Leteée B odusevljava duhom luksuza profinjenosti

Najčešći oblici rekretarenja uključuju rekretarenje političkih moćnika koji upravljaju javnim novcem, rekretarenje službenika državne uprave ovlaštenih za izdavanje raznih dozvola, ‘ponude poreznog savjetovanja’ iz obiteljskih tvrtki istaknutih poreznika, medijsko rekretarenje, manipulacije javnim nadmetanjima, mučke s trgovačkim sporovima, ‘trgovanje’ nenaplaćenim dospjelim potraživanjima, učjenjivanje poduzetnika od drugog ‘poduzetnika’ te fizičke napade na poduzetnike. Iz takvih odnosa proizlazi i korupcija i rekretarenje.

Premda su medijski najatraktivniji fizički napadi na poduzetnike, znatno su malobrojniji od ostalih oblika rekretarenja. Među najzastupljenijim oblicima rekretarenja su ona političkih moćnika koji upravljaju javnim novcem i službenika državne uprave ovlaštenih za izdavanje raznih dozvola, ‘ponude poreznog savjetovanja’ iz obitelji istaknutih poreznika, medijsko rekretarenje, manipulacije javnim nadmetanjima i trgovačkim sporovima, ‘trgovanje’ nenaplaćenim dospjelim potraživanjima i u zadnje vrijeme sve češća pojava da ‘poduzetnik’ poduzetnika nastoji ucjenama natjerati na neko postupanje.

Ne treba posebno objašnjavati kako reketa­re politički moćnici i službenici državne uprave ovlašteni za izdavanje raznih dozvola i kome često dolazi porezni nadzor, a kome, zna se, nikad neće ili kako se medijski reketa hoće li se o nekome nešto objaviti ili prešutjeti. Ne treba posebno objašnjavati ni mučke s javnim nadmetanjima, ali mučke pravosudnih dužnosnika u trgovačkim sporovima manje su poznate. Najčešće obične trgovačke sporove kad zbog dugotrajnosti ‘nabubre’ naknade štete preuzimaju tzv. specijalisti za sudsku naplatu. Tako su započeti i sudski postupci Tekstil export importa i AGM-a protiv Zagrebačke banke i PBZ-a. A onda su se u te sporove umiješali ‘specijalisti’. Nakon toga su sklapani zanimljivi aranžmani o preuzimanju spornih potraživanja (ugovorima o ustupanju) ili tvrtke vjerovnika u cijelosti. Ovreme s nalozima za zaplijenjena novca s računa banaka neobičajenom brzinom za hrvatsko pravosudstvo zapljuskivale su institucije platnog prometa, najčešće u petak potkraj radnog vremena. I sve je to naoko imalo zakonitu formu.

‘Podjela nadležnosti’ u reguliranju tržišta na sustav zaštite tržišnog natjecanja i krivičare rezultirala je time da umjesto stručnjaka za tržište pravila tržišnog nadmetanja određuju reketa. Očito je da će trebati osmisliti način zajedničkog djelovanja učinkovitiji od dosadašnjeg jer Državno odvjetništvo, USKOK i policija nisu osposobljeni da osiguraju uvjete za nesmetanu slobodnu tržišnu utakmicu.

Fizički napad na direktora Industrogradnje J. Galinca zadnji je stupanj pritiska na poduzetnike, a što sve govori o nedjelotvornosti pravne zaštite.

I zbilja, tko još pamti imena Ivo Žeravice i njegovih pomagača, koji su okrivljeni da su od poduzetnika Gorana Štroka tražili 500.000 eura da bi mu pribavili potrebne dozvole za rad hotela Bellevuea u Dubrovniku? A Žeravica je bio pomoćnik predstojnika Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Ili, malo tko danas zna u kojoj je fazi sudski postupak protiv superstečajne upraviteljice Blanke Tuden Mazuth, kojoj se sudi zbog traženja mita od Branka Roglića, splitskog poduzetnika i Mesićevog savjetnika za gospodarstvo kao i predsjednika HUP-a, koji je htio kupiti u Dugom Ratu tvornicu Dalmacija-Iskra u stečaju.

• Mi kao poslovna zajednica jedino možemo ukazivati na te probleme i zahtijevati od vlasti da napokon počne djelotvorno suzbijati rekretarenje i korupciju općenito – rekao je Popijač.

Na pitanje vodi li se u HUP-u statistika o napadima na poduzetnike Popijač je rekao da ne, kao i da misli da to HUP ni ne bi trebao raditi. Prema Popijačevu mišljenju, u onom dijelu u kojem ne funkcionira sustav nameću se pravila podzemlja. Problem je u prevelikoj moći koncentriranoj u politici, osobito moći političara u gospodarstvu.

Prevelik je utjecaj države u gospodarstvu. Otvoreno govorimo o lošem utjecaju pojedinih političkih moćnika koji javnim novcem nameću svoj utjecaj u gospodarstvu, odlučuju o financiranju velikih javnih projekata, a sve je to isto tako suprotno načelima pravoga tržišnoga gospodarstva.