Lider trend

Ako to niste učinili dosad, jubilarna 40. tršćanska Barcolana, koja kreće 12. listopada, pravi je trenutak da otkrijete kako je nekoć skromni oproštaj jedriličara lokalnoga kluba od sezone plovidbe postao najmasovnija regata Mediterana.

Čast je i gotovo obveza svakog jedriličara na Jadranu doći na Barcolanu, a sreća je što se takva regata dogodila u našoj neposrednoj blizini i što je Jadransko more tako malo. Sumnjam da među onima koji su se ‘navukli’ na jedra i more (bez obzira na to je li još u doba Titovih pionira ili tek ovoga ljeta) netko ne bi potpisao ovu rečenicu, koju je u povodu milenijskog izdanja tršćanske regate na svojoj web stranici Morsko prase napisao Damir Miloš. Barcolana je, naime, odavno izišla iz nacionalnog i regionalnog akvatorija i postala jednim od svjetskih jedriličarskih događaja. Ona stoji na kraju svake nautičarske (jedriličarske) sezone: starijim jedriličarima kao još jedan god u ritualu oproštaja od vjetra, a mladima – nakon prvih čarter borižavanja i pokoje domaće regatne kušnje – kao prvo globalno krštenje pod jedrima.

U čemu je kvaka te regate koja ovog 12. listopada puni 40 godina (bitno je mlada od naše Mrduje, koja ove godine broji 77. izdanje)? Čini se da je odgovor sličan onom kojega filmski kritičari koriste kad odgovaraju na pitanje što je Casablancu učinilo jednim od najpopularnijih filmova svih vremena. Posrijedi je gotovo nenamjerna mješavina različitih stilova i žanrova. Prevedeno na jezik regatijera Barcolana, ona kojoj novi globani slogan pjeva The first forty years (u Robićevskom prijevodu: ‘četrtdeset joj je godina tek’), najmasovnija je regata Mediterana (organizatori su prošle godine dosegnuli umalo 1,900 brodova) i turbosportski spektakl maksijurilica na koje iz godinu u godinu sponzori troše milijune eura i morski festival u kojem se jednako dobro uživa i na tršćanskim molima kao i na palubama jedriliča i uza sve to sve uhođaniji biznis.

Da će priča krenuti tim tijekom malo kome je padalo na pamet da leke 1968. godine. Tada je na zapadnom kraju Grada, upravo ispod glasovitog Farro di Vittorija, četiri pet kilometara uz obalu u kvartu Barcola-Grignano ekipa iz malog jedriličarskog kluba uz bevandu smislila regatu kojom će se oprostiti od ljeta, nakon koje će sjesti i jedni drugima pripovijedati kamo su sve to lje to plovili, koji su ih vjetrovi pratili. ‘Imaš barku? I na njoj jedro? Onda možeš sudjelovati!’ bila je osnovna krilatica upućena svima, koja je rušeci sve filozofije jedrilicarskih premjera, kategorizacija i kompenzacija išla više od uha do uha negoli kroz trompete javnih glasila. Pedeset i jedan domaći brod našao se te godine na startnoj liniji, a onaj koji je po slabom burinu i lebiću prvi prošao kroz cilj i ne znači ušao je u povijest.

Triestino Piero Nap sa svojom Velom prvi je osvojio Coppa d’Auttuno (Jesenski kup). Šest godina poslije puhala je jaka bura s refulima i od 40 čvorova, a broj sudionika prešao je prvi put stotinu jedrilica. Za petnaestu obljetnicu, s jugom, nevjerom i maglom koja je skrila bovu kod Muggie, bilo je već 500 jedrilica, za deset godina s tisuću sudionika ušlo se u Guinnessovu knjigu rekorda, trideseta Barcolana premašila je 1.500 jedara, a na prijelomnici milenija tršćanska regata postala je fešta u kojoj je regata veliko finale tjedna tijekom kojeg se održava i sajam i regate Optimista, Fincantieri Cup, promenada old timera, rock koncert…

Kao što to piše Il Piccolo, Barcolana je ušla u DNA Trsta. Te nedjelje u listopadu ona je srce regije. Novca iz godine u godinu treba sve više, ove godine Vecchio Porto (Stara luka) uređen je u cijelosti kao waterfront otvoren dom Barcolane.

