Lik i djelo

Problem je i neusklađenost postupka prijevoza roba preko granice jer nadležnost ima nekoliko državnih službi. Tamo stižemo nešto prije podneva i čini se da stvari ovdje teku puno brže, ponajprije zato jer i carinske službe i prijevoznici imaju mnogo bolju infrastrukturu. Dok na Maclju službene prostorije izgledaju kao stari doradeni kontejneri, Bregana ima impozantnu zgradu u kojoj je smještena carina, policija i ostale službe te je napravljeno 100 parkirališnih mjesta, za razliku od Maclja s 20-ak mjesta.

U velikoj klimatiziranoj prostoriji dočekuje nas i pomoćnik pročelnika carinarnice Zagreb, Ante Mihaljević, koji nas je oprostio do terminala na Jankomiru i upoznao s problemima najveće carinske uprave u Hrvatskoj. Mladen Sopća s graničnog prijelaza Bregana kaže da je promet na tom prijelazu 20 do 30 posto veći nego na Maclju, pa u smjeni obrade i do 1000 kamiona.

• Uz dokumente na Bregani odnedavno obrađujemo i povlaštene primatelje, tako da dnevno ocarinimo i do stotinjak takvih kamiona – kaže Sopća. Mihaljević kaže da bi na obostrano zadovoljstvo prijevoznika i špeditera taj broj mogao biti i veći. – Prateće službe imaju radno vrijeme kroz pet radnih dana na tjedan, a mi smo na raspolaganju 24 sata dnevno, tako da se gužve stvaraju zbog pratećih službi a ne krivnjom carinskih službi – smatra Mihaljević. Potom dodaje da je problem i neusklađenost postupka prijevoza roba preko granice jer nadležnost ima nekoliko državnih službi – Ministarstvo financija i prometa, te nekoliko državnih uprava.

Prilazni putevi i dio s kamionskim prometom odvojeni su od putničkog prometa a prijelaz izgleda kao da bi sutra mogao od Slovenije preuzeti ulogu granice ujedinjene Europe. Veliki dio zasluga treba pripisati državnim organima i pregovorima s Europskom unijom, kojoj je svakako stalo da buduće članice budu pripremljene za obavljanje zadaće sređivanja kaotičnog stanja na granicama. Ove godine preko Bregane će proći 230 do 250 tisuća kamiona, što znači da se promet sve više intenzivira.

Sjedamo u automobil i za desetak minuta smo na Carinskoj ispostavi Jankomir. Jedan je sat poslije podneva i gužva je polako jenjala. Naši domaćini predstojnik Damir Kardum i njegov kolega Tihomir Mirić kažu da je najveća gužva tijekom jutra, kada mnogo kamiona prelazi i na obližnje prometnice pa se stvaraju prometni čepovi. Osim velikog prostora za kamione, skladišne prostore za pretovar robe te ureda carinskih službi, na Jankomiru ureda ima 200 od ukupno 600 špediterskih tvrtki registriranih u Hrvatskoj.

• Probleme nam stvaraju špediteri koji počinju obrađivati dokumente oko devet, pola deset tako da, iako carina radi prije, ne može obraditi kamione koji nemaju potrebnu dokumentaciju – kaže Kardum o uzrocima gužvi. Mirić dodaje kako od travnja ove godine ispostava ima dulje radno vrijeme, pet dana u tjednu do 19 sati, a subotom do 15,30, no malokoji špediter se u zgradi može zateći poslije 16 sati. Slično je i s veterinarskim i sanitarnim službama, koje rade do pola dva, tako da kamion mora čekati čitavi dan ako dotad ne obavi potrebne preglede.

Smatram da bi prijevoznici trebali utjecati na špeditere i nastojati biti fleksibilniji u pogledu radnog vremena, jer to i njima štedi vrijeme i novac – dodaje Kardum.

Čini se da špediteri, unatoč velikoj međusobnoj konkurenciji, ipak nisu toliko fleksibilni.

