Stagnacija, recesija, depresija i kriza – četiri razine pogoršanja

Nerealno je i nemoguće tražiti od nositelja ekonomske politike da potezom čarobnog štapića potpuno ponište negativne učinke globalnih kretanja. Međutim, realno je i moguće tražiti razumnu ekonomsku politiku usmjerenu na kontinuirano jačanje financijske stabilnosti, prilagodljivosti i ukupne konkurentnosti gospodarstva.

Sezona godišnjih odmora vrijeme je za opuštanje i prikupljanje snage za završetak poslovne godine. Ipak, opuštenost ovogodišnjeg odmora narušava nesigurnost vezana kako uz globalne tako i uz domaće gospodarske trendove. Svakodnevno se raspravlja o tome je li svjetskom ekonomijom zavladala recesija, hoće li se nastaviti rast inflacije, kamata i pad cijena na burzi i, što je najvažnije, kako će u svemu tome proći hrvatska ekonomija. Koliki su izgledi da možda i ovaj put izbjegnemo prelijevanje najtežih posljedica negativnih trendova na svjetskom tržištu na našu ekonomiju.

Iako se u javnoj komunikaciji vrlo često već naznake negativnih trendova i usporavanja ekonomske aktivnosti označavaju terminom ‘kriza’, ekonomisti su razvili ipak nešto drugačiju stručnu terminologiju koja pokušava signalizirati razlike u intenzitetu ekonomskih događaja. Kratkoročne oscilacije ekonomske aktivnosti, kad gospodarstvo bilježi pozitivne stope rasta koje su ipak niže nego u prijašnjem razdoblju, opisuje se terminom ‘usporavanje ili stagnacija rasta’. Nasuprot tomu recesija označava znatan pad ekonomske aktivnosti, vidljiv u različitim dijelovima gospodarstva, koji traje više mjeseci. Recesija stoga uključuje pad industrijske proizvodnje, zaposlenosti, realnih dohodaka i trgovine, tj. ukupno donosi određeni pad ‘outputa’ i zaposlenosti. Popularno se recesija još definira i kao pad bruto domaćeg proizvoda u najmanje dva uzastopna tromjeseća, ali smatra se da je ta definicija preuska jer je usmjerena samo na kretanje bruto domaćeg proizvoda i ne omogućava precizno određenje početka i kraja recesije.

U SAD-u postoji i formalno tijelo najuglednijih američkih ekonomista koje na temelju sveobuhvatne analize ekonomskih kretanja određuje datume početka i završetka recesije. Ona počinje neposredno nakon što uzlazna faza poslovnog ciklusa dosegne svoj vrh, a završava kad silazna faza dosegne dno. Posljednja službeno utvrđena američka recesija trajala je od ožujka do studenoga 2001. – primjer je recesije tijekom koje nije zabilježen pad bruto domaćeg proizvoda u dva uzastopna tromjeseća. Američke su recesije u cjelokupnom razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata bile relativno rijetki i kratki događaji. Službeno je u SAD-u proteklih pedeset godina zabilježeno deset razdoblja recesije koja su u prosjeku trajala godinu dana. Kako američko gospodarstvo čini više od 20 posto svjetskoga gospodarstva, tako njegove recesije uvijek imaju šire značenje.

Globalna se recesija osjeća u razmjerima svjetskoga gospodarstva. Iako ne postoji općenito prihvaćena definicija, ekonomisti MMF-a smatraju da globalna recesija uključuje usporavanje stope rasta svjetskoga gospodarstva na manje od tri posto; u posljednjih trideset godina zabilježena su tri takva razdoblja. Nasuprot tomu teška recesija, koja traje dugo i uključuje pad bruto domaćeg proizvoda veći od 10 posto, naziva se ‘gospodarskom depresijom’. Konačno, ekonomska i/ili financijska kriza označava slom gospodarstva u situaciji kada država više ne može financirati svoje obveze kao što su servisiranje duga, financiranje javnih potreba i sl. Nedavni su primjeri takvih kriza argentinska, azijska ili ruska. Naravno, fine razlike između različitih stupnjeva ekonomskog usporavanja, recesije i krize ne moraju biti jasno vidljive i njihova je ocjena podložna specifičnim okolnostima određene zemlje. Štoviše, i najteža kriza može izbiti a da gospodarstvo prije toga ne upadne u razdoblje duboke recesije.

Proteklih trideset godina brojna su ekonomska istraživanja usmjerena na pronalaženje analitičkih metoda i tehnika za rano prepoznavanje recesije ili krize kako bi se, naravno, nastupanje takvih događaja pravodobno predvidjelo i eventualno izbjeglo. U praksi se stoga danas velika pozornost posvećuje kretanjima na tržištu kapitala, različitim pregledima poslovne i potrošačke klime, a posebnu pozornost privlače indeksi prethodećih ekonomskih pokazatelja. Riječ je o složenim indeksima izrađenim na temelju više realnih i financijskih pokazatelja za koje se pokazalo da svojim kretanjem najavljuju, u prosjeku šest do osam mjeseci unaprijed, ekonomsko usporavanje ili recesiju. Takve indekse izračunavaju i prate gotovo sve razvijene ekonomije, OECD, a već se deset godina izračunava i objavljuje i za Hrvatsku. Povećanje znanja u tom području zasigurno je pridonijelo kvaliteti ekonomske politike i produljenju uzlazne faze ekonomskog ciklusa. Međutim, ostaje ipak činjenica da se nastupanje recesije ili krize ne može predvidjeti i najaviti s potpunom sigurnošću.

