Piše: Hrvoje Mateljić

Dva vodeća tržišta za proizvode hrvatskih tvrtki, njemačko i talijansko, u drugom su tromjesečju zabilježila pad ekonomske aktivnosti i tako se našla na korak do recesije. Austrija je također vrlo blizu te granice jer je od ožujka do lipnja ostvarila ekonomski rast od samo 0,4 posto.

Usporavanje gospodarske aktivnosti i visoka inflacija u zemljama koje su najvažnija hrvatska izvozna tržišta loša su vijest za izvoznike.

Ekonomski politika godinama tretira izvoz kao nestratešku iako dobrodošlu djelatnost, pa ne čudi da su najuspješniji poduzetnici oni koji su se orijentirali na domaće i eventualno susjedna tržišta. Posljedica je ogroman vanjskotrgovinski deficit i sve manji broj izvoznika. Ta bi grupa sada mogla biti dodatno smanjena otežanim uvjetima poslovanja na najvažnijim stranim tržištima. Problem je što se sada s identičnim problemima izvoznici suočavaju i na razvijenim tržištima Europske unije i na tržištima najvećih regionalnih uvoznika hrvatskih proizvoda, Bosne i Hercegovine i Srbije. Razlike između te dvije skupine država ipak postoje. Članice Europske unije uglavnom su sučeljene s padom ili gotovo zanemarivim rastom bruto domaćeg proizvoda te, za njihove povijesne podatke, visokim stopama inflacije. S druge strane, hrvatski istočni susjedi uglavnom još uvijek ostvaruju prema zapadnim kriterijima prijednosti stope rasta, no i one se polako, ali sigurno smanjuju.

Iako veliki dio izvoznika s inozemnim partnerima ima višemjesečne ugovore o prodaji svojih proizvoda, posljedice usporavanja i više inflacije počele su se osjećati već u prvom mjesecima ove godine. Komercijalni direktor jedne tvrtke koja proizvodi i izvozi parket kaže da su se u posljednjih šest mjeseci narudžbe sa zapadnoeuropskih tržišta malo smanjile i postale rjeđe. Veliki trgovci lanci još uvijek naručuju robu jer imaju skladišta u kojima ona može čekati do prodaje. Neke su druge industrijske grane, posebno građevinarstvo, međutim, naglo smanjile kupnju parketa. Ekonomsko usporavanje i inflacija posebno su pogodili građevinske investitore, koji su već ranije nastradali zbog kraha tržišta nekretnina. Pogoršani makroekonomski uvjeti dodatno su otežali prodaju novosagrađenih stanova i poslovnih prostora pa se zaustavila i gradnja već započetih zgrada. U takvim su uvjetima jedna od kolateralnih žrtava proizvođači kvalitetnog parketa.

Sektor u kojem izvoznik posluje ima važan utjecaj na efekte koje će inflacija i usporavanje gospodarstva imati na njegovo izvozno poslovanje. Primjerice, jedna od najvećih izvoznih stavki hrvatskog gospodarstva su naftni derivati, prije svega izvoz motornih goriva i ostalih derivata u Bosnu i Hercegovinu. S rastom cijena nafte na svjetskom tržištu rastu i Inine izvozne cijene, pa tako i vrijednost njenog, ali i ukupnoga hrvatskog izvoza u BiH.

Bosna i Hercegovina drugo je po veličini tržište za proizvode hrvatskih proizvođača. U prvih šest mjeseci izvoz u BiH bio je vrijedan oko pet milijardi kuna, što je 19 posto više nego u istom razdoblju lani. Tržište BiH tradicionalno je izvozno tržište za hrvatske proizvođače, međutim, u zadnje vrijeme u BiH sve teže uspješno poslovati. Problemi su poznati. U ekonomskom smislu je BiH de facto podijeljena na dvije različite cjeline, Federaciju BiH i Republiku Srpsku, što u praksi znači gotovo dvostruke troškove tržišnog nastupa. Iako je to stvarnost još od Daytonskog sporazuma, sada je ta podjela postala veliki teret za razvoj bosansko-hercegovačke ekonomije.

Unutar Federacije BiH također postoji podjela (uglavnom prema nacionalno-zemljopisnom kriteriju) koje potencijalni izvoznici na to tržište moraju biti svjesni. Politički problemi samo potenciraju probleme BiH kao tranzicijske ekonomije. Jedan od njih je neplaćanje, koje je sve raširenija pojava i predstavlja posebno veliki izazov za izvoznike u tu zemlju. Neplaćanje bi bilo još raširenije da u posljednje vrijeme nije došlo do povećanog zaduživanja stanovništva i države kroz sve pristupačnije i dostupnije kredite. Tako je u prosincu prošle godine godišnja stopa rasta plasmana banaka bila skoro 30 posto. U takvim se uvjetima i država ‘opustila’, pa je rashodna strana proračuna Federacije BiH u 2008. povećana 10 posto u odnosu na prošlogodišnju. Međunarodni stručnjaci su takvu razinu državne potrošnje (uglavnom za socijalne potpore ratnim invalidima i braniteljima) kritizirali kao neprovedivu.

