Specijal

što je, kažu u kompaniji, atipično za to razdoblje i vrstu roba. Istodobno ostvaren je rast prodaje u odnosu na isto razdoblje 2007., od 24,6 posto, a u planu je do kraja godine razinu zaliha smanjiti još 14,5 posto.

Smanjenje troškova zaliha moguće je i utvrđivanjem odnosa s dobavljačima. Kao što kaže Vesna Jungić-Tišljar, direktorica Nabave u Plivi i predsjednica Hrvatske udruge nabavne djelatnosti, zalihama se može upravljati i na način da dobavljač vodi kompletnu brigu o njima, no za to je potrebna dobra informacijska povezanost.

• Nužan je sustav koji će dobavljaču omogućiti uvid samo u informacije koje naručilac želi otkriti te uz to sastaviti ugovor o poslovnoj tajni – kaže Jungić-Tišljar. No, za to je potrebno povjerenje i blizak odnos s dobavljačem što nije čest slučaj. Najbliže tome došla je automobiljska industrija u kojoj proizvođači određenih dijelova gotovo nemaju zalihe već im sirovine dobavljači dostavljaju odmah na proizvodnu liniju. Kompanije, od strategija koje su im na raspolaganju kod upravljanja lancem opskrbe, najčešće koriste MTO (make to order) gdje proizvodnja počinje nakon primitka narudžbe te MTS (make to stock) unutar koje je roba uvijek raspoloživa na zalihi.

• Ključno je odrediti koja strategija najviše odgovara kompaniji za njene proizvode jer svaka tvrtka često proizvodi nekoliko različitih segmenta proizvoda od kojih svaki može zahtijevati drugačiju strategiju – upozorava Bazianec.

U cijeloj priči iznimno je važno prognoziranje prodaje, jer kao što kaže Jungić-Tišljar, ako je za neki proizvod radi složenog procesa proizvodnje i nabave materijala i sirovine potrebno više vremena s time mora biti upoznata i u izračune uključena prodaja.

• Uvijek se mora procijeniti što je kritično – sirovina, poluproizvod ili gotovi proizvod. Ako je nešto jednostavno proizvesti drži se u sirovini, a ako su potrebne dulje analize i proizvodnja je zahtjevna drži se kao gotovi proizvod na skladištu – kaže Jungić-Tišljar. No, Pliva koristi i sustav MTO-a i to kad je riječ o brzim dobavljačima ili kritičnim i nesigurnim tržištima. Na taj način čim se nešto proizvede odmah se i isporučuju, pa nema zaliha. Kad je riječ o drugim stavkama, poput proizvodnih strojeva, ugovorima se propisuje koliko dio rezervnih dijelova na zalihama mora držati naručilac, a koliko dobavljač kako bi se osigurala nesmetana proizvodnja. Trend je da kod tehničkih materijala velike tvrtke smanjuju službe održavanja, primjerice kroz outsourcing, a sve više tvrtki uvelo je i e-nabavu za režijske materijale.

• Na taj način, ako primjerice tajnica treba uredski materijal, ne mora više pisati papirnati zahtjev. Skraćen je proces nabave, a time su i zalihe smanjene jer bi prije nabavni djelatnik morao materijal naručiti, zatim bi se nakon dolaska na skladište, pa bi interna distribucija dostavljala materijal, nakon čega bi faktura išla u financije. Sada dostavljaju na stol donose naručeni materijal – pojašnjava Jungić-Tišlar.

Koji će sustav upravljanja zaliham kompanije koristiti ovisi o njihovoj djelatnosti te o ciljevima. Moguća rješenja su kontinuirani sustav u kojem se neprestano prati kretanje zaliha, a kad stanje zaliha dođe do određene razine one se obnavljaju, zatim periodički sustav uz pomoć kojeg se stanje zaliha utvrđuje u točno određenim intervalima, a u svakom se intervalu naručuje onoliko koliko je potrebno da zalihe dođe na traženu razinu te ABC analiza.

• Nastojimo uskladiti kontinuitet i veličinu proizvodnih serija s ciljem smanjenja troškova proizvodnje, ali i kontrolirati količinu gotovih proizvoda na skladištu s obzirom na to da je samo jedan dio našeg asortimana standardan, a drugi se proizvodi za poznatog kupca – kaže Darko Belić, predsjednik Uprave Elka kabela. Kako bi smanjili troškove zaliha sirovina i materijala, ali i nivellirali rizik pravodobne opskrbe proizvodnje, pažljivo planiraju proizvodne kapacitete te uređuju odnose s dobavljačima. Naime, Elka kabeli dugo ročno, na godišnjoj bazi, planiraju potrebne količine, uređuju godišnje ugovore te definiraju mjesečna i tjedna povlačenja sirovina i materijala.

• Gdje god je to moguće, a najviše kod ambalaže koja je također materijalno vrlo važna, vodimo se načelom ‘just in time’ nabave koristeći dugogodišnje i provjerene dobavljače, dok kod rezervnih dijelova za strojeve obnavljamo zalihe kad dosegnu ‘reorder point’ (točku naručivanja) – pojašnjava Belić.