Naš posjet najfrekventnijim graničnim prijelazima završen je u poslijepodnevnim satima zaključkom da bi boljom suradnjom svih sudionika u tom lancu roba brže putovala do odredišta. Potrebno je samo malo dobre volje, pametnog ulaganja i koordinacije.

Htio ukazati na otpore promjenama. Dropulić danas tvrdi da je tim govorom želio ukazati na otpore promjenama u javnom sektoru. A promjene su nužne, kako je upozorio, jer prosječni godišnji rast BNP-a od 4,5 posto ne može pokriti rast državnog proračuna s 40 na više od 100 milijardi kuna, u razdoblju od devet godina. Stoga je prilično jasno zašto se Dropulić osjeća nelagodno kad ga se izdvaja iz uloge lokalnog predstavnika najvažnijeg proizvođača softvera za integriranu transakcijska rješenja i uzdiže u političke vode, što mu nije bio cilj.

Iako je u drugom dijelu govora ponudio dvadesetak rješenja problema u javnom sektoru poznatih iz svjetskih praksi, u javnosti je jako odjeknula njegova kritika pravila gospodarske igre, ili bolje rečeno nedostatka pravila za poslovanje u Hrvatskoj, posebno isticanjem četiriju promjena Zakona o javnoj nabavi u samo dvije godine. No, Dropulić tvrdi da ne kani u političke vode, nego da je jednostavno iznio makroekonomske činjenice i pozvao na brži rast hrvatskog gospodarstva kako bismo dosegnuli porast potrošnje i zaduživanja.

• Moramo riješiti visoku razinu socijalnih transfera koji omogućavaju socijalni mir. Drugo je pitanje da država izdvaja velik novac kako bi velikim sustavima pokrivala gubitke, što se mora riješiti ili restrukturiranjem ili privatizacijom, i tu se još dosta toga može napraviti – izjavio je Dropulić.

Iako bi zli jezici u IT sektoru mogli reći da je Dropulić jalan, jer nije ostvario planirane rezultate u prošloj godini, drugi mu pak odaju priznanje zbog sposobnosti dosezanja visoko postavljenih ciljeva.

Na kritike o podbačaju prošle godine u odnosu na za SAP rekordnu 2006., kada je ukupni prihod iznosio 63,5 milijuna kuna, Dropulić će odgovoriti da je na pregovaračkom stolu bilo sedam projekata koji lani nisu ugovoreni jer je poslovna klima u 2007. bila svedena na neodlučivanje.

• Takva se situacija dogodi. Zato smo te projekte kapitalizirali u ovoj poslovnoj godini – objašnjava Dropulić.

• U poslovnom smislu Dropulić nije nimalo loš. Posvećen je poslu i brojkama koje mora ostvariti, fokusiran je na njih i rezultati su tu, to mu se mora priznati. Zna organizirati i motivirati ljude. Također, prodaja SAP-ovih poslovnih informacijskih sustava nije posao u kojemu kupci dolaze s jasnom vizijom što im treba, već su to projekti koje moraš ‘grurati’, baš svaki od njih. SAP-ov je fokus sada na SAP Business All-in-Oneu, takozvanom Malom SAP-u, njihovom sustavu za male i srednje tvrtke. No, najveća prepreka im je u glavama direktora takvih malih tvrtki koji su još daleko od prihvaćanja korisnosti takvog sustava – objasnio nam je dobro upućeni izvor iz te branše, koji je želio ostati anoniman. Dodao je da će se od veselja napiti do besvjesti kad netko od SAP-a naruči poslovni ERP sustav kao da naručuje kuhinjski namještaj, s novinskim oglasom u ruci.

Doduše, dio informatičkih stručnjaka opisuje Dropulića kao hiperarogantnog tipa koji misli da svijet počinje njegovim dolaskom ili kao osobu koja sa sobom stalno nosi zrcalo. Na to Dropulić odgovara, s jedva primjetnom samoironijom, da je samoljubiv, u mjeri u kojoj je to svaki Poludalmatinac i svaki polubodul.

