Gradska vlast Hvara i Biograda u otvorenu je sukobu s vlasnicima hotelskih kuća koji ‘nisu odavde’. U Rovinju i Malom Lošinju hotelijeri su brojni dioničari – ‘domaći ljudi’. Sukoba gotovo i nema.
Nije baš popularno da se u jeku turističke sezone javno, preko medija, lokalne zajednice prepucavaju s hotelskim kućama. Hvar je ovih dana razapet u svim novinama: gradonačelnik Pjerino Bebić na jednoj stranici proziva poslovne poteze tvrtke Sunčani-Hvar, buni se zbog malo turista i visokih cijena, a već na drugoj stranici novina objavljuju se velike fotografije s ludih hvarske zabave strane i domaće kreme. U svakom slučaju, dobar povod za dublju analizu odnosa velikih hotelskih kuća čije investicije odlučuju o sudbinii cijelog odredista i lokalnih vlasti koje ubrzo čekaju lokalni izbori.
Hotelijeri poput Maistre, Jadranskih luksuznih hotela, Jadranke i Sunčanog Hvara previše su moćni i imućni da bi im se gradske uprave suprotstavile same, bez potpore države. Međutim, postoje primjeri koji egzaktno ocravaju sukob interesa privatnog kapitala i lokalne vlasti, kao što je primjer s gradskim vodstvom Biograda na moru i hotelske tvrtke Ilirija, koja u svom portfelju ima četiri hotela, marinu Kornati, kamp Soline, restoran i putničku agenciju.
Tvrtka Ilirija dala je veliki doprinos lokalnoj zajednici, gotovo u istoj mjeri u kojoj se zadužila. No u posljednjih šest susreta s predstavnicima Grada nikad nismo nailazili na veći otpor svojim investicijskim planovima, sa željom da se zau-stavi tvrtka nositeljica gospodarskog razvoja destinacije. Od 150 tisuća turista koji nas posjećuju dvije trećine odsjeda u Ilirijinim kapacitetima. Imamo više od 500 zaposlenika od kojih su svi iz Biograda ili iz šire okolice, uključujući 12 članova menadžmenta – objašnjava direktor Ilirije d.d. Goran Ražnjević.
Gradska vlast, na čelu s gradonačelnikom Ivanom Knezom, navodno ne podupire Ilirijin investicijski ciklus u hotele, nautiku i kampove. Nakon prve faze ulaganja turistički se promet u Biogradu povećao 20 do 30 posto, a u kampu Soline čak 70 posto. Ilirija je lokalnoj zajednici najavila nove projekte, proširenje hotelske lučice u nautičku luku za megajahte, gradnju hotela s pet zvjezdica na mjestu današnjih teniskih terena i gradnju luksuznoga turističkog naselja s vilama i hotelima na prirodnom pojasu zvanom Primorje, koji Gradska uprava želi proglasiti zaštićenim krajobrazom.
Stotinjak građana spori se s Gradom u vezi s vlasništvom nad nekretninama, a zemljište o kojem se spori s Ilirijom vrijedi 50 milijuna eura. Da stvar bude bizarna, gradonačelnik je nedavno posjetio direktora HFP-a Vedrana Duvnjaka da bi dobio direktan uvid u sporni predmet, međutim, kao što sâm kaže, svi su dokumenti nestali.
U dosjeu spornog predmeta postoje samo prva i osma stranica. Da stvar bude gora, dokumenti o spornom zemljištu nestali su i iz katastra i s Općinskog suda. Podigli smo kaznenu prijavu protiv anonimnog počinitelja i nadamo se da će pravni sustav riješiti problem – objašnjava gradonačelnik Biograda Ivan Knez.
U pravni sustav uzda se i direktor Ilirije jer je cijeli slučaj predao u ruke Državnog odvjetništva. Većinskim vlasnicima i investitorima Ilirije, tvrtki Arsenal Holdings, koju čine Hrvati povratnici iz Australije, ta je situacija posve nejasna, da- pače nestvarna. Investicija vrijedna između 50 i 75 milijuna eura stoji i pitanje je hoće li se ikada realizirati – zaključuje Ražnjević.
Iako ne u toj mjeri, vruća krv kola i između Sunčanog Hvara i gradonačelnika Bebića, koji proziva tvrtku da ne postiže dobre financijske rezultate, da se sprema prodati kapacitete i da lošom cjenovnom politikom tjera turiste s Hvara.
Općenito se stječe dojam da se oko Hvara digla nepotrebna prašina, da je otok postao primjer loše vođene turističke politike iako izgleda bolje nego ikad. Čini se da se cijeli problem vrti oko jedne te iste stvari, oko toga što Grad Hvar nije još dobio 25 plus jedan posto udjela u JPP-u, i tu počinje i završava gotovo svaki razgovor o hotelskoj kući i gradskoj vlasti.
Sa Sunčanim Hvarom solidno komuniciramo, poduprli smo nekoliko njegovih projekata, no kada dođemo na temu o JPP-u, navodno se ništa ne može bez Luksemburga, jer sve što se radi, pod velom je poslovne tajne. Svaki put kad sjedimo za stol, njih zanima širina i visina budućih objekata, ali nitko ne može biti iznad zakona i interesa građana. Da bi svi bili zadovoljni, trebaju prihvatiti jedino to da Grad bude jedan od partnera, samo trebaju dati suglasnost. Grad mora imati pravo veta na prodaju kapaciteta, na izmjenu članova Uprave i Nadzornog odbora – komentira Bebić, dodajući da nije lako biti gradonačelnik u situaciji kad s jedne strane postoje vidljive promjene u investicijama, a s druge se u dvije godine izgubilo 257 tisuća noćenja.
Žao mi je što u tijeku sezone moram ovako reagirati, no građani poput privatnih iznajmljivača ne mogu nadoknaditi hendikep. Vodstvo SH direktno komunicira s HFP-om, ali ne može samo odlučivati o strategiji razvoja destinacije. Raspisali smo natječaj za izradu razvojne strategije turizma na Hvaru, koju radi splitska tvrtka Mikrogrupa, i najvažniji će biti akcijski plan kojega će se sve strukture Hvara morati pridržavati – zaključuje Bebić.