Ljudski je ‘puknuti’, to se svima događa, ali emocije i posao nisu baš najbolja kombinacija u tržišnoj ekonomiji, u kojoj ne pobjeđuju uvijek najbolji.
Smatraju me profesionalkom u svom poslu, ‘željeznom lady’, nesalomljivom, spremnom u svakom trenutku naći pravo rješenje, a ipak – danas sam jednostavno ‘pukla’. Rasplakala sam se pred svojim suradnicima ne mogavši izdržati pritisak kojem me već mjesecima izlaže klijent koji je moj tvrtki veoma važan (više od 50 posto prometa tvrtke ovisi o tom jednom klijentu). Možda i zbog toga da na njegov nekorak stvar ne mogu reagirati i nemam izbora, a možda zbog neke svoje slabosti, reagirala sam na način neprimjereno poslovnom okruženju. Htjela bih se pojesti zbog toga, jer ne znam kako ću se sada pojaviti pred ljudima koji su do danas vjerovali da je njihova šefica osoba koja vlada sobom i svojim poslovnim ugledom. Sram i strah miješaju se dok vam ovo pišem. Kako početi iznosa kao da se ništa nije dogodilo?
Rijetki su ljudi koji nikad nisu doživjeli nešto slično tomu o čemu pišete. Kad bolje razmislite, zapravo i nema osobe koja u određenom trenutku ne reagira uz gubitak kontrole nad svojim emocijama. Možda je reakcija drugih na stres ponešto drugačija od vaše. Umjesto suza, na primjer, poteknu bujice ružnih riječi zbog kojih poslije zažale. Reakcija može biti ovakva ili onakva, ali ona je, pa i kad je neprimjerena, posve prirodna kad u nama dulje ‘kuha’.
Svatko tko je dulje izložen pritisku s kojim se ne umije nositi (ili je to i realno nemoguće ljudskom biću) ‘pukne’ poput vas. I ja sam se u svojoj karijeri katkad našla u toj situaciji i vjerujem da vam nije lako. Ali mora se i može se dalje – i to baš tako, kao da se ništa nije dogodilo.
I nije se dogodilo nešto neprirodno, neljudski. Istina, kad biste za svaku sitnicu pustili suzu, ja bih vam preporučila dulji odmor, ali kad u okolnostima o kojima pišete popuste kočnice, to je samo dokaz da ste od krvi i mesa i, nečete vjerovati, ljudi vas sada više vole. Sad ćete napokon biti normalno ljudsko biće, a ne superžena pokraj koje je teško biti ‘samo’ čovjek od krvi i mesa.
Sram i strah prevladavaju sagledavanjem situacije iz drugoga kuta, možda upravo iz onog iz kojeg ga vidi osoba koja ne stoji na postolju ‘savršenstva bez mane’. Da vidimo u čemu je bila stvar. Vjerujem da ste prije ‘pucanja’ barem jednom propustili priliku da stvari postavite na pravo mjesto. Kad stvari guramo pod tepih, nije čudno da u situaciji u kojoj o nekome (ili nekom potezu) ovisi naša egzistencija ili egzistencija ljudi koje vodite izgubimo tlo pod nogama, jer zapravo gubimo kontrolu.
