Prodaš dva autobusa na tjedan i najveći si u Hrvatskoj

Vozni park autobusa u Hrvatskoj nije u zavidnom stanju, po cestama se još uvijek vozi velik broj trošnih autobusa koji su davno trebali otići u mirovinu. Stanje se ipak svake godine poboljšava i na domaćim se cestama sve više voze moderni autobusi renomiranih proizvođača. S obzirom na to da domaćih proizvođača autobusa nema, uvoznici se bore za tržište vrijedno oko 50 milijuna eura. Prvo mjesto u 2008. godini uvjerljivo zauzima MAN Importer Hrvatska, tvrtka kćer Auto Hrvatske s tri brenda autobusa, MAN, Neoplan i Marbus. Drugi je igrač na tržištu Euroline s Mercedesovim autobusima, a treće mjesto zauzima MB Zagreb, uvoznik Setra autobusa. Na tržištu postoji i velik broj malih uvoznika koji prodaju manji broj autobusa.

U posljednjih par godina MAN Importer uvjerljivo drži prvo mjesto, a ostala se dvojica izmješta na drugom i trećem mjestu. Ipak svake godine na tržištu pojavljuju novi izazivači koji žele poremetiti već ustaljenu hijerarhiju i zauzeti što veći dio kolača. Proteklih su godina manji uvoznici pokušavali osvojiti tržište turskim autobusima, s kojima su uspjeli zauzeti manje udjela na tržištu, dok se ove godine tvrtka Euro Bus pokušava probiti kineskim autobusima.

Tvrtku Euro Bus osnovao je Alan Heigl 2004. godine, posao je započeo uvozom rabljenih autobusa, a ove je godine postao jedini uvoznik King Long autobusa za Hrvatsku. Prednost kineskih autobusa pred ostalim europskim markama je u cijeni, jer najskuplja turistička izvedba tog autobusa sa svom dodatnom opremom ne prelazi 170 tisuća eura, a ta cijena ne pokriva ni osnovne modele europskih proizvođača. Koliko Euro Bus misli ozbiljno uzdrmati tržište s kineskim autobusima govori i činjenica da već imaju dva parskočio početnim problemima, a kao prednost ističe da u Italiji vozi stotinjak King Long autobusa i od talijanskih se uvoznika mogu brzo nabaviti dijelovi kojih nema u Hrvatskoj, tako da ne postoji strah od dugotrajnog čekanja na popravak autobusa. Njegova je prednost i to što je prije ulaska u posao uvoznika autobusa vozio autobus te iz iskustva zna s kakvim se problemima autobusni prijevoznici susreću. Osim uvoza autobusa za privatne prijevoznike, u Euro Busu planiraju u Hrvatsku uvesti i drugu vrstu autobusa.

• Na jesen ćemo dovesti niskopodni gradski autobus i dat ćemo ga na probu svim većim gradovima u Hrvatskoj. Upravo 100 takvih autobusa vozi u Budimpešti – objasnio je svoje planove Alan Heigl.

Kad bi se uspjeli probiti na tržište gradskih autobusa, postali bi uistinu velik igrač u Hrvatskoj, jer su gradski prijevoznici najveći naručitelji autobusa u Hrvatskoj. Kada se odluče na kupnju, ne naručuju manje od deset autobusa, a samo bi jedna takva narudžba Euro Bus lansirala među pet najuspješnijih uvoznika, a zbog povoljnih bi cijena mogli pomrsiti račune i prvoj trojci.

