Home / Tvrtke i tržišta / Srednja Europa / Central Europe

Srednja Europa / Central Europe

Sektorska podjela TOP 500 / TOP 500 by sectors

Stom dominira i skupina u kojoj su naftna industrija i energetika. Među 500 najvećih srednjeeuropskih kompanija 68 ih je s energetskog područja, a 65 iz naftne i plinske industrije, i uglavnom su u gornjem dijelu ljestvice. Visoka cijena sirove naftne na svjetskom tržištu lani je prešla granicu od 100 dolara za barel i napuhala prihode naftnih kompanija te tako čak i manjim nacionalnim naftnim tvrtkama poput makedonske Okte ili slovenskog OMV-a omogućila da udu među 500 najvećih. Poskupljenje glavnoga svjetskog energenta izazvalo je nagli rast potrošačkih cijena, pa je inflacija postala jedan od najvećih makroekonomskih problema. Naftni udar na europske potrošače ublažen je time što se većina svjetske trgovine naftne odvija u američkim dolarima, a ta je valuta posljednjih godina kontinuirano gubila na vrijednosti u odnosu na europsku. Drugi je izvor financijske snage naftnih i energetskih kompanija okupnjenje, nastavljeno i prošle godine. Veći prihodi omogućili su niz akvizicija u sklopu konsolidacijskog trenda koji u sektoru vlada već nekoliko godina. Međutim, nema više velike kupnje, uglavnom je riječ o kupnji srednje velikih kompanija (naravno, prema sektorskim kriterijima). U protekloj je godini češko državno elektroenergetsko poduzeće ČEZ zaključilo zajedničko ulaganje s MOL-om vrijedno 1,7 milijardi eura i pripojilo tursko poduzeće za distribuciju električne energije Sakaryu vrijedno 600 milijuna eura.

Akvizicijske aktivnosti jedan su od razloga zbog kojih je ČEZ lani zabilježio 19-postotni rast prihoda i čak 51 posto veći profit. Unatoč potrazi za akvizicijskim metama, konsolidacija energetskog sektora u Srednjoj Europi još je ograničena državnim vlasništvom nad većinom vodećih kompanija. To zasad onemogućava povezivanje velikih regionalnih igrača koji se proglavljavaju nacionalno previše važnim za privatizaciju ili prodaju drugoj kompaniji. Ilustracija takva stanja bila je neuspjelo OMV-ovo preuzimanje MOL-a, u kojem je jedan od argumenta mađarske strane bila upravo zaštita nacionalnih interesa, a zamjerka OMV-u to da je tvrtka dijelom u vlasništvu austrijske države. Države podupiru takvo okupnjenje pri kojem se državne kompanije u energetskom sektoru okupljuju u moći državnih holding. Tako je u svibnju 2007. nastao PGE (Polska Grupa Energetyczna), koji se sastoji više od 200 poduzeća iz elektroenergetskog sektora, uključujući 11 proizvođača električne energije, osam elektrodistributera i dva rudnika ugljena. Osnovan je u sklopu Vladina programa restrukturiranja sektora energetike i jedan je od četiri energetska holdinga u Poljskoj. U drugom tromjesečju 2009. PGE-ove bi dionice trebale početi kotirati na burzi, što je prvi korak u privatizaciji toga državnog poduzeća. Poljski naftno-petrokemijski sektor koncentriran je u PKN Orlenu, najvećoj tvrtki Srednje Europe. Međutim, unatoč veličini analitičara smatraju da još nije dovoljno učinkovit u usporedbi sa svojim manjim regionalnim konkurentima. Novi predsjednik Uprave Wojciech Heydel, koji je na čelo kompanije došao u travnju 2008., najavio je povećanje učinkovitosti poslovanja, no plan je već naišao na kritike Ministarstva financija, koje umjesto toga očekuje da se PKN koncentrirana na pronalaženje novih naftnih rezervi. Zbog tih kritika već su se pojavile spekulacije da će država sredinom rujna zamijeniti Heydela iako stručnjaci za naftnu industriju njegov dolazak na čelo PKN Orlen smatraju dobrom viješću za tvrtku.

Osim naftne prošle je godine zabilježen velik rast cijena i na tržištima drugih sirovina, prije svega metala i poljoprivrednih proizvoda. Poskupljenje energenata, sirovina i hrane zatim se, u većoj ili manjoj mjeri, prelije i na druge sektore. Uz to lani je izbila i svjetska kriza financijskih tržišta zbog pada tržišta hipotekarnih kredita u SAD-u, što je poskupilo zaduživanje i zbog čega je splasnuo optimizam na svjetskim burzama. U takvim uvjetima neki su sektori zahvaljujući višim cijenama ostvarili nominalni rast prihoda, primjerice maloprodaja ili metalurgija. Među 500 najvećih poduzeća Srednje Europe iz metalurškoga sektora ove godine 45, a iz maloprodajnoga 46 tvrtki. Unatoč padu standarda potrošača i većim troškovima, autoindustrija je s 51 kompanijom na listi i dalje drugi po veličini sektor u regiji. Proizvodnja automobila i autodijelova predvodnica je i u uvodjenju nove tehnologije u proizvodne procese. No nju sve više uvode i druge kompanije, pri čemu je jedan od zanimljivijih motiva priprema tvrtke za prodaju. Kao što u svojoj analizi proizvodnog sektora navodi Bronislav Panek, partner u Odjelu za poslovno savjetovanje Deloittea Češka, lokalni vlasnici znatnog broja srednjeeuropskih proizvodnih kompanija u ovom su trenutku spremni na prodaju tvrtki. Kad se odluče prodati tvrtku, vlasnici često provode mjere usmjerene na kratkoročan (dvije do tri godine) porast vrijednosti tvrtke da bi njihov poslovni subjekt i njegova tržišna vrijednost postali što privlačniji ulagačima. Jedan od načina povećanja vrijednosti jest uvođenje suvremenih tehnologija kojim će srednjoročno povećati tržišnu vrijednost tvrtke. Nakon uspješnog pripajanja novi vlasnici često nabavljaju suvremenije strojeve i dodatno podižu tehnološku razinu tvrtke. Tako se, zahvaljujući ulagačima, napredna tehnologija uvodi i u male i u velike tvrtke, zaključuje Bronislav Panek.

Tehnološka modernizacija primjer je dobrog ulaganja; mnoge su se tvrtke odlučile upravo za takvo ulaganje u doba lanjske konkunjure. Veliki ekonomski rast i rast troškova sirovina i energije u 2007. utjecao je na rast prihoda i dobiti, no rezultati za 2008. pokazat će jesu li dodatni prihodi dobro uloženi. Promjene na listi 500 najvećih kompanija, posebno pri vrhu, pokazuju da je 2007. bila uzbudljiva godina, puna prilika i opasnosti, ali u osnovi ipak pozitivna. Tek će se sljedeće godine vidjeti kako su se uprave velikih srednjeeuropskih tvrtki snašle u uvjetima usporavanja gospodarskog rasta, visoke inflacije i rasta troškova koje donosi 2008.