krizu likvidnosti jer su velike tvrtke zaustavile plaćanja.

Johan Graulund, predsjednik Uprave Tele2, kaže da taj operater posluje kao i uobičajeno. Mobilna telefonija mlada je i rastuća industrija koja nikada nije iskusila istinsku recesiju. Upravo zato nezahvalno je predvidjeti kakav će učinak na našu industriju imati ova globalna previranja. Povijest i iskustvo, međutim, pokazuju da su ponudači najboljih cijena oni koji dobivaju – kaže Graulund.

Optimističan nije Davor Velnić iz tvrtke Istrauto, koji kaže da je teško postići punu zaposlenost cestovnih prijevoznika te da očekuje da će vozarine padati. To nikako nije dobro, jer smo prije koji mjesec jedva uspjeli nešto podignuti razinu vozarina. Prijevoznici mogu samo dodatno štedjeti, a velikih prostora za štednju nema – drži Velnić.

No, s druge strane predsjednik Uprave HŽ-a Davorin Kobak misli da je kriza šansa za željeznicu. U usporedbi s cestovnim prometom, željeznica ima 3,5 puta manji utrošak pogonske energije u putničkom i 8,7 puta manji u teretnom prijevozu, a potreba njene infrastrukture za storom je 9,5 puta manja nego u cestovnom prometu – kaže Kobak dodajući da je njihov plan racionalizirati poslovanje, optimizirati broj radnika te napraviti reinženjering poslovnih procesa.

Iz odgovora menadžera jedino što se može zaključiti jest koliko ljudi, toliko ćudi. Teško da bi i jedna vlada uspjela udovoljiti tako različitim zahtjevima sektora, ali posao bi joj zasigurno olakšala jasna, kvalitetna i provediva industrijska politika koja bi odredila prioritete i konkretno mjere u rješavanju 1001 poduzetničkog problema.

HNB neće više pomagati državi i bankama u vraćanju vanjskog duga. Kako bi se u krizi trebala ponašati odgovorna izvršna vlast? Svima se čini da niste imali pravog partnera. Za nas je mnogo određenija suradnja s Vladom bila na pitanjima usporavanja inflacije. Počelo je sa stanovitim razlikama u stavovima, no te su se razlike postupno smanjivale. Vjerujem da sada na sličan način gledamo na situaciju.

Kojom bi još mjerom Vlada mogla ublažiti posljedice krize? Vlada prije svega mora voditi odgovornu financijsku politiku, uključujući i deficit. Uvjeran sam da je Vlada toga svjesna. Što se tiče nekih drugih mjera, za njih sada u Hrvatskoj nema potrebe. Dakle, neće biti potrebno dokapitalizirati banke niti država treba garantirati za neke plasmane banaka.

Država ipak mora refinancirati inozemni dug, a kapital je skuplji, što je dodatan teret za proračun. Zna se kakve su obveze države i raspored otplate. Posebno je osjetljiv prvi kvartal 2009. kada dospijevaju euroobveznice, samuraj obveznice, Pariški i Londonski klub. To je ukupno 700 milijuna eura. Ove je godine bilo moguće u suradnji Vlade, banaka i HNB-a da se za taj iznos država zaduži kod domaćih banaka, zbog čega smo im smanjili minimalno potrebna devizna potraživanja s 32 na 28,5 posto. Time smo im oslobodili 750 milijuna eura koje su banke plasirale državi. Bojim se da pojavljanje takvog scenarija u 2009. nije moguće, ne samo zato što HNB ne može u skončanost relaksirati takvu prudencijalnu mjeru nego i zato što su devizna sredstva koje banke drže na računima u inozemstvu u velikoj mjeri kolateral za neke plasmane inozemnih banaka u Hrvatskoj i onda nisu raspoloživa za kreditiranje države. To je problem koji moraju riješiti država i banke.

Može li se posredno izloženost vlasnika odraziti na naše banke? Mogućnost prelijevanja problema s banaka majki na banke kćeri ne treba isključiti, ali spremnost zemalja EU da pripomognu u rješavanju tih problema bitno smanjuje opasnost prelijevanja tih učinaka. Uostalom, prosječna je adekvatnost kapitala naših banaka 15 posto, gotovo dvostruko više nego u zemljama eurozone.

