Prijevoznik

što je, kažu u kompaniji, atipično za to razdoblje i vrstu roba. Istodobno ostvaren je rast prodaje u odnosu na isto razdoblje 2007., od 24,6 posto, a u planu je do kraja godine razinu zaliha smanjiti još 14,5 posto.

Smanjenje troškova zaliha moguće je i utvrđivanjem odnosa s dobavljačima. Kao što kaže Vesna Jungić-Tišljar, direktorica Nabave u Plivi i predsjednica Hrvatske udruge nabavne djelatnosti, zalihama se može upravljati i na način da dobavljač vodi kompletnu brigu o njima, no za to je potrebna dobra informacijska povezanost.

• Nužan je sustav koji će dobavljaču omogućiti uvid samo u informacije koje naručilac želi otkriti te uz to sastaviti ugovor o poslovnoj tajni – kaže Jungić-Tišljar. No, za to je potrebno povjerenje i blizak odnos s dobavljačem što nije čest slučaj. Najbliže tome došla je automobiljska industrija u kojoj proizvođači određenih dijelova gotovo nemaju zalihe već im sirovine dobavljači dostavljaju odmah na proizvodnu liniju. Kompanije, od strategija koje su im na raspolaganju kod upravljanja lancem opskrbe, najčešće koriste MTO (make to order) gdje proizvodnja počinje nakon primitka narudžbe te MTS (make to stock) unutar koje je roba uvijek raspoloživa na zalihi.

• Ključno je odrediti koja strategija najviše odgovara kompaniji za njene proizvode jer svaka tvrtka često proizvodi nekoliko različitih segmenta proizvoda od kojih svaki može zahtijevati drugačiju strategiju – upozorava Bazianec.

U cijeloj priči iznimno je važno prognoziranje prodaje, jer kao što kaže Jungić-Tišljar, ako je za neki proizvod radi složenog procesa proizvodnje i nabave materijala i sirovine potrebno više vremena s time mora biti upoznata i u izračune uključena prodaja.

• Uvijek se mora procijeniti što je kritično – sirovina, poluproizvod ili gotovi proizvod. Ako je nešto jednostavno proizvesti drži se u sirovini, a ako su potrebne dulje analize i proizvodnja je zahtjevna drži se kao gotovi proizvod na skladištu – kaže Jungić-Tišljar. No, Pliva koristi i sustav MTO-a i to kad je riječ o brzim dobavljačima ili kritičnim i nesigurnim tržištima. Na taj način čim se nešto proizvede odmah se i isporučuju, pa nema zaliha. Kad je riječ o drugim stavkama, poput proizvodnih strojeva, ugovorima se propisuje koliko dio rezervnih dijelova na zalihama mora držati naručilac, a koliko dobavljač kako bi se osigurala nesmetana proizvodnja. Trend je da kod tehničkih materijala velike tvrtke smanjuju službe održavanja, primjerice kroz outsourcing, a sve više tvrtki uvelo je i e-nabavu za režijske materijale.

• Na taj način, ako primjerice tajnica treba uredski materijal, ne mora više pisati papirnati zahtjev. Skraćen je proces nabave, a time su i zalihe smanjene jer bi prije nabavni djelatnik morao materijal naručiti, zatim bi se nakon dolaska na skladište, pa bi interna distribucija dostavljala materijal, nakon čega bi faktura išla u financije. Sada dostavljaju na stol donose naručeni materijal – pojašnjava Jungić-Tišlar.

Koji će sustav upravljanja zaliham kompanije koristiti ovisi o njihovoj djelatnosti te o ciljevima. Moguća rješenja su kontinuirani sustav u kojem se neprestano prati kretanje zaliha, a kad stanje zaliha dođe do određene razine one se obnavljaju, zatim periodički sustav uz pomoć kojeg se stanje zaliha utvrđuje u točno određenim intervalima, a u svakom se intervalu naručuje onoliko koliko je potrebno da zalihe dođe na traženu razinu te ABC analiza.

