Nexe Grupa počela je prošli tjedan uvoditi novi ERP (Enterprise Resource Planning), integrirano softversko rješenje za potporu poslovnim procesima u tvrtki, Microsoftov Dynamics NAV.
Dinamikovo uvodjenje u Nexe najveći je Microsoftov ERP projekt u regiji, vrijedan je 18 milijuna kuna; rješenje će uvesti tvrtka Adacta Zagreb.
Dynamics NAV uvest će se u sve članice Nexe Grupe u Hrvatskoj, u kojima je više od 2.000 zapošlenih, i obuhvatit će gotovo sve poslovne procese u sklopu Grupe počevši od planiranja, praćenja proizvodnje i održavanja pogona preko nabave i skladišnog poslovanja do prodaje i distribucije. U uvodjenje će biti izravno uključeno 50 ljudi iz Nexe Grupe i dva desetak iz Adacte. Predsjednik Uprave Nexe grupe d.d. Ivan Ergović izrazio je veliko zadovoljstvo zbog početka projekta strateški važnog za njegovu tvrtku. Potpuno uvodjenje ERP-a u sve tvrtke Nexe Grupe u Hrvatskoj trebalo bi trajati tri godine, nakon čega će se nastaviti u drugim tvrtkama Grupe.
Jedan od najvećih klijenata Hrvatske pošte od srijede je postao klijentom City Express (CE). No njegove će račune građanima i dalje dostavljati poštari HP-a, kojemu je CE prepustio taj posao kao svojevrsnom podizvođaču. Tako tvrde izvori bliski Upravi HP-a koji potvrđuju informaciju da HP kupuje City Express, čija je neslužbena vrijednost procijenjena na 20 milijuna eura. Tko je odlučio o toj kupnji, zbog čega i na temelju kojih sredstava, za sada nije poznato, no u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture potvrđeno nam je da se tvrtku dubinski analizira.
To je rijedak slučaj da državna tvrtka, vrlo teška i troma, kupuje privatnu tvrtku koja joj, zapravo, uopće ne treba. Naime, HP-ovi stručnjaci i ekonomski analitičari ne vide korist od kupnje te tvrtke, osobito kad se uzme u obzir da HP nema novca za takvu akviziciju. Već se neko vrijeme govori da HP prikazuje nerealnu bilancu, da se dobit poduzeća iskazuje od prodaje nekretnina i dionica. Stručnjaci tvrde da su CE-ove nekretnine pod hipotekom, vozni park pod leasingom, a kad je riječ o tržišnom udjelu, HP iako ima monopol na rezervirane pismovne pošiljke do 100 grama. Kupnjom CE-a HP zapravo kupuje tržišni udjel koji mu pripada. Usporedno s pregovorima o kupnji HP je ukinuo popuste za poslovne partnere koji su zatim automatski prešli u CE i tako mu dodatno nabili cijenu.
Pomogne li država HP-u u financiranju akvizicije, tvrtka bi vrlo lako mogla ostati bez početnih sredstava za opstanak poštanskih ureda na otocima i u ruralnim krajevima. Mnogima se nameće logičan zaključak: za City Express nema se novca i bit će nužno opteretiti tvrtku novim hipotekarnim kreditima, što, kojačno, otvara pitanje HP-ovih nekretnina, najvrijednijih u Hrvatskoj, na koje mnogo javnih i privatnih subjekata već godinama ima pik.
Drugo financijsko opterećenje nametnut će se nedavno pokrenutoj akcijom poticaja odlaska radnika u mirovine. Da bi se takva akcija isplatila, HP od svojih 12 tisuća radnika mora otpustiti najmanje četiri tisuće, koji, na vodno, neće pristati na otpreminu manju od 10 tisuća kuna na godinu do punog staža s obzirom na to da im je prosječna plaća tre-
Problemi zbrinjavanja otpada u budućnosti će u mnogo većoj mjeri utjecati na odabir materijala i oblike ambalaže. U procesu pronalaženja puta do kupca dizajn ima ogromnu ulogu, a mnogi to uvide tek kad je kasno. Hrvatske tvrtke još ne koriste u dovoljnoj mjeri znanja i usluge dizajnera u plasmanu svojih proizvoda. U oblikovanje ambalaže dizajnerima su važne jasne upute o tome što i kako ambalaža treba komunicirati.
Podilaženje konzumerističkoj uniformnosti na svjetskom tržištu zahvalno je i hrvatske poduzetnike i dizajnere, pa su tako mnogi dobri hrvatski dizajni ambalaže izgubili svoj specifični identitet i postali ‘copy-cat’ poznatih svjetskih brendova. Tako su se i neke naše ranije dizajnirane ambalaže, kao što su na primjer bili vrlo prepoznatljivi Saponijin brend Zirodent te cijela paleta Dukatovih mliječnih proizvoda, nakon neke čudne odluke menadžmenta i novih dizajnera odjednom na policama pretvorili u predmete jedva prepoznatljiva identiteta, utopivši se među sve većim brojem uvoznih proizvoda.
To se događa prilično velikom broju hrvatskih dizajnera na velikom broju hrvatskih proizvoda. Hrvatski dizajneri, žele li osigurati svijetu budućnost, moraju implementirati izvorne specifičnosti Hrvatske, što bi bio začetak hrvatskog dizajna, kao što su to već postigli s originalnim dizajnom u Americi, Japanu i većem dijelu Europe. Takav bi pristup, naglašava Borčić, uz inovacije u kvaliteti i marketingu, unaprijedio prepoznavanje hrvatskog proizvoda i stvorio o njemu mnogo poželjniju sliku na dramatično segmentiranom tržištu EU.