Povećana potrošnja rezultirala i relativno visokim rastom, većim od šest posto u prošloj godini, ali upravo će potrošnja biti prva žrtva povećanja cijena energenata i prehrambenih proizvoda. Ivica Krešić, direktor u Odjelu za financijsko savjetovanje u međunarodnoj konzultantskoj tvrtki Deloitte, smatra da će se posljedice globalnoga cjenovnog šoka u vidu naglog povećanja cijena hrane i energije sigurno reflektirati i u stopama inflacije u cijeloj regiji u 2008. godini, ali da posljednje indikacije govore da se trend rasta cijena u oba ta sektora u posljednjih nekoliko mjeseci obrnuo. Generalno procjenjuje da su perspektive razvoja BiH (kao i Srbije) i dalje pozitivne.

Srbija u prilog idu i mnoge najavljene privatne i državne investicije (Fiat, gradnja autocesta), a i BiH ima mogućnosti znatno povećati strane investicije kroz ulaganja u telekomunikacijski sektor, energetiku i infrastrukturu. I Srbija i BiH trebale bi proći relativno neokrznute kroz gospodarsko usporavanje koje pogada razvijene zemlje – čimbenici na kojima se temeljio rast u obje zemlje posljednjih godina ostaju nepromijenjeni i za očekivati je nastavak prosječnih stopa gospodarskog rasta većeg od pet posto u obje zemlje u sljedećem desetljeću – smatra Krešić i dodaje da obje zemlje ostaju među najvažnijim hrvatskim trgovinskim partnerima i među rijetkim zemljama s kojima Hrvatska ostvaruje znatan suficit u robnoj razmjeni.

Posljednjih mjeseci primjetan je, međutim, trend pada hrvatskog suficita u robnoj razmjeni sa Srbijom, i to uglavnom zbog smanjenja potražnje za hrvatskim proizvodima. Iako se o tome nevoljko priča, vjerojatno je riječ o tihom bojkotu hrvatskih proizvoda od strane dijela populacije nakon političkih turbulencija vezanih uz proglašenje nezavisnosti Kosova. Kratkoročno bi se taj trend mogao nastaviti, ali s izborom nove proeuropske vlade u Srbiji i približavanjem Srbije EU trend će vjerojatno jenjati u idućim godinama.

U prvih je šest mjeseci hrvatski izvoz u Srbiju bio vrijedan 1,8 milijardi kuna, oko pet posto više nego u istom razdoblju 2007. godine. Suficit u robnoj razmjeni se ipak povećao sa 791 u lanjskom prvom polugodištu na 827 milijuna kuna u prvih šest mjeseci 2008. godine.

Za razliku od Jugoistočne Europe, na tržištu EU izvoznici se suočavaju sa stagnacijom, odnosno usporavanjem ekonomskog rasta kao glavnim izazovom. Dobar primjer je Italija, najveće hrvatsko izvozno tržište, na koje je u prvih šest mjeseci izvezeno proizvoda u vrijednosti 6,1 milijardu kuna, čak sedam posto manje nego u istom razdoblju prošle godine.

U drugom tromjesečju talijanski BDP smanjen je 0,3 posto, a suđeci prema očekivanjima sličan pad će se dogoditi i u trećem kvartalu, pa bi tada Italija i službeno bila u recesiji. U srpnju je indeks optimizma potrošača instituta ISAE pao na najnižu razinu od 1993. godine i bio je 95,8 bodova. U studenome 1993. bio je 95,4 bodova, a tada je Italija već bila u recesiji izazvanoj ispadanjem iz europskoga monetarnog sustava. I indeks optimizma proizvođača također je u srpnju smanjen u odnosu na lipanj, što odražava raspoloženje u proizvodnom sektoru, koji bilježi pad proizvodnje zadnjih pet uzastopnih mjeseci. Promet u maloprodaji pada već 17 mjeseci za redom. Sve to pokazuje na dubinu ekonomskih problema u kojima se našla treća po veličini ekonomija europske unije (Italija stvara 13 posto ukupnog bruto domaćeg proizvoda Europske unije).