U Elka kabelima zalihe poluproizvoda čine nešto više od trećine ukupnih zaliha, a određene su faza, trajanjem i složenosti proizvodnog procesa, dok su gotovi proizvodi najvažniji u ukupnoj strukturi zaliha.

• Zbog rasta inflacije dodatno se fokusiramo na optimiziranje količina i osiguranje kvalitetnih izvora financiranja zaliha. Za nas je od iznimne važnosti i smanjenje tečajnih rizika kao i rizika promjena cijena sirovina, jer je oko 60 posto naših sirovina burzovne robe – kaže Belić dodajući da zbog toga hedigiraju cijene sirovina putem inozemnih dobavljača, a tečajni rizik amortiziraju pokrivanjem uvoza izvozom u gotovo istom omjeru. Tvrtka Regeneracija, čijih 90 posto prometa čini proizvodnja netkanih tekstila koji se koristi kao repromaterijal u autoindustriji, proizvodnji madraca te građevinskoj industriji, nastoji cjelokupni lanac nabave osigurati prema načelu ‘just-in-time’.

• Proizvodnju netkanih tekstila karakterizira vrlo kratak proizvodni ciklus, od dva do pet dana, i svakodnevne isporuke velikih količina roba, pa su zalihe gotovih proizvodnja i međufaznih poluproizvoda zanemarive. Zalihe sirovina organizirane su na osnovi minimalnih, optimalnih i maksimalnih dopuštenih količina na bazi 3, 5 ili 7-dnevne proizvodnje. Inflacija ima zanemariv utjecaj na naše zalihe pa ih se ne isplati stvarati, no veliki problem nam predstavlja svjetski rast cijena nafta koji je sirovinska baza za većinu sirovina koje koristimo – kaže Andelko Švaljek, direktor Regeneracije te dodaje kako ih muči i rast troškova prijevoza koji u prodajnim cijenama sudjeluje s gotovo deset posto te rast troška plina i struje koji je u strukturi troškova čini sedam posto.

Pliva koristi ABC analizu prema kojoj 80 posto vrijednosti donosi 20 posto stavki. Jungić-Tišljar, kaže da je gotovo nemoguće sa svime učinkovito upravljati, no ako se vodi briga o artiklima A kategorije, kojih je 20 posto, kompanija je već napravila mnogo. Također, sustav koji koriste osigurava sigurnosne zalihe, a uređuje se tako da se odredi koja je roba potrebna za mjesec ili tri mjeseca proizvodnje, a jedna od komponenti koje se uzimaju u obzir jest i lokacija dobavljača.

Adekvatna razina zaliha i metoda upravljanja mora se utvrditi prema karakteristikama proizvoda, tržišta te operativnih ograničenja.

• sigurnosna zaliha – utvrditi sigurnosne zalihe za svaki proizvod, napraviti transparentan i upravljiv sustav informacija o zaliham

• planiranje – precizno i pravodobno planirati na temelju svih čimbenika

• vrijeme reakcije – ubrzati i pojednostaviti procese, uspostaviti nadzor nad opskrbnim lancem, aktivno upravljati posebice ‘sporim’ proizvodima

• optimalne proizvodne količine materijala – pronaći optimalne razine proizvodnih količina materijala s obzirom na troškove proizvodnje i optimalne zalihe te politiku upravljanja opskrbnim lancem

• broj mjesta skladištenja i logistički sustav – stvoriti učinkovit i jednostavan logistički sustav potpuno usklađen s politikom upravljanja opskrbnim lancem

• organizacija – definirati odgovornost u cijelom postupku i jasna te transparentna ključna mjerila uspješnosti

Izvor: DIZ

Razina zaliha i modeli upravljanja – Tržišta – Životni vijek proizvoda – Sezona – Udio pred-narudžbi – Lokacije kupaca

Razina prodaje – Stabilna – Nestabilna

Proizvodnja na pred-narudžbu – Prilagođba sezone sigurnosna zaliha prema točnosti planiranja

Proizvodnja na pred-narudžbu – niske zalihe u sezoni

Operativna ograničenja – Tehničke/ekonomsko veličine šarži – Vremena dobavljanja od strane dobavljača – Ograničenja proizvodnog procesa – Optimizacija transporta – Lokacija skladišta

U sjeni burnih reakcija trgovaca i potrošača na ograničavanje radnog vremena u maloprodaji, uvedeno novim Zakonom o trgovini koji je na snazi od 2. kolovoza 2008., ostale su druge nove odredbe tog Zakona. I dok su sporni članci o radnom vremenu brzo izmijenjeni Uredbom Vlade, tek se preispituju i komentiraju drugi instituti uvedeni ili izmijenjeni novim propisom. Jedan od njih je institut nepoštenog trgovanja. Nepošteno trgovanje, uređeno čl. 63. i čl. 64. novog Zakona, obuhvaća radnje trgovaca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovacki običaji. Takvo je trgovanje bilo zabranjeno i prijašnjim Zakonom o trgovini, s tim da je taj zakon koristio izraz ‘zabranja nepoštenog tržišnog natjecanja’. Osim terminološke izmjene, u novom su Zakonu prošireni slučajevi i postupci trgovaca koji se smatraju nepoštenim trgovanjem, u što, među ostalim, ulazi prodaja robe po cijeni nižoj od nabavne s porezom na dodan vrijednost.

