Jedno mirno kolovoško predveče mladi par u konobi naruči dvije čaše osvježavajuće limunade. Konobar isporuči račun, a par prvo pogleda konobara, pa račun, pa opet njega zapitavši ga: ‘Otkad dvije limunade stoje 60 kuna?’. Mudri konobar, Dalmatinac, slegne ramenima i veli da gazda kaže da je inflacija. Jasno, trošak distribucije limuna od susjednog primorskog mjesta do konobe je povećan zbog viših cijena goriva, a i ti ‘sirotani’ koji limun beru i oni kasnije koji ga cijede traže i veće dnevnice. Zašto onda ne bi i cijena limunade narasla sto posto?
Od početka godine inflacija, usporeni gospodarski rast, kriza i recesija vjerojatno su najčešće korišteni termini u poslovnim i privatnim razgovorima poslovnjaka, vladinih dužnosnika i novinara. I dok neki sasvim opravdano korigiraju cijene prema stopama inflacije, drugi tu nepovoljnu situaciju koriste kako bi zaradili više uz dobro opravdanje da je ionako sve ‘otišlo gore’.
No, takve sreće nisu marketinške agencije koje si u fazi usporenom gospodarskog rasta ne mogu priuštiti praćenje rasta cijena. Ili barem ne ove godine.
Intervencija u cjenik u godini kada poslovnjaci svaku kunu tri puta okrenu prije no što je negdje ulože bila bi vrlo nepopularan i rizičan potez.
Naime, ni svjetski ni domaći menadžeri ne odustaju od prakse da u vremenima usporenom gospodarskog rasta režu troškove na marketingu. Taj im se potez čini najbezbolnijim jer računaju da će smanjene marketinške aktivnosti ili nešto slabija prisutnost u medijima donijeti samo uštede, a ne i štetu kakvu bi moglo prouzročiti ‘španje’ na nekim drugim poslovnim funkcijama. Zbog toga marketingaši, umjesto da se prepuste valu poskupljenja, svoje snage usmjeravaju na uvjeravanje klijenata da im smanjivanje marketinških budžeta u vremenima recesije zapravo ne donosi ništa dobroga. To su potvrdila i svjetska istraživanja prema kojima kontinuirano ulaganje u marketing donosi prednost u vremenima kad kriza prođe. Bolje rečeno, takav im pristup omogućava da budu korak ispred konkurencije koja je drastično srezala marketinške budžete, ali i da oglašavanjem krajnjim potrošačima i investitorima dokažu kako su i u teškim vremenima stabilni i jaki igrači, pa makar to bilo tek fiktivno.