Savitljivo pakiranje proizvoda, koje iz godine u godinu ambalažnoj industriji bilježi stalan rast, u Hrvatskoj, za razliku od većine domaćih industrija, drže proizvođači, a ne uvoznici, koji ne samo da pokrivaju većinu potreba domaćih prehrambene industrije već svoje proizvode i izvoze u Italiju, Njemačku i okolne zemlje poput Slovenije i Srbije. Najvažniji su hrvatski proizvođači savitljive plastične i aluminijške ambalaže tvrtke Aluflexpack, Rotoplast i Bakrotisak. One pokrivaju između 90 i 95 posto potreba prehrambene i farmaceutske industrije hrvatskog tržišta, a ostatak od pet do 10 posto ostaje uvoznicima.
Prema prihodima koje te tvrtke ostvaruju u Hrvatskoj može se procijeniti da je tržište ‘teško’ 40-ak milijuna eura, a s daljnjom tendencijom rasta zbog sve većih zahtjeva tržišta u prehrambenoj industriji za različitim veličinama pakiranja savitljive ambalaže kao i zbog sve brojnijih dizajnerskih rješenja, na kojima inzistiraju sami proizvođači prehrambenih artikala. Osnovni sastojci savitljive ambalaže, bez koje proizvođači u prehrambenoj industriji ne samo da ne bi mogli pakirati mljekove i sokove nego i šuškave vrećice čipsa, vakumirane ‘cigla’-kave ili mekane tanke aluminijške poklopčice za jogurte, višeslojne su plastične folije od polipropilena, poliestera, poliamida, papira ili aluminijške folije.
Najveći je hrvatski proizvođač savitljive ambalaže Aluflexpack, čije je sjedište u Murvici kraj Zadra. Posluje od 2001., a sljednik je tvrtke Folijaplast. Na godinu isporučuje 15.000 tona savitljive ambalaže, od čega je 10.000 tona aluminijške ambalaže koja uključuje poklopce za jogurte, mekane posudice za paštetu te poklopce i mekane posudice za hranu za kućne ljubimce.
- Na području savitljive aluminijške ambalaže na domaćem tržištu držimo 90 posto, a na području plastične savitljive ambalaže između 65 i 70 posto tržišta. Kad je riječ o sirovini, 80 posto potreba za aluminijem namirujemo s domaćeg, a 20 posto s europskog tržišta – istaknuo je predsjednik Uprave Aluflexpacka Alexander Oborny.
AFP ima proizvodne pogone na dvije lokacije, u Zadru i Umagu, a zapošljava ukupno 450 radnika. Proizvodni pogon u Zadru pretežno je orijentiran na proizvodnju ambalaže namijenjene mlje-karskoj i farmaceutskoj industriji; u njemu se upotrebljava tehnika UV i fleksotiska. U proizvodnom pogonu u Umagu za preradu aluminijške folije i savitljivih filmova rabi se tehnika dubokog tiska. Pogon je orijentiran na proizvodnju za prehrambenu, konditorsku, mesnu industriju i industriju pića.
Aluflexpack je jedan od većih dioničara u Tvor-nici oplemenjenih folija (TOF) iz Drniša; prije tri je godine preuzeo tvornicu oplemenjenih aluminijskih traka Omial iz Omiša, a prošle je godine s drugim članicama konzorcija na natječaju dobio 80,2 posto udjela u vlasništvu šibenske Tvrnice lakih metala.
- Tako smo se osnažili vlastitom sirovinskom bazom za izradu savitljive aluminijške ambalaže, a povećali smo i program aluminijskih posudica i poklopaca – istaknuo je Oborny.
Iako se, zato što je aluminij relativno skupa si-rovina, traže jeftinije varijante, Oborny tvrdi da ga drugi materijali još ne mogu istisnuti.
Velič dio asortimana talijanske konditorske tvornice Ferrero zamotan je u hrvatsku aluminijsku foliju.
- Aluminijski program koji isporučujemo tvornici Ferrero polovina je našeg izvoza. Ukupno izvozimo 70 posto svojeg asortimana, što na zapadno, što na istočno europsko tržište. Na domaćem tržištu plasiramo 30 posto proizvodnje, i to gotovo svim velikim tvorničkim sustavima – istaknuo je Oborny.
No unatoč tomu što je Aluflexpack prošle godine imao prihod od otprilike 64 milijuna eura, još ne posluje na pozitivnoj nuli. Većinski je vlasnik tvrtke Hypo Alpe-Adria Consultants, koji bi, prema jednoj priči iz branše, u dogledno vrijeme mogao čistiti svoj vlasnički portfelj i ponuditi Aluflexpack tržištu. Iako glasine treba uzeti s rezervom, sigurno bi takva potencijalna prilika za akviziciju mogla biti zanimljiva i njegovu najvećem konkurentu, tvrtki Rotoplast iz Svete Nedelje, koju je kao obrt pokrenuo Mate Budimić početkom 70-ih godina. Iako Marinko Buzuk, izvršni direktor Rotoplast grupe, niječ takav razvoj situacije s objašnjenjem da bi bila riječ o prevelikom financijskom izdatku, praksa u tom sektoru pokazala je da u taj specifični posao rijetko ulazi onaj tko nema dovoljno znanja, iskustva i potrebne tehnologije, pogotovo jer cijena mehanizacije doseže milijunske iznose.
