Veličina operacija kojima danas iz Zagreba upravljaju Mato Zadro i suradnici uvelike nadilazi onu prije dvije godine. Prema kriteriju regionaliziranosti operacija Dukat bi najvjerojatnije zauzela prvo mjesto među domaćim prehrambenim kompanijama.
U domaćim gospodarskim krugovima vlada velika nervozna i nesigurnost. Kronično nezadovoljstvo situacijom u zemlji u posljednjim je mjesecima pojačala ozbiljna globalna kriza, čiji kraj svi svesrdno zazivamo, ali se on, nažalost, još ne nazire. I dok je horizont obojen tmurnim bojama, pokušavam ipak ne pisati o najaktualnijim crnim događajima, već naći neku zanimljivu, malo vedriju temu s naše poslovne scene. Pronašao sam je u nastavku jednoga događaja koji su, na njegovu začetku, mnogi komentatori mnogo više osuđivali nego odobrali – preuzimanju Dukata od strane Lactalis.
Kad je prije nešto manje od dvije godine Luka Rajić objavio prodaju svoga udjela u Dukatu vodećoj svjetskoj mliječnoj grupaciji francuskom Lactalisu, zaredali su napadi gotovo sa svih strana. Podsjetimo se ukratko ključnih reakcija iz tog vremena.
Vladajući su svoj žestoki napad argumentirali opasnošću od prodaje (nikad proglasene) strateške mliječne industrije strancu te zabrinutošću za sudbinu ti-suća kooperanata, jer su, eto, prepoznali opasnost da bi Lactalis mogao mlijeko iz domaćeg otkupa zamijeniti uvoznim (francuskim?). Oporbi je prodaja Dukata dobro došla kao argumentacija za zagvaranje poreza na kapitalnu dobit, jer je to bio vrlo dojmljiv primjer da na visoku zaradu koju će zaraditi Rajić neće platiti porez. Najveći domaći trgovački lanac, uz argumentaciju ‘uvrjeđenosti’, u preuzimanju je vidio priliku za dodatno ‘carinjenje’ sudionika kupoprodaje Dukata i spremno je izbacio Dukatove proizvode sa svojih polica. Poslovni kru-govi su se, iza zavjese, vrlo tiho i oprezno, zgražali nad gornjim reakcijama, a za zbunjenu javnost to je bila samo još jedna u nizu narodnih zabava.
Tada sam bio jedan od rijetkih koji je Lactalisovo preuzimanje Dukata javno ocijenio izvršnim poslom i pozitivnim događajem za sve. Ocijenu sam temeljio na analizi činjenica koje su trebale biti jasne svakome tko ih je želio vidjeti, a ticale su se širih interesa, dakle bu-dućnosti kooperanata, kompanije i zaposlenika.
Naime, Lactalis je najveći svjetski proizvođač mliječnih proizvoda koji nijdje u regiji nije imao svoje pogone, niti organiziran otkup mlijeka. A mlijeko nije si-rovina koja se može transportirati tisućama kilometara, pa je nagla zabrinutost za sigurnost naših kooperanata bila očito nepostojeći, na brzinu izmišljeni problem koji je trebao poslužiti drugim ciljevima. Drugi važni argument jest činjenica da je Lactalis javno objavio kako mu je strateški cilj ući i snažno se dalje širiti u regiji Jugostočne Europe i da će, u realizaciji te strategije, Dukat biti centar operativnog poslovanja objedinjenog asortimenta cijele grupacije. Važna je i činjenica da Lactalis ima stabilnu dioničarsku bazu, desetljeća iskustva u branši i vrlo jasnu i fokusiranu strategiju.
Danas možemo jedino zaključiti da je Lactalis, usprkos napada koje je pretproio pri dolasku, napravio sve što je obećao, pa čak i više od toga. Dukat je ostao najveći ot-kupljivač mlijeka u Hrvatskoj s udjelom od čak 42 posto. Zadržao je liderške pozicije na domaćem tržištu mliječnih preradevina (35 posto), u BiH (26 posto), a dodatno je ojačao i poziciju u Srbiji (10 posto).
