Udio stanovništva bez formalnog obrazovanja smanjiti će se s 20,5 posto na 13 posto, odnosno 800 milijuna. Udio nepisemnih, koji je danas od 15 do 50 posto, smanjiti će se na raspon od nula do 25 posto. Nastaviti će se smanjivanje razlike u pismenosti između muškaraca i žena; ono će biti najbrže u Kini, a najsporije u Africi. Ipak, i dalje će u svijetu biti više žena bez obrazovanja nego muškaraca, s iznimkom Kariba, na kojima će biti više pismenih žena. Čak 91 posto stanovništva završavat će osnovnu školu (danas 80 posto), a 55 posto školu (danas 49 posto). Kompjutori će sve više biti integrirani u obrazovanje, a kompjutorske učionice postati će standard. Udio stanovništva s visokim obrazovanjem narast će samo na 11 posto. Ipak, u apsolutnim brojkama udio visokoobrazovanih bit će 50 posto, i to zbog rasta broja stanovnika i zato što stariji neobrazovani umiru, a mladi se sve više obrazuju. Najbrži rast broja visokoobrazovanih očekuje se u Zapadnoj Europi, a u bivšem sovjetskom bloku bit će više visokoobrazovanih žena od muškaraca.
Visoko obrazovanje financirat će privatni kapital studentskim skolarinama i donacijama korporacija i privatnika, a sveučilišta će sve više biti pod utjecajem privatnih organizacija. Primorana da se uključi u obrazovni proces, poslovna zajednica snažno će promovirati tečajeve i nudit obrazovne usluge, a sektor obrazovanja nastavit će se razvijati kao industrija s mnogim ‘stakeholderima’. Predviđa se da će rasti broj učitelja, ali skromno i s velikim razlikama u regijama. Obrazovni programi će se personalizirati, a u segmentu poslovnog obrazovanja rast će broj škola koje nude programe s fokusom na upravljanje i ‘leadership’. Edukacija za izvršne direktore bit će prilagođena pojedinom korisniku, a mnoge će privatne škole u potpunosti odustati od tečajeva sa širokom ciljnom skupinom.