Najnovije usporavanje i tmurne prognoze stručnjaci pripisuju strukturnim problemima talijanskoga gospodarstva, političkim nestabilnostima koje su formalno riješene pobjedom Silvija Berlusconija na izborima ovog proljeća te prelijevanjem efekata svjetske kreditne krize i inflacije. Talijanska Vlada najavila je program rezanja javnih troškova ‘težak’ 36 milijardi eura s ciljem uravnoteženja proračuna do 2011., ali zbog planiranih smanjenja plaća lokalnih službenika našla se na meti kritika pa je čak u parlamentu glasovano o povjerenju, što je na kraju ipak dobro završilo za premijera Berlusconija. Uspješno li program, Italija bi se za nekoliko godina mogla vratiti u zadane okvire eurozone, koji propisuju da vanjski dug ne smije biti veći od 60 posto BDP-a. Talijanski vanjski dug trenutačno je čak 105 posto bruto domaćeg proizvoda.

Kao i talijanska, i njemačka Vlada na čelu s Angelom Merkel suočava se s problemom pada ekonomske aktivnosti. U drugom tromjesečju bruto domaći proizvod smanjen je pola posto, ali Njemačku muči i povećana inflacija, koja je u srpnju bila 3,3 posto. Uglavnom je to posljedica rasta cijena energije, pri čemu su zemlje s eurom kao valutom još i dobro prošle. Analitičari udruge Hrvatski izvoznici objašnjavaju da, za razliku od SAD-a, inflacija u EU tek s velikim zakašnjenjem pokazuje znakove povećanja. Razlog zašto inflacija u EU-1 nije odmah pratila inflaciju u Americi jest porast cijene nafte, koja je brže rasla u dolarskim terminima, a manje u eurima, budući da je dolar slabio prema euru. Tako se inflacija u eurozoni i EU25 kretala oko dva posto, ali je u posljednjih nekoliko mjeseci porasla na tri posto, a u prvom kvartalu 2008. i prema četiri posto.

Nastavak rasta u EU i visoke cijene nafte nastaviti će pritiskati proizvođačke cijene, koje onda svojim rastom mogu preliti povećanje na potrošačke cijene – smatraju u HIZ-u.

U Njemačkoj je taj pritisak već mjerljiv: u srpnju su proizvođačke cijene bile 8,9 posto više, što je najveći porast zabilježen u posljednjih 27 godina. Unatoč tome, indeks očekivanja investitora i ekonomskih analitičara instituta ZEW u kolovozu je neočekivano porastao na 55,5 bodova i to prije svega zbog najnovijeg pada cijena nafte. Indeks je još uvijek u negativnom području, što ukazuje na sumorno raspoloženje kad je u pitanju ekonomska situacija sljedećih šest mjeseci. Indeks poslovnih očekivanja njemačkih poduzeća Ifo u srpnju je pao na najnižu razinu u pet godina. Izvoznici su među najvećim žrtvama njemačkih ekonomskih problema. Ekonomisti su, primjerice, usporavanje austrijskoga gospodarstva u velikom dijelu pripisali njemačkim ekonomskim problemima jer trećina austrijskog izvoza otpada na Njemačku. Time je prekinuto razdoblje austrijskoga četverogodišnjeg ekonomskog buma. U srpnju je rast austrijskog BDP-a bio samo 0,4 posto, što je 0,2 postotna boda manje nego u lipnju. Inflacija je bila 3,8 posto, tek nešto niža od 3,9 posto iz lipnja, što je bio 15-godišnji inflacijski rekord.

Kad je početkom 2007. godine Vlada pokrenula projekt izvozne ofenzive, postavljeno je 29 ciljeva za poboljšanje izvoznih rezultata Hrvatske. Izjava tadašnjeg ministra gospodarstva Branka Vukelića da je nakon samo šest mjeseci ispunjeno 85 posto ciljeva srozalo je kredibilitet tog ionako klimavog projekta. Izvoznici su, naime, vidjeli malo tih koristi, a kamoli veliki napredak kakav se navodno dogodio. Da je riječ o korisnom projektu, do sada bi za Vladu bio spreman prijedlog mjera za pomoć izvoznicima u ovoj izvoznoj krizi. Bez sposobnosti prilagodbe na nove situacije (jedan od kriterija inteligencije), projekt bi trebali ili ugasiti ili ozbiljno reorganizirati. To se, međutim, vjerojatno neće dogoditi, već će se birokratski nastaviti ispunjavati ciljeve postavljene u vrijeme zdravog rasta svjetske ekonomije. Izvoznici će se i u ovoj kriznoj situaciji morati snaći sami.