Podizanjem cijena u skladu s rastom troškova neke su tvrtke uspjele zadržati istu razinu profitabilnosti. Budući da cijena uljara čini velik udio u cijeni ulja za krajnje kupce, ABN uljara je rast cijena sirovina prati po većanjem cijena konačnog proizvoda, što je bila praksa i drugih proizvođača na tržištu. Direktor Anto Boić previda do kraja godine pad inflacije zbog smirivanja cijena nafte, a posebno velik pad cijena očekuje u svom sektoru.
- Kad je riječ o uljima, očekujte pad cijena čak i do 20 posto u odnosu na današnje. Mi u Hrvatskoj uvijek smo kasnili za svjetskim tržištem, a s obzirom na to da reagiramo sa zakašnjenjem, cijene bi do kraja godine mogle pasti – predvida Anto Boić na temelju razgovora s proizvođačima sjemena i velike ponude uljara u susjednim državama poput Šrbihe i Madarske.
Direktor Selka Ivan Brkić jedini je menadžer u našoj anketi koji nije bio previše zabrinut inflacijom. Razlog je dogovor koji je uspio postići s njemačkim partnerom Epcomom, za koji Selk obavlja doradne poslove.
- Očekivao sam da ću imati problema s inflacijom jer sam znao da se tečaj kune ne može umjetno održavati. Do prošle godine s Epcomom imali dogovorenu cijenu po komadu ili satnicu, ali rekao sam da tako više neću raditi. Otvorio sam im financijske knjige i rekao: ‘Plaćajte sve troškove, a moj je uvjet da ostvarujem određeni profit’. Mi i dalje nabavljamo sirovine, rezervne dijelove, kemikalije, ali oni sve plaćaju – objašnjava Ivan Brkić.
Selk proizvodi keramičke ‘piezzo’ elemente za dizelske motore cijele europske autoindustrije, keramičke komponente poput kondenzatora i varistora, a mali su dio proizvodnje keramički rezonatori za specijalne tipove mobitela.
Dogovor za sada funkcionira iako su troškovi porasli znatno više od službene stope inflacije. Razlog? Direktor Selka tvrdi da je njihova prednost što s Epcomom rade 17 godina i da Selk zapošljava 100 kvalificiranih inženjera i ukupno 1.700 obrazovanih ljudi, pa im njemački partner teško može pronaći zamjenu.
Kadar je neočekivano jedna od čestih tema u razgovorima s poslovnim ljudima o inflaciji, iako su kontekst u kojem se spominju zaposlenici različiti. Menadžment Lipe Mill ove godine povećao ulaganje u dodatno obrazovanje zaposlenika jer, objašnjava Silvio Galić, sve se drugo u biznisu danas može kupiti, ali bez kvalitetnih ljudi nema razvoja. Zadovoljstvo zaposlenika važno je i u Zagorje Tehnobetonu, čiji je direktor zabrinut za standard svojih zaposlenika.
- Građevinarstvo je radnointenzivna djelatnost i nije nam svejedno kakvu će kvalitetu života imati naši zaposlenici, odnosno htjeli bismo da s plaćom koju im možemo osigurati žive što bolje. Inflacija ne ide u korist tomu. Ispada da s rastom plaća nećemo moći platiti rast troškova života. Potpisnik smo kolektivnog ugovora i član Hrvatske udruge poslodavaca, koja u naše ime održava dijalog sa sindikatima, ali nije nam svejedno što donosi budućnost – kaže Miroslav Bunić.
Osim standarda inflacija ugrožava i radna mjesta jer smanjenje troškova uključuje i otpuštanje dijela zaposlenika. Bez mogućnosti da cijenama svojih proizvoda prate rast troškova, to bi ubrzo mogla postati opcija za dio kompanija. Uz otpuštanje, smanjenje troškova radi ublažavanja inflacijskog udara na profit uključuje i zamrzavanje ili usporavanje sadašnjih i planiranih investicija, što su napravili u nekim kompanijama, primjerice u Hesp. Jedna od posljedica inflacije također je slabija naplata, čiji su se rokovi pomaknuli bar za 10 dana.
Podatak o 63,5 posto poduzeća koja neće dizati svoje cijene dobra je vijest za konkurencnost u Hrvatskoj – toliko je, vjerojatno, postotak tržišta s jakom konkurencijom i izbirljivim kupcima koji ne bi tolerirali povišenje. Problem je u sektorima u kojima država i njezine institucije godinama ignoriraju monopolističke ili oligopolne uvjete i koji su danas glavni generatori inflacije. Ne ostvare li se očekivanja o usporavanju inflacije, na jesen će se u utrku cijenama morati uključiti i poduzeća koja dosad nisu podizala cijene.
To će biti početak začaranoga kruga iz kojeg će se gospodarstvo teško izvući, i to uz dugoročne negativne posljedice za sve sudionike. Nažalost, država ima malo motiva za promjenu dosadašnje politike jer su izbori još daleko, a proračun se puni više od plana. Neefikasnost države u kriznim vremenima, međutim, postaje još uočljivija: netransparentan sustav subvencija, nepotična struktura proračuna, preveliko porezno opterećenje rada. Kritična masa pritiska za reforme možda još nije dovoljna, ali kontinuirano raste.
