Sniženja na na rubu propisa

U sjeni burnih reakcija trgovaca i potrošača na ograničavanje radnog vremena u maloprodaji, uvedeno novim Zakonom o trgovini koji je na snazi od 2. kolovoza 2008., ostale su druge nove odredbe tog Zakona. I dok su sporni članci o radnom vremenu brzo izmijenjeni Uredbom Vlade, tek se preispituju i komentiraju drugi instituti uvedeni ili izmijenjeni novim propisom. Jedan od njih je institut nepoštenog trgovanja. Nepošteno trgovanje, uređeno čl. 63. i čl. 64. novog Zakona, obuhvaća radnje trgovaca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovacki običaji. Takvo je trgovanje bilo zabranjeno i prijašnjim Zakonom o trgovini, s tim da je taj zakon koristio izraz ‘zabranja nepoštenog tržišnog natjecanja’. Osim terminološke izmjene, u novom su Zakonu prošireni slučajevi i postupci trgovaca koji se smatraju nepoštenim trgovanjem, u što, među ostalim, ulazi prodaja robe po cijeni nižoj od nabavne s porezom na dodan vrijednost. Nabavna cijena je cijena jedinice robe koju je trgovac platio odnosno trebao platiti dobavljaču umanjena za popuste koje mu je odobrio dobavljač i uvećana za zavisne troškove nabave (prijevoz, skladištenje, pakiranje itd.). U nabavnu cijenu robe ne ulazi PDV koji je zaračunao dobavljač, jer je trgovac u pravilu obveznik PDV-a, pa PDV s ulaznih računa dobavljača koristi kao pretorez.

Trgovac formira svoju prodajnu cijenu od nabavne uvećane za trgovacku zaradu (maržu) i ukalkuliran PDV. Ako jedinična cijena nekog artikla koju je zaračunao dobavljač iznosi 70 kuna, zavisni troškovi nabave 10 kuna i trgovacka marža dodatnih 20 kuna, trgovac formira prodajnu cijenu u iznosu od 100 kuna, uvećanu za PDV. Prema odredbi čl. 64. Zakona o trgovini, prodaje li trgovac robu iz opisanog primjera po cijeni nižoj od 80 kuna uvećanih za PDV riječ je o nepoštenoj trgovini. Ako bi nadzorne institucije izravno primjenjivale odredbu čl. 64. st. 1. podst. 1. Zakona o trgovini i svaku prodaju pojedinačnih artikala ispod cijene nižoj od nabavne proglasili nepoštenim trgovanjem, to bi moglo ugroziti neke marketinške aktivnosti trgovaca. Naime, trgovci privlače kupce različitim akcijama. Moguće je kupiti mobitel za jednu kunu, ali uz uvjet sklapanja ugovora o pretplate ili na temelju dosadašnjeg statusa korisnika pretplate. Mobilni operater prodaje aparate po cijeni nižoj od nabavne, a zbog vezane prodaje aparata i usluge kroz cijenu usluge i potrošenih impulsa pokriva sve svoje rashode i ostvaruje dobit u poslovanju. Ili, trgovac automobilima koji kupcu osobnog automobila proda dodatnu opremu po cijeni nižoj od nabavne, ali samo uz uvjet da opremu kupi zajedno s automobi- de i ostvaruje dobit u poslovanju.

Vrlo je važno da su ciljevi u kompaniji isti jer u suprotnom nabava može radi iskorištenja bonusa na- ručiti veliku količinu zaliha i to po povoljnijim cijenama, ali ih nagomila- va i nastaje problem zbog velikog troška zaliha. Naime, koliko kompaniju stoji kapital u zalihama računa se prema tome koliko bi ju stajao kratkoročni kredit kako bi došla do gotovine – kaže Jungić-Tišlar upozoravajući da je dobro upravljanje zalihama jedan od načina izbjegavanja problema s novčanim tokom.