No, baš svi koji su neposredno s njime radili, a posebice oni kojima je bio šef, tvrde da je ljudina od čovjeka, pa i više od toga. Svi suradnici kažu da je korektan, neagresivan i neupadljiv. U prvoj godini nakon što je preuzeo hrvatski SAP preporodio je tu tvrtku izvršnim rezultatima koje je ona postigla na tržištu.

Za Dropulića se priča da je rođeni direktor jer mu je i otac bio direktor Luke Rijeka, te financijski direktor Jadranovog pomorskog servisa, Rijeka tekstila i Domusa. Kaže da je od oca na prvom poslu naučio voditi ljude i kako imati novac za isplativati plaću u doba nelikvidnosti – prisjeća se Dropulić.

Na tom je poslu Dropulić, tvrde njegovi kasniji kolege, usvojio poslovnu i za posao potrebnu društvenu inteligenciju. Tako za njega kažu da je, čim je počeo raditi u IBM-u Hrvatska, odmah shvatio kako se u toj tvrtki napreduje.

Za razliku od menadžera koji su s njime surađivali iz drugih tvrtki, neki bivši zaposlenici SAP-a ne dovode u dvojbu renesansu tvrtke nakon njegova dolaska za kormilo, ali upozoravaju da bi fantastični rezultati dijelom mogli biti i rezultat rada njegova prethodnika koji su došli nakon dvije godine, premda mu ne osporavaju zasluge za dobar dio početnog uspjeha u upravljanju SAP-ovom zagrebačkom područnicom.

Dropulić jednom tjedno održava klasični prodajni sastanak na kojemu s Odjelom prodaje raspravlja situaciju i stane određenih projekata. SAP-ovci kažu da nikada ne podiže ton. Kad treba biti oštar, onda je oštar, kaže naš izvor, ali nikada ne prijeti ljudima jer su svi svjesni što i kako treba raditi i to SAP-ovcima ne treba naglašavati.

Za razliku od tipično hrvatskih direktora, za Dropulića kažu da se trudi odlaziti kupcima i dati svoj obol prodaji. SAP ne prodaje usluge, što je Dropulić vodio u IBM-u, nego samo proizvode, kaže naš izvor, pa mu je možda SAP-ova prodaja lakša.

• Drago mi je bilo kad je odlazio iz IBM-a jer sam u tom trenutku gubio šeša a dobivao prijatelja – pomalo paradoksalno progovara o Dropuliću Ivica Ostojić, stručnjak za računalnu sigurnost kojemu je Igor Dropulić bio šef u IBM-u. U toj su tvrtki njih dvojica zajedno radili pet godina, a Ostojić, legenda hrvatske informatičke sigurnosne scene, kaže da se nije želio privatno zbližavati s Dropulićem dok mu je on bio šef da ne bi ispalio da se uvlači šešu. Tek kad su otišli svaki na svoju stranu, Ostojić je s Dropulićem, kaže, postao kućni prijatelj.

Dropulić čuva ljude i to mu je osobina kojom on svoje ljude ‘kupuje’ pa oni ginu za njega – govori Ostojić, dodajući da zapravo nikada nije zatekao Dropulića u konfliktu s nekim unutar grupe koju je vodio.

• On je šef kakvog možeš poželjeti, uvijek bih ga izabrao da mi bude šef, ali bih ga izgubio kao prijatelja. Sad je on jedna, a ja druga firma, pa možemo biti prijatelji – objašnjava Ostojić, dodajući da je Dropulić uvijek bio kod klijenata, čak i u tri u noći, ako je bilo problema. Kad bi ga morao opisati kao vojnog zapovjednika, Ostojić tvrdi da bi Dropulić bio taj koji vodi primjerom i riječima ‘vojsko, za mnom’ te da će u slučaju potrebe ostati na terenu i sedam dana dok ne riješi problem, ne mareći za titulu.