Sport i biznis

Za razliku od građevinskog pijeska, čija je cijena od 50 do 60 kuna, pročišćeni pijesak za sportske terene stoji od 180 do 400 kuna po prostornome metru. Na isporuci pijeska za jedan odbojkaški teren zarađuje se od 75 do 350 tisuća kuna.

Odbojka na pijesku afirmirala se kao jedan od najatraktivnijih olimpijskih sportova, pa je čak i američki predsjednik Georg Bush tijekom boravka na Olimpijskim igrama u Pekingu odabrao pratiti trening zasad nepobjedive američke ženske reprezentacije u tom sportu.

Jedno od najspektakularnijih sportskih događaja u srpnju bilo je Svjetsko prvenstvo u nogometu na pijesku, održano u Marseilleu, na kojemu hrvatska reprezentacija nije sudjelovala. No zato su hrvatske reprezentacije, i muška i ženska, nešto prije postale svjetski prvaci u rukometu na pijesku.

Veličanstvenost sportova na pijesku u svijetu, a sve više i u Hrvatskoj, rezultira i sve većom potrebom organizatora sportskih priruđbi i turizma za odgovarajućim pijeskom za pripremu pješčanih terena.

Tone pijeska svakodnevno se vade iz hrvatskih rijeka i nalazišta te putuju na gradilišta diljem zemlje, uglavnom da bi ih se iskoristilo za proizvodnju žbuke. Naravno, ne radi se samo o pijesku, jer proizvodnja svih građevnih materijala raste usporedno s građevinskim tržištem, pa tako i proizvodnja pijeska. Ipak, kvalitetan i pročišćen pijesak za sportske terene može se prodati za mnogo višu cijenu od građevinskoga, što domaći proizvođači pijeska još nisu dovoljno prepoznali kao potencijal za veću zaradu.

Na internetskim forumima razvile su se različite rasprave o kvaliteti pijeska u lokalnom pješčaniku, a koliko god to zvučalo neobično, čak i pješčani dijelovi golfskih terena moraju biti od posebnog pijeska.

Za sve popularnije sportove na pješčanoj podlozi također se ne može upotrebljavati bilo kakav pijesak, nego onaj čije su čestice promjera 0,01 milimetar, točno određene boje, sjaja, teksture… Pijesak za sportske terene mora biti vrlo kvalitetan i čist, a slično je i s onim na golfskim terenima i u pješčanicima na dječjim igralištima. Istina, potreba za posebnim vrstama pijeska sva kako je mnogo manja od one za građevinskim, ali one postižu mnogo višu cijenu.

Cijena pijeska u cjeniku jest 40 kuna po toni, dakle, preračunato u kubike, 56 kuna po prostornome metru, a trošak prijevoza ovisi o odredištu isporuke i snosi ga kupac – objašnjavaju u Nexe grupi i dodaju da ne znaju koliko ga se upotrebljava za nasipavanje sportskih ili drugih terena.

S druge strane, pijesak potreban za nasipavanje terena za odbojku stoji mnogo više.

Cijena je pročišćenog pijeska u maloprodaji od 180 do 400 kuna po prostornome metru. Prema našoj grupi, gradnja terena u Hrvatskoj stoji od 75 do 350 tisuća kuna – objašnjavaju s portala Odbojkanapijesku.com.

A upravo pijesak iz osiječke Luke Tranzit, koja se nalazi u sklopu Nexe grupe, organizatori sportskih natjecanja na pijesku smatraju najkvalitetnijim.

Kod nas u Hrvatskoj najkvalitetniji je pijesak riječni dravac od 0,01 milimetra, koji se inače rabi u građevinskoj industriji. Ipak, takav pijesak često treba dodatno čistiti, a s obzirom na to da je mokar, teži je pri vaganju – kažu s portala Odbojkanapijesku.com.

Uistinu, to potvrđuje i podatak da se svjetski turnir Vip Open održavao na domaćoj podlozi, načinjenoj od dravskoga pijeska. Taj pijesak, inače, kao i za druga velika natjecanja provjerava Svjetska odbojkaška federacija, FIVB, a to za njih radi kanadska tvrtka Hutcheson Sand&Mixes. Ako domaći pijesak ne zadovolji uvjete, uvozi se strani, pa je tako, na primjer, za vrijeme Olimpijskih igara u Ateni prije četiri godine pijesak na kojem se igralo bio nizozemski.

