Prvi dio konferencije nastavio se s raspravom o upravljanju rizicima u međunarodnoj trgovini na kojem su sudjelovali predstavnici izvoznika, ali stranih institucija koje podupiru izvoznike i njihove projekte. Panel je otvorio veleposlanik Zoran Jašić, koji je naglasio da se domaći izvoz mora temeljiti na proizvodima s visokim stupnjem novoostvarene vrijednosti i poručio da život izvoznika počinje od malih izvoznih stvari. Uvjerio je sudionike da je uloga diplomacije ključna u uspostavljanju dobrih odnosa sa zemljom uvoznicom.
- Veleposlanstva su također ključni igrači, ali morate biti svjesni da oni ne mogu pokrenuti ništa bez predstavnih domaćeg poduzeća, a mi, konkretno u Austriji, koja je među najvećim ulagačima u Hrvatsku, nemamo nijedno – napomenuo je Jašić i dodao bez ulaganja u ljudje nema smanjenja rizika.
Znanje i ljudski činitelj bili su i temelj ideje koju je iznio Duro Njavro, dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, koji je rekao da tvrtke trebaju naučiti ljudje kako ovladati rizikom.
- Funkcija ljudskih potencijala postaje posebno važna za tvrtke koje planiraju svoje proizvode plasirati na strana tržišta. Stoga strateški pristup na rok od pet ili više godina postaje neizbježan – rekao je Njavro posluživši se anegdotom s konferencije koju je posjetio prije nekoliko godina.
Naime, na toj je konferenciji, održanoj na temu ljudskih potencijala, sudjelovalo bar 20 posto sudionika koji su se školovali u Jugoistočnoj Europi i bivšoj Jugoslaviji. Očito je, kaže Njavro, da treba vidjeti koliko se naslijeđenih potencijala iskorištava i što se čini za razvoj novih.
- Kompanije koje gledaju dugo-ročne rezultate trebaju uložiti dodatni napor da prepoznaju mlade talente i zatim ga pošalju u zemlju u koju izvoze na dodatno školovanje. Smisao je tog procesa, naravno, da se student zatim vrati u kompaniju, a taj ulog je neprocjenjiv jer su znanje stečeno u inozemstvu i iskustvo iz zemlje ključni za napredak cijele kompanije. Upravljanje talentima hit je na Zapadu, gdje se zapravo razvija cijela znanost o tome kako otkriti koji zaposlenik razvoju poslovanja pridonosi više od drugih – rekao je Njavro.
Ako je suditi po snažnom rastu izvoza, talentiranim kadrom raspoložu u tvrtki Dalekovod, gdje je odnedavno na mjestu direktorice Sektora računovodstva i financija Tea Martinčić. Uz ulaganje u ljude ključnim za uspješnu suradnju s kupcima na inozemnom tržištu Martinčić je navela specijalizaciju. Naime, Dalekovod posluje u specifičnoj tržišnoj niši (opremanje cesta, željeznica, gradnja dalekovoda), pa i u najkompliciranijim projektima može surađivati na načelu ‘ključ u ruke’. U posljednjih deset godina tvrtka je ostvarila dvocifreni rast, i to ponajviše zbog izvoza, na koji otpada 30 posto od dvije milijarde kuna ukupnog izvoza. Kako kaže Martinčić, cilj kompanije je u sljedećih pet godina postići 50 posto izvoza u strukturi prihoda i uz projekte na Islandu, u Norveškoj, Kazahstanu i regiji raditi projekte za načelne iz arapskih zemalja, u koje trenutačno izvozi opremu.
- Naša je prednost više od 400 inženjera različitih struka koji govore dva ili više jezika i koji su spremni u bilo kojem trenutku spakirati kovčege i raditi u bilo kojoj zemlji u kojoj poslujemo. Budući da uglavnom radimo s kompanijama u državnom vlasništvu koje posluju u segmentu elektroprivrede, nemamo problema s naplatom, ali katkad se zbog barijera, osiguranja i sličnog moramo obratiti Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak i komercijalnim bankama. Primjerice, za projekt vrijedan 10 milijuna eura traže 70 posto u jamstvima – kaže Tea Martinčić, koja je uvjerena da će Dalekovod nastaviti s dosadašnjim uspjesima u izvozu.
A nove prilike mogle bi mu se pružiti u zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka, koje su prema mišljenju Patrice Legaita, predsjednika Uprave Union de Banques Arabes et Françaises (UBAF), tržišta koja samo čekaju nove investicije. Naime, ta institucija potiče izvoz u arapske zemlje, a zbog nedavnog sklopljenog suradnje s HBOR-om i otvorenim zagrebačkim uredom izvoznici imaju priliku informacije brzo i efikasno dobiti iz prve ruke. Legait je potencijal arapskih zemalja potkrijepio podatkom da je globalna kriza uspjela zahvatiti tržišta na kojima posluju proizvođači čiji se izvoz temelji na oslabljenom dolaru, a spomenute zemlje zapravo su uspjeha ostvariti znatan novčani priljev.