Najnoviji izračuni indeksa prethodećih pokazatelja koje je početkom srpnja objavio OECD prognoziraju da će se usporavanje kako europskog tako i američkog gospodarstva vrlo vjerojatno nastaviti i na jesen. OECD-ov indeks jasno najavljuje daljnje usporavanje rasta gospodarstva u Italiji, Velikoj Britaniji i Francuskoj, a za Njemačku daje nešto blažu procjenu koju definira kao blago usporavanje. Znakovi ekspanzije najavljuju se samo za Kinu, istočnu Aziju i Rusiju. Neki ekonomisti procjenjuju da je američko gospodarstvo već u recesiji koja se putem financijskog sustava prenosi i na Europu.

Očekivanja, a, naravno, još i više stvarna kretanja, posebno u europskom gospodarstvu, definiraju okvir u kojem se hrvatsko gospodarstvo u prvoj polovini godine zasigurno ne raste brzinom koju su nositelji ekonomske politike očekivali i planirali, međutim s rastom od 4,3 posto u prvom tromjesečju Hrvatska je kao i obično pri sredini rang-liste europskih gospodarstava rangiranih prema dinamici gospodarskog rasta. Isto je tako točno da se rast industrijske proizvodnje u prvih šest mjeseci od 4,3 posto može ocijeniti solidnim, s napomenom da je vidljiv trend njegova postupnog usporavanja. Trend rasta zaposlenosti i dalje se nastavlja, pa je broj zaposlenih u svibnju bio 50,9 tisuća veći nego u svibnju prošle godine. Realne plaće i trgovina na malo uz jasne znakove sporijeg rasta nego u prethodnoj godini još se drže u pozitivnom području. Prijenos nepovoljnih kretanja na europsko tržište vidljivo je ipak u rastu kamatnih stopa, rastu inflacije, padu cijena na burzi i usporavanju rasta izvoza. Aktualni bi se trendovi u našem gospodarstvu stoga mogli opisati sintagmom ‘usporavanje rasta’, što najavljuje i potvrđuje hrvatski indeks prethodećih ekonomskih pokazatelja CROLEI, koji izračunava Ekonomski institut Zagreb. Ali Hrvatska je za sada još na pristojnoj udaljenosti od zone recesije.

Može li i hoće li hrvatsko gospodarstvo zadržati tu pristojnu udaljenost, ovisi o tri skupine čimbenika: domaćoj makroekonomskoj politici, hrvatskoj financijskoj politici i fleksibilnosti gospodarske i financijske arhitekture. Pri tome kvaliteta ekonomske i financijske strukture na određeni način kumulativno reflektira rezultate ekonomske politike iz prethodnih razdoblja. Zbog ekonomske politike koju se vodilo proteklih nekoliko godina hrvatsko je gospodarstvo spremnije za suočavanje s aktualnim izazovima. Jačanje javnih financija, mjere za stabiliziranje eksternoga duga, produbljivanje tržišta kapitala, približavanje EU ukupno su smanjili rizike profil Hrvatske.

Približavanje Europskoj uniji i poslovi koji se obavljaju na tom putu zaslužuju posebno mjesto u razmatranju spremnosti Hrvatske izbjegne preljevanja mogućih sadašnjih ili budućih recesijskih impulsa s globalnog tržišta. Naime, upravo reforme kojima približavanje EU daje dodatnu snagu kao što su borba protiv korupcije, jačanje pravosuđa, restrukturiranje preostalih problematičnih gospodarskih sektora, reforma politike subvencija i izgradnja institucija gradivni su elementi gospodarske i financijske arhitekture koji pridonose ukupnoj stabilnosti i otpornosti gospodarstva na šokove. U kratkom se roku neke od tih mjera mogu pokazati politički nepopularnima, ali upravo u vrijeme nepovoljnih tržišnih okolnosti u punom se svjetlu pokazuju razlozi koji opravdavaju njihovo provođenje.

Gospodarska kretanja proteklih mjeseci još jedanput pokazuju da Hrvatska nije otok izdvojen iz ukupnih zbivanja na globalnom tržištu, posebno financijskom. Jednako kao što uzlet europskoga gospodarstva osnažuje gospodarski rast u Hrvatskoj, isto će tako sadašnji nepovoljni trendovi i očekivanja pridonijeti usporavanju njegova rasta. Nerealno je i nemoguće tražiti od nositelja ekonomske politike da potezom čarobnog štapića potpuno ponište negativne učinke globalnih kretanja. Međutim, realno je i moguće tražiti razumnu ekonomsku politiku usmjerenu na kontinuirano jačanje financijske stabilnosti, prilagodljivosti i ukupne konkurentnosti gospodarstva. Odgovornost je nositelja ekonomske politike da znaju kako se i u tzv. dobrim vremenima treba pripremati za nešto lošija jer reformama, posebno onima koje jačaju ekonomsku i financijsku arhitekturu, treba određeno vrijeme da počnu davati prave rezultate. Štoviše, upravo potezi povučeni u dobrim vremenima određuju manevarski prostor ekonomske politike tijekom loših. Stoga upravo o dubini, uspjehu i brzini današnjih reformi, ali i onih provedenih proteklih nekoliko godina, ovisi na kojoj ćemo udaljenosti ostati od mogućih recesijskih trendova u Europi.