U cijeloj eksploziji značenja Barcolana se ne može svesti samo na trijumf najbrže jedrilice jer nije izgubila draž za one male ljude od mora, čiji je jedini cilj da toga dana u listopadu izidu s društvom i barkom na more bez neke velike želje za pobijedom. Prepoznat ćete ih od prve: samo stotinjak metara dalje od u Portu posloženih jurilica, kad se tiskanje iz kutka najbržih pretvori u dražesnu građansku promenadu kao preslikanu s neke od slika Voje Radoičića. Otkriva se tu jedan sasvim drugačiji svijet koji ondje nadomak rive u iščekivanju starta u kokptima brodova najrazličitijih izvedbi, krojeva i namjena za vršava svoj ručak, ljubi se poput grlica, spava snom pravednika ili slaže spinaker spremajući se za utrku koja se za nj ne mjeri čvorovima nego gušima. Najviše ih je na Molu i gnijezde se vezani jedni uz druge u čak osam redova.

Obitel Benedeti, Triestini spadaju u rodonačelnike takvih. Tri generacije na istoj palubi: dida, sin i unuk – prvi put regatijer s tri mjeseca. Iz godine u godinu tu je i Martin sa svojim Sansegom prepunim razdragana društva potegnuo iz Beča. Luca Lambert dolazi sa svojim kečom iz Milana, braća Mrvičić izvješe na svom Anouku gusarsku zastavu, a na palubi Ven Vert, stare signore da mare, stojte mladići koji bi joj mogli biti prunuci.

Navigacijski, pak, ruta izgleda ovako: na gotovo dvije nautičke milje dugoj startnoj crti između svjetionika Barcole i dvorca Miramare složi se tolkih broj jedara da vam se po nekad čini kako nema šanse za sretni ishod. Ipak, uz dosta povika i poneki sraz prove i bokova broda već nakon tridesetak sekundi najbrži izlete prema Kopru, gdje se nalazi bova za okret, kurs potom vodi do dvorca Miramare pa uzduž talijanske obale do cilja kod Barcole. U slučaju da ima vjetra najbrži tu oko 17 nautičkih milja dugu rutu odjedre za manje od dva sata (oni najsporiji imaju rok do 17 sati).

Kad smo kod najbržih, Barcolana se može podijeliti na regate do 2003. godine i na one nakon što je na regatu iz dalekog Novog Zelanda došao ondašnji milijarder Neville Crichton, nakon što je u domovini i regiji dobio sve regate uključujući onu znamenitu Sydney to Hobardt. Crichton je najprije došao sa svojom 30-metarskom jedrilicom Schockwave (sponsorski preimenovana u Alfa Romeo) i od tada pehar pobijednika nije ispuštao iz ruku, a siguran sam da bi Triestini dali sve da mu ga otmu, baš kao što su tužno gledali kako im tamo u devedesetima pehare odnosi slovenska Gaia Legend, jurilica na kojoj je jedrilo danas pokojni naš jedrilicar i jedrav Zvonimir Bezić. Prošle godine sa svojim novim brodom Crichton je četvrti put za redom liniju cilja prešao prvi, a za krug oko zaljeva trebalo mu je točno 55 minuta i 30 sekundi, što je nepune tri minute bolje od Skandijinog rekorda postavljenog 2005. godine.

Iako ove godine Barcolana pada 12. listopada, Trst sedam dana živi za more i jedra podižući atmosferu uoči regate. Regata najmlađih u optimistu – Barolina, traje od 4. do 5. listopada, slijedi Match Race i regate profesionalaca koje se održavaju od 7. do 11. listopada, kad pada i Bercolana Classic u kojem sudjeluju jahte iz prošlog stoljeća. Posebno je zanimljiva regata Barcolana di notte, noćno prijetanje Ufo jedrilica pod reflektorima u amfiteatru porta, a 12. listopada točno u 10 sati (ako ne bude neplaniranih opakih naleta bure) starta majka svih regata – barem kad je Mediteran posrijedi.