Zajedničko ulaganje talijanskog Fiata i srbijanske vlade

Ugovorom koji su potpisale dvije strane Fiat će imati 67 posto, a država Srbija preostalih 33 posto Zastavinih dionica. Talijani će uložiti 700, a Srbija 300 milijuna eura.

Pozivam zaposlene u Zastavi da prionu na posao jer će o njima ovisiti Fiatova budućnost u Srbiji – rekao je nakon potpisivanja ugovora o zajedničkom ulaganju države Srbije i Fiata u Zastavu predsjednik Boris Tadić. Ako je vjerovati riječima ministra ekonomije Mladana Dinkića, taj je poziv Tadić uputio na 4.750 adresa, koliko bi radnika trebalo raditi u proizvodnji od 2011. Dakle, nakon višemjesečnog natezanja, nagadanja, pregovaranja, dogovaranja, obećanja… Fiat se ponovno vratio u Kragujevac, u kojem će već početkom listopada početi ‘šminkati’ tvornicu u kojoj je jedino što vrijedi pogon za sklapanje Punta ili, na srpskom, Zastave 10.

Ugovorom koji su potpisale dvije strane Fiat će imati 67 posto, a država Srbija preostalih 33 posto dionica. Talijani će uložiti 700, a Srbija 300 milijuna eura, i to cijeli iznos u sljedeće tri godine. Ulaganja bi mogla biti vrijedna 1,5 milijarde eura, ali zaustavimo se na onome što su obje strane dužne osigurati u sljedeće dvije-tri godine. Fiat će već prvih dana listopada početi obnavljati tvornicu ili, bolje rečeno, čistiti otpad koji je ondje zatekao, da bi zatim nastavio uvoditi novu tehnologiju u proizvodnju. Za početak, nastavit će se proizvoditi Zastava 10, zatim mladi brat Punto Grande, odnosno novije verzije Punta, a za tri godine očekuje se da će iz Kragujevca konačno izaći i potpuno novi model.

U Kragujevcu su taj dan iščekivali godinama, a u gradu već izrađuju novi kalendar prema kojem novo mjerenje vremena počinje od Fiatova povratka. Ukratko, euforija na sve strane. O Srbiji se ponovno priča kao o novoj Irskoj, kao o novoj Slovačkoj, koja je proizvođač automobila privukla niskim poreznim stopama, ali i kvalitetnom radnom snagom.

• To je odličan posao iako dosta stoji našu zemlju. Nije tajna da mi ulažemo i više nego što je ulagala Slovačka, ali to je cijena da privučemo, u ovim teškim trenucima, jednog od najvećih automobilskih proizvođača automobila – rekao je ministar znanosti i potpredsjednik Vlade Božidar Đelić.

Srbija je, da bi privukla Fiat, morala ne samo ponuditi mu kvalitetne uvjete poslovanja nego mu doslovno platiti da bi došao poslovali. Na stranu što se ni za taj posao nije poštovalo postupak natječaja, nego je partner izabran mimo toga, ali veliki je problem što je državna blagajna u poprilično lošem stanju, a da bi ispunila sve uvjete, iz nje će se morati izdvojiti ‘sitnih’ 300 milijuna eura.

Taj će novac, prije svega, otići na infrastrukturu, odnosno gradnju zaobilaznice i dijela autoceste prema Kragujevcu, da bi šeferi mogli neometano dolaziti i odlaziti iz tvornice. U silnoj euforiji koja je zahvatila pola srpske Vlade (na potpisivanju su bili zamjenik predsjednika Vlade i ministar policije Ivica Dačić, potpredsjednik Jovan Krkobabić i ministri vanjskih poslova Vuk Jeremić, znanosti i tehnološkog razvoja Božidar Đelić, financija Diana Dragutinović, obrane Dragan Šutanovac, za nacionalni investicijski plan Verica Kalanović, telekomunikacija Jasna Matić i sporta i omladine Snežana Samardžić-Marković) kao da se zaboravilo kako je proračun ionako dovoljno opterećen i da već nedostaje novca koji se mora izdvojiti za projekt Kragujevca, koji postaje simbolom uspjeha srpske tranzicije.

