Solarni sustav za zagrijavanje vode, pravilno postavljen i s ispravnim proračunom, isplati se već za tri godine u mjestima uz more odnosno za pet godina u kontinentalnom dijelu.
Države poput Njemačke, Austrije, Francuske, Španjolske, Italije, Švedske i Danske povlasticama potiču građane na ugradnju solarnih sustava. Za razliku od europskih država hrvatski građani ‘poticaje’ od države dobivaju u obliku sve češće poskupljenja. I nije čudno što te razvijene zemlje nastoje uza što manje troška podmiriti sve veće potrebe za energijom, jer iskorištavanje sunčeve energije najveći je prirodni energetski potencijal; samo za ilustraciju te tvrdnje dovoljno je reći da sunce u 20 minuta isijava toliko energije u smjeru Zemlje koliko cijelo čovječanstvo potroši u godinu dana. Riječ je o nizu prednosti koje pruža taj izvor jer je – neiscrpan, solarna postrojenja ne onečišćavaju okoliš, ne emitiraju stakleničke plinove, sama sebe isplaćuju i, što je u suvremenom svijetu veoma važno, sunčevu energiju ne treba uvoziti, pa se može biti energetski neovisan, čemu teži većina svjetskih država. Uzimajući u obzir sve to, dolazi se do jednostavne računice: što više građana koristi sunčevu energiju, država će biti manje ovisna o konvencionalnim energijama (nafta, plin, loživo ulje), koje treba uvoziti.