Sličan problem dogodio se i na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Pekingu, gdje su se organizatori uz tisuću i jednu brigu koja ih je mučila morali pozabaviti i s pijeskom jer onakvoga kakav zahtijeva Svjetska odbojkaška federacija u blizini Pekinga nije bilo. Potraga za točno određenim pijeskom odvela je Hutcheson Sand&Mixes gotovo tri tisuće kilometara od Pekinga, u provinciju Hainan, u kojoj je nakon isprobavanja nekoliko mješavina konačno dobiven pijesak koji zadovoljava kriterije.

S vrlo kvalitetnim pijeskom dostupnim u Hrvatskoj otvara se tako prilika za unosan posao koju, čini se, još nitko nije prepoznao. Da je to ništa u kojoj ima mogućnosti za uspješno poslovanje, najbolji je primjer upravo tvrtka Hutcheson Sand&Mixes, koja poslovanje s pijeskom potpuno temelji na pijesku koji se rabi za rekreativne potrebe i blisko surađuje FIVB-om. Ipak, takav primjer specijalizacije možda se čini pomalo ekstremnim, pa je možda bolje tu mogućnost ilustrirati primjerom tvrtke koja se poglavito bavi građevinom, ali proizvodi i specijalni pijesak.

Upravo je takva slovenska tvrtka Kema Puconci, koja osim u Sloveniji radi i u Sarajevu, a među ostalim u ponudi ima i pijesak za posebne namjene. Tako uz fini pijesak za potrebe građevinarstva ima i posebno pakiran ‘baby’ pijesak, posebno namijenjen dječjim pješčanicima, kao i rifuzni pijesak za odbojkaške terene.

Radi se o kvarcnom pijesku, koji je zbog svog kemijskog sastava posebno čist, a zbog toga je i malo skuplji od klasičnoga, 30-ak posto – objašnjavaju u Kema Puconciju, na čijem je čelu Branko Drvarič.

Od pješčanika do pijeska za sportske terene ili golf – tržište za kvalitetan, pročišćeni pijesak koji bi se upotrebljavalo u različite rekreativne svrhe sve je veće, ali domaći ga proizvođači nisu prepoznali kao isplativu tržišnu nišu, pa se oni koji grade terene svakako snalaze da bi došli do dovoljno kvalitetnog pijeska.

Mi smo kupili pijesak koji se inače upotrebljava u građevini pa smo ga sami čistili, što je potrajalo, ali tako je bilo lakše nego u maloprodaji kupiti skupi pijesak na vreće – priznaje građitelj terena za odbojku na pijesku.

Pijesak je i jedan od materijala koji se upotrebljava pri uređenju golfskih terena. Za sada su u Hrvatskoj samo dva terena za taj sport – u Krašiću i Zagrebu, no već godinama nekoliko skupina ulagača pokušava sagraditi terene u Istri i Dalmaciji. Za nasipavanje tzv. bunkera golfska industrija u Hrvatskoj rabi uglavnom kvarcni pijesak. Marijan Penić, jedan od upravitelja terena u Krašiću, kaže da su se dosada uglavnom služili kvarcnim pijeskom koji proizvodi Lipik glas.

Za uređenje 18 rupa u Krašiću trebalo nam je 600-tinjak prostornih metara pijeska granulacije od 0,002 do 0,004 milimetra, što je stajalo 200-tinjak kuna po metru – kaže Penić.

Dodaje da, ovisno o kvaliteti pijeska i vremenskim prilikama, bunkere treba obnavljati svakih pet do šest godina. Jednostavnom računicom dolazi se do svote od otprilike 150 tisuća kuna potrebne za uređenje golfskog terena posebnim vrstama pijeska, a brojka će, vjerojatno, biti i veća kad Hrvatska dobije najavljenu igrališta za golf, za koja se tvrdi da će biti mnogo kvalitetnija od dosadašnjih, što zasigurno uključuje i posebne vrste pijeska.

