Poljska, najveća među novim državama članicama Europske unije, također je jedno gospodarstava koja najbrže rastu. Ove se godine očekuje postizanje realnoga BDP-a od 5,9 posto, a 2009. pet posto.
Najveći je izazov novoj vladi Gradanske platforme manjak radne snage. Tako će pojedine koji su otišli u prijevremenu mirovinu (u Poljskoj je udjel radne snage u radno sposobnom stanovništvu među najnižim u EU) trebati potaknuti da se vrate na posao, pa makar se višak zaposlenih u sektorima pod kontrolom države moralo slati na tržište rada, što je posljedica privatizacije.
Ipak, manjak radne snage očituje se kao pritisak na više plaće, ali produktivnost ne uspijeva pratiti to povećanje, a upravo se s dobiti po zaposlenom objašnjava gospodarski uspjeh Poljske u prošlosti. Današnji mali rast produktivnosti pridonosi inflacijskom pritisku.
U Poljskoj je više od tisuću poduzeća još u stopostotnom ili djelomičnom vlasništvu države; nova ih vlada planira do 2011. privatizirati 740. Privatizaciju najprije treba provesti u energetskom sektoru. Manjak ulaganja u prošlosti znači da se zemlja danas suočava s prijetnjom energetske krize u ne tako dalekoj budućnosti, i to unatoč neizbježnom porastu cijena kao posljedica troškova borbe s klimatskim promjenama.
Poljska već šest godina bilježi kontinuirani dinamični rast, što utječe na rezultate u gospodarskim segmentima među kojima su vodeći energetika i trgovina na malo. Banke i osiguravajuća društva također dobro posluju, a posljedice kreditnog škripca tek trebaju utjecati na taj gospodarski segment.
Poljske tvrtke imaju jedinstvenu prednost u odnosu na svoje srednjoeuropske suparnike jer imaju veliko domaći tržište, na kojem bi ekonomija razmjera trebala ići njima u prilog. Još preostaje da se vidi kako će tu prednost iskoristiti za širenje izvan nacionalnih granica.
