U jednom nedavnom slučaju osoba je navodno zloupotrijebila položaj (navodnim ispisivanjem fiktivnih putnih naloga) kao direktor u tvrtki u odnosu na koju nema nikakvih vlasničkih ili osnovnih prava, i porezne vlasti (dakle ne sud, ali to nije odlučno za izvedene zaključke) zaključile su da je to dohodak te osobe i obvezale tvrtku da plati poreze i doprinose na taj iznos, što je dovelo do enormnog povećanja davanja u mirovinski fond. Onaj koga se tereti da je oštetio tvrtku, akтом državnog tijela zapravo ostvario je korist, jer ako i bude osuđen, uplata u mirovinski fond mu se neće oduzeti nego će se i povećavati, stalno dok je živ i prima mirovinu. Čini se ne-vjerojatno, ali je riječ o konkretnom podatku, bez ikakve promjene relevantnih propisa od tada. Nije bila riječ o hiru ili neznanju ili površnosti tijela prvog stupnja nego o odluci koja je takva održana na snazi i u žalbenom postupku.
U čitavom nizu postupaka dogodilo se da je pogodovana tvrtka (najčešće vlastita) a da je u opisu kaznenog djela bila samo korist neke fizičke osobe – propis je kasnije promijenjen, ali se promjena ne odnosi na ranije slučajeve i lako je moguće da će postupci za djela prije promjene završiti oslobađanjem.