Nabavna cijena je cijena jedinice robe koju je trgovac platio odnosno trebao platiti dobavljaču umanjena za popuste koje mu je odobrio dobavljač i uvećana za zavisne troškove nabave (prijevoz, skladištenje, pakiranje itd.). U nabavnu cijenu robe ne ulazi PDV koji je zaračunao dobavljač, jer je trgovac u pravilu obveznik PDV-a, pa PDV s ulaznih računa dobavljača koristi kao pretorez.

Gdje je interes trgovca. Trgovac formira svoju prodajnu cijenu od nabavne uvećane za trgovacku zaradu (maržu) i ukalkuliran PDV. Ako jedinična cijena nekog artikla koju je zaračunao dobavljač iznosi 70 kuna, zavisni troškovi nabave 10 kuna i trgovacka marža dodatnih 20 kuna, trgovac formira prodajnu cijenu u iznosu od 100 kuna, uvećanu za PDV. Prema odredbi čl. 64. Zakona o trgovini, prodaje li trgovac robu iz opisanog primjera po cijeni nižoj od 80 kuna uvećanih za PDV riječ je o nepoštenoj trgovini.

Ako bi nadzorne institucije izravno primjenjivale odredbu čl. 64. st. 1. podst. 1. Zakona o trgovini i svaku prodaju pojedinačnih artikala ispod cijene nižoj od nabavne proglasili nepoštenim trgovanjem, to bi moglo ugroziti neke marketinške aktivnosti trgovaca. Naime, trgovci privlače kupce različitim akcijama. Moguće je kupiti mobitel za jednu kunu, ali uz uvjet sklapanja ugovora o pretplate ili na temelju dosadašnjeg statusa korisnika pretplate. Mobilni operater prodaje aparate po cijeni nižoj od nabavne, a zbog vezane prodaje aparata i usluge kroz cijenu usluge i potrošenih impulsa pokriva sve svoje rashode i ostvaruje dobit u poslovanju. Ili, trgovac automobilima koji kupcu osobnog automobila proda dodatnu opremu po cijeni nižoj od nabavne, ali samo uz uvjet da opremu kupi zajedno s automobi- de i ostvaruje dobit u poslovanju.

• Vrlo je važno da su ciljevi u kompaniji isti jer u suprotnom nabava može radi iskorištenja bonusa na- ručiti veliku količinu zaliha i to po povoljnijim cijenama, ali ih nagomila- va i nastaje problem zbog velikog troška zaliha. Naime, koliko kom- paniju stoji kapital u zalihamu ra- čuna se prema tome koliko bi ju stajao kratkoročni kredit kako bi došla do gotovine – kaže Jungić-Tišljar upozoravajući da je dobro upravljanje zalihama jedan od na- čina izbjegavanja problema s nov- čanim tokom.

Koliko je utjecaj zaliha važan za poslovanje potvrđuje i Renata Brkić koja smatra da nema potrebe za go- milanjem sigurnosnih zaliha ako po- stoji podjela ovlasti i odgovornosti te partnerski odnos s dobavljačem. – Zalihe su opaka zamka jer u naj- većem broju slučajeva pod krinkom potrebe pokrivanja iznenadne po- tražnje zapravo služe pokrivanju vlastitih strahova i nesigurnosti. Kompanije ne bi trebale imati zali- hu za koju na razini cijelog lanca ne postoji razvidna potražnja – kaže Brkić te dodaje kako se izgubljena prodaja lakše nadoknadi nego što se sredstva zaledena u zalihu koja nikome ne treba oslobode natrag u novac.

Ipak, Denis Zlatić, direktor Divi- zije proizvodnje i logistike u Labudu kaže da su se u njihovom slučaju veće zalihe pokazale kao prednost. Trgovci imaju sve više skladišta. – U branši smo u kojoj u ukupnim troškovima veliki udjel imaju siro- vine, a njihove su cijene u posljed- njih godinu dana rasle prema stopi znatno većoj od inflacije – kaže Zlatić te dodaje kako Labud kod upravljanja zalihami i dalje naru- čuje optimalne količine, osim za neke repromaterijale kod kojih je rast cijena enorman s obzirom na nestašicu na tržištu. Infliacija maloprodavače ne brine, barem dok ne prijede deset posto, a u trgovackim centrima naručivanje robe je automatizirano na način da se stanje artikala prati kroz blagajnu kako bi se proračunalo koliko čega treba naručiti. Skladišta trgovcima služe i kao ‘odbijač’ ili amortizeri, što znači da se u slučaju najavljenog…