U Lipik glasu kažu da za sportske namjene prođaju 20-ak posto svoje godišnje proizvodnje kvarcnog pijeska, koja iznosi 30 tisuća tona; rabi ga se za uređenje nogometnih igrališta, boćališta i golfskih terena.

U Šljunčari Trstenik, s druge strane, kažu da njihovi klijenti za sportska borilišta preferiraju pijesak koji ostane kao povrat sa separacije, tj. ostatak koji nastaje u pripremi građevinskog pijeska. Radi se o pijesku koji sadrži mnogo sitnije čestice od onoga koji se upotrebljava u građevinskoj industriji, a sportski ga poduzetnici vole jer je jeftiniji. Naime, prostorni metar takva pijeska stoji 44 kune naspram 140 kuna, kolika je cijena iste količine pijeska za građevinske potrebe.

Uvidom u raspoloživu ponudu i cijene pijeska koji se upotrebljava na sportskim borilištima u Hrvatskoj vidljivo je da na tržištu vlada svojevrsan nered i da je taj biznis, iako potencijalno vrlo unosan, zasad u povojima.

Jedan od razloga jest to što domaći ljudi iz struke ne prepoznaju potencijal u specijalizaciji proizvodnje ‘sportskog’ pijeska, drugi je što hrvatski sportski propisi, osim za međunarodna natjecanja, nisu toliko rigorozni u vezi s izborom podloge (za takvo nešto valjalo bi ustrojiti posebna nadzorna tijela), a treći je posve komercijalni. Naime, još je isplativije pijeskom opskrbljivati mnogobrojna gradilišta širom zemlje, gdje se dobar dio može prodati i na crno, negoli se potpuno opredijeliti odrediti za zadovoljavanje potrebe sportskih borilišta na pijesku, kojih još nije dovoljno da bi se opravdalo specijalizaciju.

Iako se, možda, na prvi pogled čini da je gradnja terena za sportove na pijesku jednostavna i svodi se na nasipanje pijeska u prethodno iskopanu rupu pravih dimenzija, to je daleko od stvarnosti. Svi tereni na kojima se održavaju natjecanja, bilo profesionalna, amaterska bilo rekreativna, morali bi zadovoljavati pravilnike, koji postoje iz sigurnosnih razloga, a najvažniji je segment pri opremanju kvalitetan pijesak. Pritom je, iako bi neupućeni pretpostavili drugačije, među igračima najnepopularniji pijesak izvađen iz mora, koji se često upotrebljava na terenima u primorju, jer u njemu katkad ima školjaka i kamenja, što povećava opasnost od ozljeda.

U odbojci ili rukometu na pijesku ne radi se o velikim količinama, ali jedan teren zahtijeva otprilike 180 prostornih metara pijeska, pa čak i po najnižoj cijeni u maloprodaji samo cijena pijeska za jedan teren doseže 32 tisuće kuna. Kad je riječ o terenu za nogomet na pijesku, za koji je potrebno čak 500 prostornih metara, ta cijena, samo za pijesak, iznosi 90 tisuća kuna.

Osim toga, budući da se sportska natjecanja na pijesku uvijek održavaju na otvorenom, na njihovim se terenima, kao i u pješčanici, zbog vanjskih utjecaja kao što su vjetar i kiša na godinu gubi od 10 do 15 posto materijala. To znači da se pijesak uvijek ponovno mora kupovati i dosipavati na terene.

Hrvati imaju svjetsko zlato u rukometu na pijesku, i muška i ženska reprezentacija, iako to slučajni prolaznik, uzme li u obzir broj terena za rukomet na pijesku u Hrvatskoj, nikad ne bi pogodio. Mnogi ne znaju za taj sport, a nisu čuli ni za nogomet na pijesku. Ipak, sportovi su to sa sve više poklonika, gradnju čiji bi kapaciteta trebalo poticati, pogotovo u turističkim naseljima, i to upotrebom kvalitetnog pijeska, a ne nasipavanjem onoga koji je u tom trenu graditeljima terena pri ruci.

Osim toga, s obzirom kvalitetu dostupnog pijeska uistinu nema razloga da, primjerice, na Olimpijskim igrama 2012. pijesak na kojem će se igrati odbojka ne bude iz Hrvatske.