Koliko je utjecaj zaliha važan za poslovanje potvrđuje i Renata Brkić koja smatra da nema potrebe za gomilanjem sigurnosnih zaliha ako postoji podjela ovlasti i odgovornosti te partnerski odnos s dobavljačem. – Zalihe su opaka zamka jer u najvećem broju slučajeva pod krinkom potrebe pokrivanja iznenadne potražnje zapravo služe pokrivanju vlastitih strahova i nesigurnosti. Kompanije ne bi trebale imati zalihe za koje na razini cijelog lanca ne postoji razvidna potražnja – kaže Brkić te dodaje kako se izgubljena prodaja lakše nadoknadi nego što se sredstva zaledena u zalihu koja nikome ne treba oslobode natrag u novac. Ipak, Denis Zlatić, direktor Divizije proizvodnje i logistike u Labudu kaže da su se u njihovom slučaju veće zalihe pokazale kao prednost.

U branši smo u kojoj u ukupnim troškovima veliki udjel imaju sirovine, a njihove su cijene u posljednjih godinu dana rasle prema stopi znatno većoj od inflacije – kaže Zlatić te dodaje kako Labud kod upravljanja zalihama i dalje naručuje optimalne količine, osim za neke repromaterijale kod kojih je rast cijena enorman s obzirom na nestašicu na tržištu. Infliacija maloprodavače ne brine, barem dok ne prijede deset posto, a u trgovackim centrima naručivanje robe je automatizirano na način da se stanje artikala prati kroz blagajnu kako bi se proračunalo koliko čega treba naručiti. Skladišta trgovcima služe i kao ‘odbijač’ ili amortizeri, što znači da se u slučaju najavljenog…

Trgovac nalazi svoj ekonomski interes u zbrojenoj zaradi na ukupno isporučenoj robi. Promatrano pojedinačno, možda je neki od predmeta opreme prodao ispod nabavne cijene, ali je na opisanoj prodaji ukupno ostvario pozitivnu razliku u cijeni. U slučaju restriktnog tumačenja odredbi novog Zakona, nepoštenim trgovanjem mogle bi se smatrati i promotivne akcije u kojima trgovac kupcu koji kupi dva ili više proizvoda jedan daje besplatno. Trgovac računa na zaradu na drugim artiklima, iako su možda tri spomenuta proizvoda prodana ispod nabavne cijene. Za trgovca koji se ne pridržava zabrane nepoštenog trgovanja propisane su visoke prekršajne kazne. Trgovac pravna osoba izlazi na riziku plaćanja kazne od 50 tisuća do 250 tisuća kuna, a trgovac fizička i odgovorna osoba u pravnoj osobi plaćaju prekršajne kazne u iznosu od pet do 15 tisuća kuna. Osim plaćanja novčane kazne, trgovac se oduzima imovinska korist ostvarena izvršenjem prekršaja i oduzima trgovacka roba i drugi predmeti upotrijebljeni ili namijenjeni za izvršenje prekršaja. Visina kazni ne bi smjela obeshrabriti trgovce da u situacijama kad je to gospodarski opravdano, snižavaju prodajnu cijenu i ispod nabavne cijene. Trgovac obavlja djelatnost trgovine radi ostvarivanja zarade, a nije mu u interesu ostvarivati gubitke već nabaviti robu što jeftinije i prodati je što skuplje, pa je prodaja robe po cijeni ispod nabavne iznimka u obavljanju djelatnosti trgovine. Iz definicije nepoštenog trgovanja propisane Zakonom ipak se može izvesti zaključak da ne mora svaka prodaja robe ispod nabavne cijene automatski biti i nepoštena trgovina. Bez uvažanja okolnosti u kojima je trgovac donio odluku o prodaji ispod nabavne cijene ne bi se smjelo svaku takvu prodaju smatrati nepoštenim trgovanjem.

Primjeri prodaje trgovacke robe ispod nabavne cijene koje se ne može podvesti pod nepošteno trgovanje jesu, primjerice, sniženje demodirane odjeće i obuće, sniženje sezonske robe po isteku ili neposredno prije isteka sezone, prodaja robe kojoj prijeti protek roka trajanja, prodaja rasprodanih artikala koji se uobičajeno prodaju u kompletu, tehničke robe koja je tehnološki zastarjela, robe s nedostatkom itd. Kako bi se otklonile dvojbe u vezi s načinima prodaje ispod nabavne cijene koji se proglašavaju nepoštenom trgovinom a da to ipak nije, nadležna bi državna tijela, zadužena za nadzor nad primjenom Zakona o trgovini, morala izdati opsežne upute o tome koji su oblici prodaje ispod nabavne cijene dopušteni.