Može li se spriječiti povlačenje depozita iz naših banaka u banke vlasnike koje imaju problema s likvidnošću? Još nemamo takvih naznaka, ali ako bismo ih imali, HNB će reagirati brzo i vrlo energično.

Kojim mjerama? Imamo ih u ladici.

Države su se kao nikad dosad angažirale oko krize.

Hoće li se nešto morati mijenjati u financijskom sustavu? Sve što se događalo u posljednjih 20 godina sve je više poprimalo obilježja financijskog inženjeringa. Sada su svi svjesni da je tomu morao doći kraj.

Krizu su potaknuli financijski derivati. Je li krivnja u njima ili u ljudima koji su hazarderski trgovali njima? Derivati su samo tehničko sredstvo za realizaciju nekoga financijskog cilja, a odgovornost je uvijek na ljudima i načinu na koji oni koriste ta sredstva.

Znači li to da niste protiv uvođenja derivata? O tom-potom.

Bankama ste zamjerili i to što nisu likvidnost ubacile u svoje fondove. Kako bi to tehnički izvele? Na dva načina – povećavajući udjele ili odobravajući kredite fondovima kad su se našli u problemima s likvidnošću. Iz bankarskih su krugova dolazile izjave da su im plasmani ograničeni, pa to ne mogu učiniti. No ograničavanje plasmana banaka od strane HNB-a nije bila tehnička prepreka da banke povećaju kredite investicijskim fondovima, ako to žele i ako imaju sredstva.

Mnoge je iznenadilo to što niste previše zabrinuti zbog burze, jer se poduzeća ondje ne financiraju. Može li ovaj nagli pad posljednjih tjedana ipak imati dublje posljedice? Ne treba podcjenjivati važnost burze u smislu izvora financiranja potrebnih investicija. Što se tiče poduzeća koja kotiraju na burzi, udio kapitala za redovnu djelatnost još je uvijek malen, zato i ne vidim izravne posljedice za poduzeća. Postoje drugi problemi, a jedan je od njih i mogućnost da su u uvjetima pada cijena dionica poduzeća u većoj mjeri izložena riziku neprijateljskog preuzimanja, ali to je sastavni dio rizika izlaska na burzu i vjerujem da su toga svjesni.

Suštinski je problem svih sudionika tržišta likvidnost. Kako balansirati između likvidnosti i inflacije? I jedno i drugo je opasno. S ukidanjem GOP-a i s mogućim uvođenjem repo poslova na bazi državnih obveznica kao kolateral, emisijska će aktivnost HNB-a biti znatno usporena nego prijašnjih godina. Rast novčane mase iznosit će sedam posto na godinu, što je upola sporije nego prijašnjih godina. Istodobno sva ograničenja rasta plasmana ostaju na snazi. Vjerujemo da balansirajući između izvora sredstava i njihovog plasiranja možemo održati nisku stopu inflacije. Očekujem da će u takvim uvjetima, posebno ako izostane povećanje plaća, do kraja godine s 8,4 posto u kolovozu inflacija usporiti možda i ispod pet posto u prosincu.

Koliko bi onda bila godišnja inflacija? Između šest i 6,5 posto.

S obzirom na to da cijena nafte pada, bi li se iduće godine inflacija mogla dodatno usporiti? Prve projekcije pokazuju da bi prosječna stopa inflacije u 2009. godini mogla biti oko 4,5 posto.

Bit će i drugih problema osim inflacije. Već sada pada potražnja u Europi, što znači da ćemo imati manji izvoz, slabiju proizvodnju. Koliko će rasti BDP? Naša je ocjena da bi ove godine stopa rasta BDP-a mogla iznositi oko 3,5 posto, što je znatno niže nego što se očekivalo, ali još uvijek znatno više nego što raste potražnja na našim najvažnijim tržištima u EU. Očekujemo da će takva stopa biti i 2009. godine.

Kako bi u kriznim vremenima trebao izgledati državni proračun? Kako će u njemu država dokazati da se prilagodi krizi? Mislim da prevladava mišljenje da u takvim uvjetima proračun u 2009. godini ne bi trebao imati deficit.