Dok većina dioničara Elektroprometa iščekuje hoće li najveći dioničar te tvrtke Michael Ljubas realizirati preuzimanje po cijeni od 240 kuna za dionicu, nakon što ga je na to prilila Hanfa, i na koji će se način razriješiti vlasnički sukob na relaciji Ljubas-Josip Galinec, u trakavcu u vezi s preuzimanjem mogao bi se uključiti i treći igrač. Naime, prema neslužbenim izvorima vrijedne Elektroprometove nekretnine, koje su osnova dvogodišnjih previranja u kompaniji, zapele su za oko trgovačkom lancu Tommy.
Navodno je vlasnik Tommyja Tomislav Mamić izrazio želju da kupi Elektropromet, no odluka hoće li dati kontraponudu za preuzimanje, tvrdi naš izvor, ovisi o tome hoće li uspjeti doći do realnih podataka o poslovanju tvrtke, s obzirom na to da je onima navedenim u bilanci teško vjerovati. Unatoč pokušajima da dođemo do Mamićeve izjave, u tome nismo uspjeli.
Kolika je zaista vrijednost Elektroprometovih nekretnina iz financijskog izvješća se ne može iščitati – vrijednost nekretnina nikad nije revalorizirana, pa bi one mogle vrijediti i znatno više od 199,4 milijuna kuna kolika je ukupna vrijednost materijalne imovine. S druge strane, među tim nekretninama, tvrdi naš izvor, kriju se i one koje su se u posljednjih godinu dana kupovale po znatno višoj cijeni nego što vrijede, primjerice poljoprivredno zemljište u Dubravi plaćeno je nevjerojatnih 600 eura po četvornom metru, potom zemljište u Karlovcu plaćeno je iznad tržišne vrijednosti.
Najvrednija nekretnina zasigurno je zgrada u Aveniji Dubrovnik, u kojoj je Uprava tvrtke, budući da se na toj parceli može sagraditi neboder od 18 katova. Osim podataka o vrijednosti nekretnina, prilično su diskutabilni i podaci o stanju zaliha koje su u polugodišnjem izvješću smanjene na 26 milijuna kuna (s 40 milijuna na kraju 2007. godine) pitanje je što se zaista krije pod tom stavkom u bilanci.
Bez izvješća revizora, odnosno samo na osnovi podataka iz financijskog izvješća, teško je zaključiti u kakvu je doista stanju tvrtka. U bilanci Elektroprometa, iako je upitno kako stvari uistinu stoje, najveće promjene u prvom polugodištu ove godine doživjele su kratkoročne obveze koje su smanjene na 83 milijuna kuna, u odnosu na 223 milijuna na kraju 2007. godine, te dugoročne obveze koje su narasle sa 17 na 112 milijuna kuna. Istodobno je vrijednost imovine, za koju je Ljubas prije nekoliko mjeseci izjavio da je ‘daleko precijenjena’, pala zbog prodaje skladišta u Jastrebarskom Jamnici za 54 milijuna kuna, a upravo zbog toga porasla je financijska imovina.
Neupitno je, međutim, da Ljubas, već neko vrijeme jedini član Uprave tvrtke, ne planira razvijati core biznis Elektroprometa, iako je donedavno najavljivao planove o novoj koncepciji maloprodaje i uvjeravao u svoju dugoročnu namjeru podizanja vrijednosti tvrtke, već se isključivo usredotočiti na nekretninski biznis, što će u konačnici završiti gašenjem tvrtke. Da je osnovna djelatnost dospjela u drugi plan otkako je Ljubas ušao u tvrtku vidljivo je iz podataka o ostvarenim prihodima koji su u prvih šest mjeseci ove godine pali za 43 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
Osim toga, nekretnine su jedini posao kojim se Ljubas zna i želi baviti, što je i sam u nekoliko navrata ponovio. Zemljište iznad 100 tisuća kvadrata u Istri, 10 milijuna eura vrijedno zemljište u Beogradu navodno su tek dio njegovih investicija u nekretnine.
Ima li se to na umu za radnike Elektroprometa Tommy je svakako poželjniji vlasnik jer bi trgovački lanac mogao osim nekretnina preuzeti i dio zaposlenika, budući da se i jedna i druga tvrtka bave maloprodajom. Uključivanje Tommyja u igru poželjan je scenarij i za dioničare jer bi pripetavanje splitskog trgovca i Michaela Ljubasa moglo dovesti do rasta cijene dionice u preuzimanju.
Drugi scenarij koji bi išao u prilog malim dioničarima jest da će Ljubas morati ponuditi 400 kuna za dionicu jer je navodno po toj cijeni u lipnju 2007. godine njegova tvrtka Jadran-prodakt kupila oko 12 tisuća dionica. A prema zakonu, cijena u ponudi za preuzimanje ne može biti niža od najviše cijene po kojoj su ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički stekli dionice s pravom glasa u razdoblju od jedne godine prije dana nastanka obveze.
O takvoj mogućnosti Ljubas ne želi niti razmišljati, a na pitanje je li u posljednjih godinu dana kupovao dionice po 400 kuna, odgovara da ‘slabo pamti.’ Prema onome što se moglo izvući iz njegovih prilično šturih odgovora, preuzimanje Elektroprometa je opcija koju će na svaki način pokušati izbjeći. Nada se da će Hanfi dokazati kako ni u jednom trenutku nije imao više od 25 posto dionica. Tvrdi da se kao datum stjecanja dionica treba smatrati datum sklapanja pravnog posla, a ne upisa na račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira stjecatelja, kao što tumači Hanfa.