Dok se King Long autobusi nalaze među najjeftinijim autobusima na tržištu, na suprotnom se kraju nalaze autobusi Setra, koje od 1996. godine na hrvatskom tržištu zastupa tvrtka MB Zagreb. I ta je tvrtka kao i Euro Bus počela kao uvoznik rabljenih autobusa, ali se vremenom orijentirala na posao s novima vozilima i danas po prodaji autobusa u Hrvatskoj drži treće mjesto s 26 prodanih autobusa. – Autobusi se dijele na prigradske, turističke i gradske autobuse, odnosno niskopodne autobuse. Mi smo najjači u segmentu turističkih autobusa, tu smo lider na tržištu – objasnio je direktor MB Zagreba Miroslav Bubanić. Ta tvrtka ne prodaje flote autobusa, koje naručuju gradski prijevoznici, već je više orijentirana na prodaju pojedinačnih autobusa. Kada je riječ o cjenama, one nisu niske i za prigradske Setrine autobuse potrebno je izdvojiti od 215 do 450 tisuća eura. Svaki se autobus radi po narudžbi, a da bi stigao do naručitelja potrebno je između 90 i 100 dana. Okrenuti su poslovanju s dugogodišnjim partnerima, među kojima su Autotrans Rijeka, APP Požega, Samoborček, Čazmatrans…

• Naši kupci znaju da kupuju najskuplji proizvod koji ima kvalitetu i tradiciju. Naša je prednost i u tomu što naši autobusi dugo drže vrijednost, ali u posljednje vrijeme kod kupnje sve više gleda i na ekonomičnost vozila. Na tržištu smo uspješni jer smo fleksibilni i brzi, s našim smo kupcima 24 sata i nikada ih ne ostavljamo na cjeđilu. Naša je prednost i u tomu što bavimo jedino autobusima – kaže Bubanić. Kako bi kupcima što više izašli u susret, imaju pet servisa raspoređenih po cijeloj Hrvatskoj, četiri su u vlasništvu njihovih partnera, a zagrebački servis vodi MB Zagreb.

Za razliku od MB Zagreba koji prodaje najviše turističkih i prigradskih autobusa, MAN Importer Hrvatska velik broj autobusa prodaje gradskim prijevoznicima, među kojima je najveći zagrebački ZET. Ta je tvrtka uvjerljivi lider na tržištu i sa svoja tri brenda, MAN, Neoplan i Marbus drži 32 posto tržišta i u tekućoj godini prodala 58 autobusa, odnosno u prosjeku po dva tjedna. Uvoznik za MAN-ove autobuse postala još 1996. godine, a za Neoplan 2004. S obzirom da ima najveći udio na tržištu pa stoga i najviše autobusa na cestama, imaju i najviše servisa, njih deset, a u tijeku je gradnja prodajno-servisnog kompleksa u Hrvatskom Leskovcu pored Zagreba, a u planu je i širenje prodajne mreže na Varaždin i Istru. U MAN Importeru ističu da se ne boje kineske konkurencije.

• Svaki proizvod ima svoju ciljanu skupinu kupaca, međutim, u kojoj mjeri će uspjjeti u prodaji svojih autobusa najviše ovisi o tome kako će uspjjeti ispuniti i ostale kriterije koje kupci stavljaju pred uvoznika vozila, a prvenstveno se odnose na postprodajnu podršku, pokrivenost servisom mrežom i dostupnost rezervnih dijelova – objašnjava voditelj prodaje autobusa u MAN Importeru Zvonko Gabud. Drugi najveći igrač na tržištu je Euroline, zastupnik Mercedesa za Hrvatsku, koji je u tekućoj godini zasjedio na drugo mjesto s 28 prodanih autobusa, što čini 15,6 posto tržišta. Godišnja prodaja novih Mercedesovih autobusa u Hrvatskoj se kreće od 35 do 45 autobusa godišnje, ali te brojke kao i kod MAN Importera ovise o javnim natječajima i većim kupcima, zagrebačkom ZET-u, riječkom Autotroleju i splitskom Prometu.

• Najveći problemi s kojima se susreću distributeri autobusa jesu zakonska regulativa koja često kaska za propisima u Europskoj uniji, primjerice hoće li se i kada na tržište uvesti digitalni tajograf, zatim homologacija autobusa, gdje su veći zahtjevi nego u EU, a pregled vozila je moguće samo na jednome mjestu, u Velikoj Gorici, a tu je i Zakon o prijevozu školske djece koji se ne poštujem nego u EU.