Političke institucije, zone slobodne trgovine i razvojne agencije rast će i funkcionirati ponajprije na regionalnoj razini. Regionalna kooperacija izazvati će moć i legitimitet internacionalnih institucija poput UN-a, Svjetske banke i MMF-a koje će se suočiti s kritikama mnogih zemalja, pa se smatra da će s godinama njihov utjecaj slabjeti.
Tema rasprava svjetskih lidera, uz globalno zatopljene i pitanje sigurnosti, bit će i pitka voda te migracija. Razvoj tehnologije prisilit će državne institucije da funkcioniraju prema principu e-uprave. Dok se danas na vojsku troši 1,1 bilijarda dolara, do 2030. taj će se iznos udvostručiti, a najviše će ulagati Kina, koja će po potrošnji prestići Rusiju, te Indiju.
Broj ratova među zemljama trebao bi se smanjiti, no očekuje se porast unutarnjih sukoba, oružanih konflikti te jačanje terorizma. Procjenjuje se da će do 2030. privatne vojne kompanije gotovo zamijeniti tradicionalnu vojsku. Sigurnost će ugrozavati i civilni ratovi, etnički sukobi, nove forme nacionalizma, organizirani kriminal, ‘cyber’ napadi, epidemije i ekološke katastrofe.
Zbog toga sve će više novca, kako država tako i privatni sektor, izdvajati za sigurnost, a industriju osiguranja najviše će zabrinjavati prirodne katastrofe, kojih će biti sve više. Ipak, očekuje se veće poštovanje ljudskih prava, smanjenje nasilja nad ženama, a većina zemalja ukinut će smrtnu kaznu.
Volontera će biti sve više, a neprofitne i nevladine udruge postat će znatno profesionalnije u smislu organizacije i upravljanja.