Drugim su problem zaposleni, kojih je od nekadašnjih 20-ak tisuća ostalo samo 3.700. Svaki će radnik uskoro morati zasjesti u klupu ispred Fiatova stručnog osoblja da bi ono anketiralo i uviđjelo koliko je ta skupina, koja je preživjela sve dosadašnje rezove, otporna, odnosno prilagodljiva novim uvjetima koje Fiat postavlja. Brojni profesori talijanskog jezika u šali govore da će se preseliti u Kragujevac jer je zanimanje za učenje golemo. U prvoj fazi, dok ne počne proizvodnja, Fiat najavljuje da će zadržati samo 1.000 najsposobnijih, a za sve je ostale država pripremila socijalni program.

Svi koji dobrovoljno napuste Zastavu dobit će otpremnine od 300 eura za godinu staža, a za otprične tisuće radnika kojima je ostalo pet godina do mirovine predviđen je i poseban program. Njima će biti ponuđena otpremnina od šest prosječnih plaća u Srbiji, 3.250 eura, i mjesečna naknada od 60 posto od prosječne zarade na razini Srbije, koju bi se isplaćivalo do mirovine. Taj će program dodatno opteretiti proračun. Ali ne budimo više malodušni, jer je to možda najbolje što je poslijepetolistopadska Srbija učinila za svoje stanovnike.

Možda je bilo i drugačijeg rješenja, odnosno možda su Zastavu mogli staviti na pult, pa tko dade najviše… Ali, Zastava je od tog famoznog ‘petog listopada’ bila trn u oku svakoj od brojnih srbijanskih vlada i potencijalna socijalna bomba, pa su ulaganja koja je država preuzela na sebe, nasuprot svemu što bi je moglo čekati, neki oblik jednokratne pomoći kupcu koji bi već otpričile 2011. mogao proizvoditi otpričile 300.000 automobila na godinu.

Čarobni štapić Sergia Marchionea, predsjednika Fiat grupe, od oronule tvornice napraviti će i proizvođača autobusa, specijalnih vozila i automobilskih dijelova. Marchione i Dinkić potpisali su memorandum o razumijevanju u budućoj suradnji dviju članica Fiat grupe – Iveca i Magneti Marelli. Prema tome memorandumu formirat će se još dvije zajedničke kompanije koje će 70 posto biti u vlasništvu Talijana, a 30 posto u vlasništvu Srbije. Početna je investicija u te tvrtke 240 milijuna eura, od čega je udjel Srbije 60 milijuna, uz odgovarajuće porezne olakšice i ulaganja u infrastrukturu. Memorandumom je predviđeno da do kraja 2012. Iveco, kao suvlasnik Zastavinih kamiona, u Srbiji proizvodi specijalna vozila i otpričile 2.200 autobusa na godinu, a Magneti Marelli proizvodit će dijelove za domaće i strano tržište. Obje tvornice bit će smještene u kragujevačkoj industrijskoj zoni; ondje će se zaposliti još 2.350 radnika, navodi se u memorandumu.

Dogovoreni su, dakle, svi detalji. Fiat već počinje generalno čišćenje u Zastavi, a silni ministri koji su prisustvovali svečanosti prilikom potpisivanja ugovora sada moraju u tri godine riješiti infrastrukturne probleme. Bit će to pravi izazov, posebno zato što se zna da za to još nisu pripremljeni projekti. Ali tomu se ne treba čuditi jer se ni ova vlada, kao ni prijašnje, ne može pohvaliti dugoročnom politikom, a posebno dugoročnošću, dakle promišljanjem nekoliko godina unaprijed.