TANG: Pet pravila za kovanje profita

U poplavi polugodišnjih rezultata poslovanja koje su objavljivale hrvatske tvrtke u nekoliko prošlih tjedana apsolutno je iznenađenje tvrtka s najvećim postotkom porasta dobiti. Prvo mjesto po porastu profita u prvom polugodištu u odnosu na isto razdoblje lani zauzelo je poduzeće Tang, kojem je dobit porasla s 27 tisuća na 1,19 milijuna kuna.

Tang, poznat otprijem dvadesetak godina kao Tvornica alata Nova Gradiška čije je okaste, viškušaste i natične ključeve imao svaki automehaničar i kućni majstor u bivšoj državi, više ne proizvodi ručne alate i za njega se nije čulo otkad je prije pet godina prodan talijanskoj tvrtki Eurozappi. Kako je tvrtki koja se bavi serijskom proizvodnjom, i to u metaloperađivačkom sektoru, uspjelo isplativati među visokoprofitabilne tvrtke?

• Zapravo, danas samo ubiremo plodove dugogodišnjeg rada. Sadašnja dobit posljedica je čišćenja bilance, ali i reorganizacije poslovanja, rada i truda uloženog u tvornicu od proljeća 2003., kad su nas preuzeli Talijani. Organizacija i dovođenje tehnologije u red danas daju rezultate – skromno objašnjava Dalibor Ptačnik, zamjenik direktora i član Uprave Tanga, tvornice otkivaka.

On ističe da se pazi na svaku kunu, i to u svakoj fazi proizvodnje, počevši od ulaza materijala, kad se biraju najpovoljniji ponudači i traži nekoliko ponuda, ali na novac se pazi i u fazi prodaje, pa sve to donosi rezultat.

Kaže da je tvrtka bila u gubitku od 2003. do 2005., ali da su 2006. shvatili da su na dobrom putu, pa očekuju da će ovu godinu završiti s vrlo dobrim financijskim pokazateljima. U odnosu na domaće poduzetnike, koji nakon ulaganja očekuju povrat u roku od dvije godine, talijanska Eurozappa pokazala se vrlo strpljivom.

• Ni u Italiji metalska branša nije veoma akumulativna – objašnjava i nastavlja: – Talijani su prije kupnje obavili dubinsko snimanje i znali su da prve dvije godine mogu zaboraviti pametnu proizvodnju. Dvije se godine samo dovoljilo opremu i strojeve, ispitivalo tržište u Italiji pa dovodilo sve više posla ovamo – kaže Ptačnik.

Za ulaganje Eurozappe u Tang navodi da je vrijedno između četiri i pol te pet milijuna eura i da je većina toga u strojevima, ali dio je uložen u dovođenje talijanskih inženjera koji su donijeli svoje znanje i iskustvo te postavili proizvodnju, na što talijanska strana veoma polaže pozornost, pa pri svakoj promjeni tehnologije radnike na tečajevima priprema za novosti. No dio je uložen i u otklanjanje ratne štete.

Iako je gotovo pravilo da stranci u Hrvatsku prenose prljaviju tehnologiju, Eurozappa je investirala u čišću od tadašnje u Novoj Gradiški.

• Prešli smo na električno zagrijavanje zbog čistoće otkivka, ali i zato što nema gubitka vremena ako se obradak zagrijava električki, a ne plamenom – objašnjava Ptačnik stručnošću inženjera, iako je zapravo diplomirani pravnik. Ističe da su novi i CNC (numerički upravljan) obradni centri, čime se kompjutoriziralo proizvodnju ukovanja, gotovo jedinih alata koje sada u Tangu proizvode, i to samo za vlastite potrebe, a to su alati kojima prešće oblikuju otkivke. CNC obradni centri izrađuju ono što inženjeri konstruiraju na računalu uz pomoć programa CAD/CAM.

Jedan od recepata za povećanje profita jest i radna snaga. Kaže da je u proljeće 2003. bilo otprilike 150 zaposlenih, a danas ih je malo više od 100, ali proizvodnost je povećana – pet puta!

