ZVONKO BILJECKI: – Cilj nam je vlastita baza podataka koju ćemo koncesijski ustupati ili prodavati. Poslenih, financijsko stanje u kojem se nalazi i poluraspoloživost političkih struktura utjecali su na odustajanje. Pokazali smo zanimanje i za kupnju beogradske Geokarte, ali srbijanska je Vlada odlučila da to ostane isključivo državna institucija.
• Ipak, zastupljeni ste u tim zemljama? – Trenutačno radimo nekoliko projekata u Srbiji, doduše srednjih i manjih. Ondje je danas vrlo nestabilna politička situacija, ne osigurava pokretanje velikih javnih radova, a bez toga nema velikih projekata. Procjena je da će se to dogoditi za dvije do tri godine. U BiH smo godinama, ondje smo radili na gotovo svim većim projektima. U Bosni ima mnogo nepravilnosti u provedbi natječaja, mnogo je korupcije, istaknuta je nacionalna podijeljenost… Zato je u posljednje vrijeme poništeno mnogo natječaja, zbog čega smo podnijeli neke tužbe i dobili ih.
• Kakve tužbe? – Imali smo najbolju ponudu na poslu vrijednom 3,5 milijuna konvertibilnih maraka, ali ona je bez ikakva razloga eliminirana i posao je dodijeljen tvrtki Angermeier s tri zaposlena koja to ne može izvesti. Ugovor s tom tvrtkom potpisan je prije nego što je završio žalbeni postupak, a uplaćen joj je i predujam od 600 tisuća konvertibilnih maraka. Zbog tog posla ministar Ferid Otajagić je ubrzo smijenjen. Naravno, novac nikad nije vraćen.
• Nedavno ste potpisali ugovor o suradnji s bolivijskim oružanim snagama. Što vam on konkretno donosi? – Za Geofoto je to velik korak jer nijedna privatna tvrtka nije smjela snimati teritorij Bolivije s obzirom na to da su bolivijske oružane snage do sada imale apsolutni monopol na to. To je jedina južnoamerička i srednjoamerička služba snimanja koja je u rukama vojske i koja pokriva gotovo cijelo područje Latinske Amerike. Ugovorom s bolivijskim oružanim snagama uspjeli smo uspostaviti suradnju tako da će oni dati svoje zrakoplove, a mi tehnologiju, znanje i ljude. Već počinjemo raditi na nekoliko projekata u toj zemlji, a zajedno ćemo nastupati i na cijelom tržištu Latinske i Srednje Amerike, najprije u Peru, Chileu i Argentinii.
• S obzirom na to da je riječ o prilično siromašnim zemljama, koliki je potencijal tog tržišta? – Posla ima mnogo. Potencijal je velik jer nema konkurencije. Naime, nekoliko većih europskih tvrtki kompromitiralo se na tom tržištu jer je napravilo loše projekte ili ih nikad nije završilo. Zbog toga smo mi u srpnju prošle godine registrirali tvrtku u La Pazu. U kratkom smu razdoblju uspjeli dobiti veliki projekt u Nikaragvi, a u perspektivi za ovu godinu već su tri srednja i jedan veliki projekt. Na ruku nam ide i to što ondje nema prostornih podataka, a bez toga se ne može upravljati prostorom. S obzirom na to da je riječ o zemljama bogatima prirodnim izvorima, to je veoma važno. Zemlje jesu siromašne, ali cijena naših radova neusporedivo je niža u odnosu na ono što se za to dobije. Na sreću, ondje mnogo ljudi zna koliku korist donosi izrada GIS-ova (geoinformacijskih sustava) i prostornih baza podataka. Oni to znaju, samo nemaju ni snage ni tvrtki da to sami naprave.
• Koja su vam područja još zanimljiva? Koje zemlje nisu u vašem fokusu? – Prije svega smo orijentirani na regiju, točnije Sloveniju, BiH i Srbiju te Hrvatsku. Na hrvatskom tržištu vlada velika konjunktura u nekim poslovima koji se odnose na prostor, to je još iznimno tržište. Naše su područje interesa i Austrija, Njemačka, skandinavsko zemlje, sve male baltičke države, zatim Srednji istok. Pregovaramo o najvećem projektu koji smo ikada izveli u Sudanu, Kongo i Angoli. Najvećoj zanimljivosti ćemo ga početi realizirati u travnju sljedeće godine. Gledamo i prema istoku, prema Ukrajini, Kazahstanu, ali ondje još nisu stvoreni uvjeti za tržišno natjecanje. Kad je riječ o dopuštenjima za rad i tržišnom natjecanju, rusko je tržište potpuno zatvoreno. Slično je i sa SAD-om. Nisu nam zanimljive ni zemlje visokog rizika, u koje ne želimo ići zbog sigurnosti naših ljudi.
