Home / Tvrtke i tržišta / Poseban prilog

Poseban prilog

Okvirnu crnu traku. Ideja je jednostavnost i izbjegavanje pretrpanosti u dizajnu, a da se s druge strane izbjegne klinička ogoljenost i stoicizam izgleda.

Ambalaža često previše teži prodati proizvod, opterećujući potencijalnog kupca nepotrebnim informacijama o koristima i karakteristikama. Stoga trend ‘pokaži, ne pričaj’ cilja istaknuti proizvod, ali bez forsiranja brenda, koji pada u drugi plan. Navodi vas na kupnju određenim romantiziranjem proizvoda, što se može postići, primjerice, upotrebom fotografije koja priziva neko raspoloženje ili osjećaj prema proizvodu, tako da prije spomenuta priča o otpisanim materijalima i tu vrijedi.

Prateći duh ‘vraćanja na početak’, ručno izrađeni proizvodi jaka su moda, a njihovo pakiranje zahtijeva suptilnost koja će odraziti njihovu ekskluzivnost i, u konačnici, visoku cijenu. Takva, rukom crtan ambalaža djeluje taktilno, što proizlazi iz slike i tipografije. Cilj takve ambalaže je prenijeti kupcu poruku da je jedinstven, poseban, što on, dakako, najčešće nije.

Životni stil, omiljeni lajtmotiv marketinga i brendiranja, dobro je iscjijen, ali kad je riječ o ambalaži, relativno je nov koncept koji bi trebalo iskoristiti do maksimuma. Fokus tog trenda smješten je u koristima brenda i proizvoda u pitanju. Ambalaža prikazuje, bilo doslovno, bilo slikovno, proizvod u upotrebi, čime se želi stimulirati aspiracijski motiv u kupcu. Jednostavnije, cilj je natjerati kupca da pomisli ‘želim biti ta osoba’.

Poput Proustove Potrage za izgubljenim vremenom, osmi trend igra podlo na kupčevu emotivnu prošlost. Ambalaža ovdje govori osjetilima potencijalnoga kupca i oživljava pozitivna iskustva iz prošlosti. Zamisao nije revolucionarna i treba napomenuti da ideja nije isključivo retro, u smislu da koristi samo stari dizajn i materijale, ona uzima pojedinačne elemente i pretvara ih u suvremeniji osjećaj kod potrošača.

San je većine dizajnera, pa valjda i ljudskog roda, jednostavnost. S tim u vidu, uzrečica ‘manje je više’ nalazi svoju primjenu u tiho elegantskoj ambalaži koja prenosi samo ključne zamisl. Ukratko, to je luksuzna jednostavnost. Mnoge je kompanije intenzivno upotrebljavaju u kombinaciji sa spomenutom jednostavnosti pakiranja koje pokazuje osobnost i minimalizmom trenda ‘pokaži, ne pričaj’.

Posljednji u nizu najnovijih trendova je sloboda izražavanja, još jedna prastara i često korištena zamisao. Riječ je o korištenju slobodnog, umjetničkog izričaja na ambalaži, trend koji se više vidi nego što se može pročitati. Teži uhvatiti veliku kreativnost koja iznenađuje i oduševljava mlađe mušterije. Ambalaža toga tipa želi prevariti mladog, skeptičnoga kupca koji osjeća stanovitu drčnost i inat spram medijski isfuranih i nasilnih oblika marketinške komunikacije. Taj trend uzima kreativnost kao vodeću silu i pušta umjetnost da slobodno priča, a da u isto vrijeme ne narušava koristi brenda i proizvoda.

U Hrvatskoj, naravno, svijet dolazi kroz približavanje Europskoj uniji, ali s obzirom na to da smo rijetko odlikaši, smještamo se i po pitanju ambalaže u zdravu sredinu. Očekivano, u ovom su području najdalje otišli veliki trgovci lanci, od kojih se ističe Konzum, koji u području hrane zatvara ukupni proces, od otkupa do distribucije i prodaje. Ipak, zakonska regulativa kod nas još uvijek je nedovoljno definirana i neselektivna u pogledu, primjerice, pakiranja hrane, gdje postoje znatne razlike u odnosu na kvalitetu ambalaže koja često određuje i kvalitetu hrane u njoj. Jedan je svjetski trend posebice uzeo maha kod nas. Riječ je o sve manjim pakiranjima, najočitijima kod proizvoda mlječne industrije, gdje su pojedinačne porcije sve manje i uskoro će biti upotrijebljene s pinzetom za konzumaciju. Kao uostalom sve drugo, tako je i za ambalažu i materijale u Hrvatskoj za očekivati jaču i precizniju pravnu regulativu usporedo s približavanjem Europskoj uniji, a gdje god treba smanjiti trošak bit će prvi u redu.

U svjetskim okvirima, pak, trendovi se ne mijenjaju revolucionarno kad je u pitanju materijal, ali ključne promjene događaju se u tehnologiji i načinu izrade ambalaže tako da odgovara novim ekološkim standardima, pri čemu najveću ulogu igra biorazgradivost, pogotovo u slučaju plastike, koja je najproblematičnija, odnosno mogućnost što bržeg razlaganja ambalaže u prirodi. Tržištem desetljećima vladaju plastika i papir sa svojim derivatima, dok svi ostali materijali poput drva, metala, keramike i stakla uglavnom čine manju kategoriju ekskluzivnih načina pakiranja za one dubljeg džepa. Staklo se najčešće koristi za pakiranje tekućina, drvo kao sekundarna ambalaža, sigurnosni pokrov nečeg što je drugačije pakirano, keramika i metal za specifične proizvode koji zahtijevaju određeni tip i stil ambalažiranja. Najveći motori promjene, ukratko, ekološka su osviještenost i marketing, odnosno dizajnerska rješenja.