Spremniji za budući ‘pravi’ posao

Za čišćenje plovila studenti mogu zaraditi između 150 i 250 kuna, ovisno o dužini plovila, dok zarada kod bilo kojeg drugog posla ne prelazi 30 kuna po satu.

Bez obzira na to što je vrijeme godišnjih odmora i ljetne dokolice, dalmatinski se studenti ne ljepe raditi i po najvećim vrućinama. Da je sve popularnije raditi u sezoni, potvrđuje i porast ‘vlasnika’ studentskih iskaznica za 2.500 novih članova Student servisa u Splitu. U razdoblju od prvog lipnja pa sve do kraja rujna Služba splitskog Student servisa izdat će oko 30.000 ugovora studentima Sveučilišta u Splitu za povremeni rad tijekom ljeta, tvrde u Upravi, a trenutačno je oko 11.000 studenata u aktivnom članstvu. Tako se budući akademski građani najčešće zapošljavaju kao konobari, skladištari, hostese, čistači u uređajima, spisitelji na plažama, slagači pozornica, štandova i šatora te kao čistači brodova i jahti. Potonje je zanimanje izuzetno naporno i iscrpljujuće, jer je riječ o poslu koji se radi na suncu i zahtijeva veliki fizički angažman.

Mnogi od studenata priželjkuju da tijekom sezone čiste brodove i jahte, prije svega što je taj posao jako dobro plaćen – objašnjava Ivana Jurić, apsolutnica na Ekonomskom fakultetu u Splitu, koja se ipak radije odlučuje za administrativni povremeni rad jer tako može uskladiti studentske i poslovne obveze tijekom cijele godine.

Naime, za čišćenje plovila studenti mogu zaraditi između 150 i 250 kuna, ovisno o dužini plovila, dok zarada kod bilo kojeg drugog posla ne prelazi 30 kuna po satu. No, upravo zbog prejaka sunca, rad se na brodu dijeli na muške i ženske poslove. Djevojke su uglavnom zadužene za čišćenje i uređenje interijera plovila, dok pranje i sređivanje vanjskog dijela broda pripada dečkima, koji na čišćenju rade u parovima.

S druge strane, studenti koje smo zatekli na ulazu u Studentski centar kažu da im sezonski rad ne predstavlja samo zaradu, već je često riječ o spajanju ugodnog s korisnim.

Dolazim iz Dalmatinske zagore i nakon ispitnih rokova drago mi je ostati malo i na moru. Zato već pet godina odlazim raditi kao konobar po Hvaru, Braču ili Korčuli, jer sam na taj način jednim udarcem ubio dvije muhe – zaradim nešto novca i dobro se provedem na otoku – priča Ante Sunara, student četvrte godine Strojarstva u Splitu.

Prema podacima koje smo dobili iz splitske Službe Student servisa, studenti na godinu u prosjeku zarade i do 25.000 kuna, a odnedavno je najniža cijena sata studenata splitskog Sveučilišta izjednačena sa zagrebačkim studentima i iznosi 18 kuna. Student servis u Splitu ne pokriva samo dalmatinsku regiju, već čitavo područje države, pa je čak došao do brojke od 8.500 tvrtki s kojima surađuje.

Prije dvije godine radili s dvije tisuće tvrtki manje, ali danas smo u poslovnim odnosima s tvrtkama iz Zagreba, Dubrovnika, Zadra, Šibenika, Paga, Korčule, svih srednjodalmatinskih otoka, preko Motovuna i sve do Bjelevara – ističu iz Uprave Servisa.

Među djevojkama splitskog Sveučilišta, pak, pronomi se glas da je pravi zgoditak dobiti povremeno zaposlenje u dm drogeriji.

Nije riječ samo o tome da je to dobro plaćen posao, već su uvjeti rada jako dobri. Primjerice, kad god zbog vježbi ili predavanja moram ći na fakultet, nadređeni mi u dm-u dopuste izostanak te da radno vrijeme prilagodim vlastitim obvezama. Imaju razumijevanja za studente i vrlo se pazi na to da djevojke ne prenose preteške stvari – kaže Milica Manojlović, apsolvencija biologije i kemije na splitskom PMF-u, koja se uz pomoć rada preko Student servisa financijski pomaže već četiri godine.

Ta se mlada Dubrovkinja okušala u različitim povremenim i privremenim poslovima; od blagajnice, konobarice, prodavačice, spremačice pa sve do ovoljetnog posla u jednoj kockarnici u gradu Hvaru.

Moj je zadatak obrada uplata i isplata na aparatima. Radi se noću, ali svejedno se stignem za dana okupati u moru, osunčati i zabaviti – kaže Manojlović, čije iskustvo dijeli i njen fakultetska kolegica Lara Družišić.

Svašta sam radila tijekom studija da bih si olakšala studentski život i slažem se s kolegicom kad kaže da nije sve ni u svoti novca koji sjedne na račun – govori apsolvencija Družišić.

Studentice kao najvažnije vide upravo njihov odnos i stav prema radu i novcu koje su stekle tijekom spomenutih zaposlenja.

Mislim da mi je posao dao širinu gledanja na život i na posao. Nemam predrađe prema pojedinim profesijama niti me sram raditi jedan posao. Diploma će mi donijeti titulu koja je na višem obrazovnom stupnju od dosadašnjih zanimanja kojima sam se bavila, ali na jednak način pristupam pozivu profesorice kao što to činim kad radim kao blagajnica ili konobarica – tumači Manojlović.

Moje me iskustvo rada tijekom studija nije novčano obogatilo, to je jasno, ali sam kroz rad sazreo. Rad s ljudima i komunikacija pridonose osobnoj općoj kulturi, a mijenjanje poslova naučilo me da nema toga što ne bih mogao svladati i na neki mi je način ulilo sigurnost da nikada neću ostati gladan, makar ne radio u svojoj struci za koju se školujem – zaključuje student Sunara.

Entuzijastična splitska studentarija poletna je i dok čeka na isplatu honorara, čija procedura zna potrajati i do desetak dana. No, nadaju se da će se to promijeniti, vjerujući u pomlađenu strukturu Uprave Student servisa, koja je bila suglasna i s osnivanjem trogirskog Student servisa, a s ciljem da studenti iz Trogira ne odlaze po honorare i ne obavljaju administrativnu proceduru u splitskom servisu, već u svome mjestu.

Lijepo je vidjeti vrijedna mlada čovjeka koji s guštom radi svoj posao. Imao sam dosta pomoćnika i djelatnika proteklih godina, međutim, studentarija mi se pokazala kao najbolja radna snaga. Vole raditi, brzo uče i ama baš im ništa nije teško – priča vlasnik restorana u Makarskoj.