• Nastojimo uskladiti kontinuitet i veličinu proizvodnih serija s ciljem smanjenja troškova proizvodnje, ali i kontrolirati količinu gotovih proizvoda na skladištu s obzirom na to da je samo jedan dio našeg asortimana standardan, a drugi se proizvodi za poznatog kupca – kaže Darko Belić, predsjednik Uprave Elka kabela. Kako bi smanjili troškove zaliha sirovina i materijala, ali i nivellirali rizik pravodobne opskrbe proizvodnje, pažljivo planiraju proizvodne kapacitete te uređuju odnose s dobavljačima. Naime, Elka kabeli dugo ročno, na godišnjoj bazi, planiraju potrebne količine, uređuju godišnje ugovore te definiraju mjesečna i tjedna povlačenja sirovina i materijala.

U Elka kabelima zalihe poluproizvoda čine nešto više od trećine ukupnih zaliha, a određene su faza, trajanjem i složenosti proizvodnog procesa, dok su gotovi proizvodi najvažniji u ukupnoj strukturi zaliha.

• Zbog rasta inflacije dodatno se fokusiramo na optimiziranje količina i osiguranje kvalitetnih izvora financiranja zaliha. Za nas je od iznimne važnosti i smanjenje tečajnih rizika kao i rizika promjena cijena sirovina, jer je oko 60 posto naših sirovina burzovne robe – kaže Belić dodajući da zbog toga hediraju cijene sirovina putem inozemnih dobavljača, a tečajni rizik amortiziraju pokrivanjem uvoza izvozom u gotovo istom omjeru. Tvrtka Regeneracija, čijih 90 posto prometa čini proizvodnja netkanih tekstila koji se koristi kao repromaterijal u autoindustriji, proizvodnji madraca te građevinskoj industriji, nastoji cjelokupni lanac nabave osigurati prema načelu ‘just-in-time’.

• Proizvodnju netkanih tekstila karakterizira vrlo kratak proizvodni ciklus, od dva do pet dana, i svakodnevne isporuke velikih količina roba, pa su zalihe gotovih proizvodnja i međufaznih poluproizvoda zanemarive. Zalihe sirovina organizirane su na osnovi minimalnih, optimalnih i maksimalnih dopuštenih količina na bazi 3, 5 ili 7-dnevne proizvodnje. Inflacija ima zanemariv utjecaj na naše zalihe pa ih se ne isplati stvarati, no veliki problem nam predstavlja svjetski rast cijena nafta koji je sirovinska baza za većinu sirovina koje koristimo – kaže Andelko Švaljek, direktor Regeneracije te dodaje kako ih muči i rast troškova prijevoza koji u prodajnim cijenama sudjeluje s gotovo deset posto te rast troška plina i struje koji je u strukturi troškova čini sedam posto.

Pliva koristi ABC analizu prema kojoj 80 posto vrijednosti donosi 20 posto stavki. Jungić-Tišljar, kaže da je gotovo nemoguće sa svime učinkovito upravljati, no ako se vodi briga o artiklima A kategorije, kojih je 20 posto, kompanija je već napravila mnogo. Također, sustav koji koriste osigurava sigurnosne zalihe, a uređuje se tako da se odredi koja je roba potrebna za mjesec ili tri mjeseca proizvodnje, a jedna od komponenti koje se uzimaju u obzir jest i lokacija dobavljača.

Adekvatna razina zaliha i metoda upravljanja mora se utvrditi prema karakteristikama proizvoda, tržišta te operativnih ograničenja.

• sigurnosna zaliha – utvrditi sigurnosne zalihe za svaki proizvod, napraviti transparentan i upravljiv sustav informacija o zaliham

• planiranje – precizno i pravodobno planirati na temelju svih čimbenika

• vrijeme reakcije – ubrzati i pojednostaviti procese, uspostaviti nadzor nad opskrbnim lancem, aktivno upravljati posebice ‘sporim’ proizvodima

• optimalne proizvodne količine materijala – pronaći optimalne razine proizvodnih količina materijala s obzirom na troškove proizvodnje i optimalne zalihe te politiku upravljanja opskrbnim lancem

• broj mjesta skladištenja i logistički sustav – stvoriti učinkovit i jednostavan logistički sustav potpuno usklađen s politikom upravljanja opskrbnim lancem

• organizacija – definirati odgovornost u cijelom postupku i jasna te transparentna ključna mjerila uspješnosti

Izvor: DIZ