• Na svakoj kovačkoj liniji nekada je radilo petero ili šestero ljudi, a danas rade trojica. Rade na strojevima, drugi su im nekoć donosili sirovine, što danas radi transporter, pa nema šetanja. Na stojimo da ljude ne bole leđa kad idu kući, a da se posao odradi, iako priznajemo da uvjeti ni ovako nisu laki – kaže Ptačnik, dodajući da su nekvalificirani kadar koji nije pristao na doškolovanje, posebno u alatnici, danas kompjutoriziranoj, zbrinuli kao tehnološki višak. Danas je u cijeloj tvornici ostalo još samo nekoliko niskokvalificiranih radnika, pa 70-ak posto ljudi ima srednju stručnu spremu, 20 posto višu, a ostali visoku, ističe Ptačnik i dodaje da su u protekle četiri godine na seminarima dodatno školovali mlade inženjere koji su završili studij strojarstva u Slavonskom Brodu. Budući da se CNC operateri i kovače ne može naći na Zavodu za zapošljavanje, sami im organiziraju poučavanje koje vode stari majstori.

No hrvatski zakoni i poreznici kao da su zaboravili kovače. Oni, naime, zbog vrućine na kojoj rade, stalno moraju nadoknađivati znojem izgubljene elektrolite da ne bi došlo do neuroloških poremećaja, pa zato troše veliku količinu mineralne vode. No član Uprave kaže da Tang na tu vodu mora plaćati PDV kao da je riječ o troškovima reprezentacije i ne može odbiti pretporez kao na ostale sirovine.

Ptačnik je pun hvale za talijanskog vlasnika, zapravo obiteljski biznis koji u Italiji ima pet tvornica, a Tang mu je prva izvan te zemlje. Čovjek koji predstavlja Eurozappu u Tangu njegov je direktor Armando Brighenti, za kojega njegov zamjenik napominje da je stalno u tvornici, non-stop zaokupljen poboljšanjem. Eurozappa u svim svojim tvornicama, pa i u Tangu, proizvodi rezervne dijelove za poljoprivredne strojeve, i to potrošne dijelove, dakle one u dodiru sa zemljom kao što su rotodrljače, opruge, noževi za freze, tanjuri za tanjurače. Većina proizvoda prodaje se za ugradnju talijanskoj industriji poljoprivrednih strojeva, a 30-ak posto izvozi se iz Italije u zemlje EU te u Sjedinjene Države i u Švicarsku. Četvrtak posto proizvoda iz Tanga odlazi na doradu u druge Eurozappine tvornice, a ostatak u tvrtki dovršavaju sami.

• Eurozappa distribuira naše proizvode, pogotovo kardanska vratila i zglobove, po cijelom svijetu, čak do Australije i Novog Zelanda – objašnjava Ptačnik dodajući da su njihovi dijelovi u poljoprivrednim strojevima poznatih tvornica poput danskog Kvernerlanda i talijanske Ducatti-elettronice, Alpega i Maschia.

Naravno, Eurozappa nabavlja dio materijala za Tang, ali, ističe Ptačnik, otprilike 70 posto materijala on nabavlja izravno, s time da mu je tvrtka majka dala superjamstvo.

• Ove se godine cijena čelika povišivala svaki tjedan. Dio se poskupljenja uspije prevati na kupca, a za dio se moramo organizirati u vlastitoj kući, da amortiziramo udare na kupca koji je dijelove, u pravilu, naručio prije tri mjeseca – kaže, dodajući da je upravo prije nekoliko dana stigao račun za električnu energiju viši 30 posto, za razliku od zimskog, koji je bio 10 posto viši, stoga očekuje prosječno povećanje troškova energije od 20 posto.

Tang upravo uvodi certifikate ISO, ali zamjenik direktora kaže da je uvođenje tog sustava samo formalnost jer je tvrtka već uvela sve potrebne kontrole. No smatra da Tang još nije spreman za izradu dijelova za automobilsku industriju.

• O tome bismo mogli početi razmišljati 2010. Trenutačno nam je to prezahtjevna i vrlo rizična proizvodnja, u kojoj su vrlo velike kazne i problemi od kojih boli glava, pa se još ne bismo upuštali u takvo što – objašnjava Ptačnik.

U skoroj budućnosti planiraju nabaviti nove preše. Konkretno, već traže prešu od 4.000 tona koja bi Tang još više istaknula i izdvojila iz konkurencije, a pregovaraju i o nabavi još jedne preše od 2.500 i druge od 1.600 tona s pripadajućim proizvodnim linijama.

• Planiramo pridobiti što veće klijente što većim serijama, u čemu smo već postigli neke rezultate, i robotizirat ćemo sadašnje linije. Zato smo naručili dva robota koja ćemo postaviti u rujnu – zaključuje Ptačnik.