Split i Rijeka – dobra iskustva

Studenti koji su studij počeli kao prva generacija bolonjskog procesa ovih dana skupljaju posljednje bodove za upis u četvrtu godinu studija i prevalili su tri četvrtine puta do diplome. Generacija je to koju su mnogi proglašavali izgubljenom, nazivajući ih bolonjskim mačićima. Ipak, iz razgovora sa studentima koji studiraju prema ‘bolonji’ ostaje dojam da ta generacija nije ni dobila ni izgubila mnogo i da su velike akademske rasprave o bolonjskom procesu prohijale mimo njih ostavljajući ih neuznemirene.

Gotovo cijela posljednja generacija programa prije ‘bolonje’ odslušala je svoja zadnja predavanja u lipnju i s početkom predavanja koja će na nekim fakultetima startati već za nekoliko dana u predavaonicama diljem zemlje sjedit će mahom ‘bolonji’. Ali što se za te nove studente uistinu promijenilo?

Odgovor na to pitanje ovisi o fakultetu koji student pohađa, pa se čini da u Hrvatskoj postoji cijeli raspon – od studenata koji posljedice bolonjskog procesa uistinu osjećaju pa do onih za koje se ništa nije promijenilo.

Opće je prihvaćeno stajalište među studentima da je u provedbi bolonjskog procesa najdaje otišao zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva, a ono se potvrđuje i iz razgovora sa studentima. Goran Saraden, student treće godine FER-a, možda može o jednom i drugom sustavu najpouzdanije suditi jer je studirao prema ‘starom sustavu’, a danas je ‘bolonjac’.

• Stari način studiranja bio je teži, jer iako ‘bolonja’ zahtijeva da svaki dan radi i uči, mnogo više svojih obaveza može riješiti kroz godinu. I na jedan i na drugi način moraš učiti, to je jasno, ali ovako je rad raspoređen kroz cijelu godinu, i ako stalno pomalo radiš, možeš nekako lakše namaknuti bodove potrebne za prolaz u višu godinu – objašnjava Saraden.

Ipak, dodaje da je FER-a u uvodenju ‘bolonje’ daleko odmakao drugim fakultetima i da jedino Prirodoslovno-matematički fakultet na sličan način provodi taj obrazovni sustav. Male studijske grupe, polaganje ispita kroz kontinuirani rad tijekom godine i rasterećenje od suvišnoga građiva uistinu je za brojne studente ostalo samo priča. U stvarnosti mnogi od njih, osim prema uvodenju ECTS bodova kao skupljanja uvjeta za prijelaz u višu godinu i prema stalnim pričama o prednostima i nedostacima ‘bolonje’, stvarne učinke procesa nisu jako osjetili.

• Jedina razlika u načinu na koji mi studiramo naspram generacija prije nas je u tomu što skupljamo ECTS bodove te što profesori gotovo svako predavanje počinju govoreći o prednostima i nedostacima ‘bolonje’. I dalje dolazak na predavanja nije obavezan, jer fakultet nema dovoljno predavaonica i profesora. Ako nas počnu tjerati da dolazimo, sjetit ćemo po podu velikih dvorana, jer male studijske grupe jednostavno nije moguće napraviti – objašnjava student druge godine Pravnog fakulteta u Zagrebu.

S obzirom na to da su i na mnogim drugim fakultetima predavanja još uvijek više stvar izbora nego obaveze, brojni ‘bolonjci’ još uvijek uspijevaju raditi studentske poslove, kao što je to bilo i ranije. Nije riječ, kažu studenti, o tome da profesori ne žele igrati prema pravilima ‘bolonje’, nego za to jednostavno nemaju uvjete.

Boljka je to koja muči mnoge fakultete, jer pozitivne efekte koje uvođenje bolonjskog procesa donosi u pravilu je nemoguće postići bez izuzetnih ulaganja u prostor i dodatno zapošljavanje profesora. Svjesni su toga i studenti, koji cijelu veliku priču u vezi s bolonjskim procesom primaju hladnokrvno jer unatoč najavama dramatičnih promjena, ni nakon tri godine velikih preokreta nije bilo.

• Imamo međurokove, za koje pretpostavljamo da će biti ukinuti kad se stvari uhodaju do kraja. Mnogo možemo riješiti preko kolokvija i seminara, ali naše ‘male’ studijske grupe su od što do 150 studenata. Zapravo, koliko sam ja shvatila iz razgovora sa starijim studentima, većina stvari je ista – kaže studentica treće godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Helena Bashota.

Promjene u rasporedu predavanja i to što će joj ove godine predavanja početi gotovo mjesec dana ranije nego prethodnih godina ona kao i većina studenata ne doživljava kao važne. Zbog prevladavajućeg mišljenja da ne mogu utjecati na to kad će početi predavanja, studenti se jednostavno prilagodavaju.

• Nama će predavanja vjerojatno početi tek sredinom listopada, što je malo neobično, ali to je do fakulteta. Zapravo, to baš i ne utječe na moje studiranje – kaže Tajana Marušić, studentica treće godine Ekonomskog fakulteta u Rijeci.

Njezino iskustvo s ‘bolonjom’ je pozitivno, jer je jedna od sretnih studenata koji uistinu studiraju u malim studijskim grupama od 30-ak studenata. Slično iskustvo ima i Zlatka Radošević, također pripadnica prve generacije ‘bolonje’ i studentica Ekonomskog fakulteta u Splitu.

• Koliko god je to moguće naši profesori provode ‘bolonju’, grupe su male, konstantno se zapošljavaju novi asistenti, provode se ankete i ocjenjuje kvaliteta nastave pojedinih profesora – objašnjava Zlatka.

Iskustvo prve bolonjske generacije definitivno nije jedinstveno, među onima koji će sljedeće godine diplomirati bit će i izuzetno zadovoljnih i dosta nezadovoljnih studenata. Ipak, za većinu njih očekivanih, dramatičnih zaokreta u protekle tri godine nije bilo, već samo nekoliko malih pomaka. Rokova za polaganje ispita je nešto manje, prilika da se ispit položi za vrijeme traje nja studijske godine nešto više nego što ih je bilo za one koji su studirali prije. Na većini fakulteta ispitne literature i predmeta ima koliko i prije ‘bolonje’, iako su predmeti pretvoreni u jednosemestralne i nose drugo ime, a gužve na najpopularnijim fakultetima u većini slučajeva nije nestalo.

U konačnici, bolonjski se proces lagano kotrlja, iako na nekim fakultetima brže i uspješnije nego na drugima. Među studentima on još uvijek izaziva dosta rasprava, pogotovo među onima kojima njegovo provođenje nije donijelo pozitivne promjene.